Kolumna

Novo čudovište iz ormara: Ustavna kriza

U ponudi raznoraznih kriza koje nam proteklih godina nude vodeće političke opcije (ekonomska, društvena, moralna), Hrvatska se odnedavno može podičiti još jednom vrstom krize koja nam dahće za vratom – ustavnom krizom. Njoj se zbilja nismo nadali, no čini se da su maštoviti šefovi iz kukuriku-kuhinje uspjeli skuhati još jednu splačinu koju će hrvatski građani morati progutati. Do ustavne krize dolazi kada se ozbiljno poremete temeljni odnosi na kojima je izgrađeno neko društvo, a koji…


Joža na banskom konju!?

Je li došao trenutak da građani samoorganiziranjem stanu u obranu svog dostojanstva, civilizacijskih načela koja su sine qua non čak i pučkoškolskog bontona svake pristojne države, iole uređene po ljudskoj mjeri i potrebi? Mediji baražno javljaju o vandalskom nasrtanju na materijalna i duhovna dobra, divljaštvu navijača, čekićanju državnih simbola i rasističkoj protusrpskoj euforiji u antićiriličnom celofanu, maloumnom politikantstvu za priprostu nacionalističku javnost, a Crkva u Hrvata sve to škropi svetom vodicom i kadi tamjanom.


To je vuk, to je vuk!

Znate onu priču o dječaku koji je od dosade plašio selo povicima “To je vuk! Eno vuka!” Seljaci bi svaki puta izjurili pojuriti vuka, ali ga nije bilo – dečko ih je samo plašio. No, jednog dana vuk je zaista došao i napao ovce u selu. Dječak je ponovno povikao: “To je vuk!” Seljaci ni ovaj put nisu reagirali jer su mislili da se šali. Vuk je na kraju pojeo ovce.


Ne čuju, ne vide, ne reagiraju

Skoro će dvije godine od kako smo u Hrvatskome saboru pa nije pretenciozno govoriti, ili pisati, o stečenom iskustvu. U osamstotinjak (da, riječ je o brojci 800) rasprava, što u ime kluba, što u svoje ime te – ne manje važno – replikama, pokušavam izazvati reakcije. Čije? Prije svega javnosti. Glasača, u čije ime, djelomično – predmnijevam – govorim. Želim čuti i reakcije kolega. Ne toliko Laburista koliko kolega iz drugih, suparničkih stranaka. Naročito onih…


Gargamel s Markovog trga

Hrvatsko gospodarstvo jednostavno ne može podnijeti državu koja godišnje troši više od 130 milijardi kuna. Činjenica je i to da neznalački vođena država u režiji činovničke momčadi SDP-HNS-HSU-IDS (ljudi koji cijeli život ne znaju svojim rukama privrijediti ni kunu!) – nema izgleda ZARADITI 130 milijardi kuna. Zato državni blagajnik Slavko Linić ovih dana brže-bolje ide u SAD pozajmiti još 17 milijardi kuna. Uz već iskamčenih 13 milijardi, to će opteretiti naše praunuke do u nedoglednu…