Gargamel s Markovog trga

Kolumna Marijana VogrincaHrvatsko gospodarstvo jednostavno ne može podnijeti državu koja godišnje troši više od 130 milijardi kuna. Činjenica je i to da neznalački vođena država u režiji činovničke momčadi SDP-HNS-HSU-IDS (ljudi koji cijeli život ne znaju svojim rukama privrijediti ni kunu!) – nema izgleda ZARADITI 130 milijardi kuna. Zato državni blagajnik Slavko Linić ovih dana brže-bolje ide u SAD pozajmiti još 17 milijardi kuna. Uz već iskamčenih 13 milijardi, to će opteretiti naše praunuke do u nedoglednu budućnost.

Dogodine će nam se na vratove sručiti Damoklov mač od 12 milijardi – samo kamata! – na dosadašnja zaduženja! Plus četiri milijarde kuna obavezne pristojbe za članstvo u „obitelji kojoj smo oduvijek pripadali“.

Neprocjenjive EU-blagodati za hrvatskih 1,6 posto glasova u Europarlamentu i zanemariv utjecaj Lijepe naše u cjelini EU-birokracije najsvjesniji je SDP-ov kadar, strašno važan europovjerenik za potrošače (!) Neven Mimica. Da nije prevažan za pola milijarde građana Starog kontinenta i među njima osobito obljubljenih 4,3 milijuna Hrvata (jedva pola Londona!), ne bi mu „obitelj kojoj smo oduvijek pripadali“ mjesečno plaćala oko 150.000 kuna, pa vrijedni Mimica i sam priznaje da ne zna kako će ih potrošiti. Pa, kad već naši građani nemaju baš ništa od svoje kreme (Mimica plus 12 europarlamentaraca) u Bruxellesu i Strasbourgu, pogotovo ne mogu očekivati ništa dobro od agilnog Linića, koji se trsi iz petnih žila izbiti im svaki drugi zalogaj iz usta, jer više nema što uzeti iz čarape! Ne bi li kronično izgladnjeloj državi produžio život još koji tjedan, a financijskim gazdama međunarodne neoliberalne moći mazao oči fatamorganom „ozbiljnih strukturnih reformi“. Kao da oni ne znaju što je – pustinja!

Te „ozbiljne strukturne reforme“ izgledaju ovako: u dvije godine vlasti Kukuriku koalicije, ni jedan ozbiljniji pozitivan pokazatelj društvenoga, gospodarskog i moralnog oporavka Hrvatske od kriminalne HDZ-ove devastacije. Rejting zemlje na dnu kante za smeće. Unutarnji i vanjski dugovi prešli sve razumne granice. Životni standard kao i državni rejting – smeće.. Protukriznog programa ni od korova… Budući da se Kukuriku država, kao i HDZ-ova, iskazala samo znanjem i revnošću u guljenju kože vlastitim građanima, koji naa izborima i dalje iskazuju neshvatljiv autizam, neće biti sreće ni nekoliko idućih godina. „Bolni rezovi“ na pola Kukuriku-mandata, u znatno pogoršanim kriznim okolnostima, potez su koji graniči sa zdravom pameću. To definitivno miče SDP-ovu političku opciju s vlasti. Na neodređeno vrijeme.

Premijer Zoran Milanović se vlastitom nesmotrenošću i političkim analfabetizmom (npr. „lex Perković“) kompromitirao kao vjerodostojan politički vođa i državnik, ismijao socijalnu dimenziju svoje vlasti te buljuk svojih ministara, ravnatelja, povjerenika… ogolio kao krajnje birokratizirane nesposobne činovnike. Hodaju kao pauni, samodopadno se smješkaju u kamere i bahatošću skrivaju činjenicu kako neodgovorno obavljaju odgovorne državne zadaće. Milanka Opačić reda u socijali promašaj za promašajem i, najnovije: frflja o snižavanju mirovina za 10 posto! Sramotno, jer o tome nema pojma, a umirovljenici iz radnog odnosa najopljačkanija su i najsiromašnija kategorija. SDP-ova ministrica s dvadesetak tisuća kuna kešovine mjesečno kroji gaće i prisilno umirovljenoj sirotinji!? Bez obzira na to što je hrvatska država, s čijih jasala obilno kusa, već prvih 1990-ih godina razbaštinila Mirovinski fond i bezbožno spiskala milijarde radničkih uplata za bezbrižnu starost. Imamo Hrvatsku! I, zaista su je imali!

Opačić i nadležni ministar, također iz reda Milanovićevih pogrešnih lumena na pogrešnom mjestu, Mirando Mrsić, drumom, a život šumom. Mala računica: radnik na osrednje plaćenom radnom mjestu uplatio je za 38,7 godina staža blizu dva milijuna kuna mirovinskog doprinosa. S penalizacijom i bez povlastica, odobreno mu je 6000 kuna mirovine od koje si država odmah uzme 550 kuna poreza, prireza i zdravstvene naknade (kao da to već nije uzeto iz bruto plaće!) te penzić dobije na ruke 5450 kuna. Sad nastupaju Milanovićevi glasni „bolnorezači“ i otimaju daljnjih 600 kuna (mirovina viša od 5000 kuna minus 10 posto). Da čovjek poživi i 100 godina, nema šanse da mu država vrati dug. Taj Mrsić, navodno veliki onkolog koji je liječio prerano umrlu mladu kolegicu autora ovih redaka Anu Rukavinu, uskoro će biti u prilici podičiti se povijesnim „uspjehom“ – 400.000 pretežno mlađih ljudi na burzi rada! Dežurni optimist bez pokrića Branko Grčić već dvije godine nasmijava ekonomiste svojim pogrešnim procjenama i nesnalaženjem u jednom od najvažnijih resora.

Nakon ni polovično uspjelog natjerivanja sa zelenom mafijom na tržnicama, Linić za tri-četiri kune viška/manjka u blagajni pečati slastičarne, kafiće, male trgovine, kioske… i to – usred turističke sezone! Mafija se brzinski prekvalificirala u OPG-ovce sa zakonskim pokrićem: dva četvorna metra zemlje pod nekom šljivom! Mrak u državnoj blagajni neće razbiti ni Mrak-ministrica, Anka Mrak Taritaš, kaznama od 3000 kuna siromasima, koji su si cijeli život, ciglu po ciglu, gradili krov nad glavom, a sad nemaju novca za fasadu. E, nećete više, majci, „crvenoj“ vlasti crvenim zidovima bosti oči dok blagajnik Linić nema kešovine za plaće točno 5061 novozaposlenog „zaslužnog“ koalicijskog podobnika u državnoj administraciji, od konca studenoga 2011. do danas, na izmišljenim radnim mjestima, s visokim plaćama i na grbači poreznih obveznika.

Takvih je „zlata vrijednih“ u Opačićkinoj socijalnoj skrbi zaposleno 3087, u obrazovanju 612, u javnoj upravi 66… A Linić (licemjerno?) tvrdi da „nema mjesta za smanjenje rashodne strane državnog proračuna“! To mu je izgovor zašto sada, bez milosti, zadaje smrtni udarac socijalnoj državi. Udara na mirovine, blokira obrtnike i za samo 2000 kuna poreznog duga, mlati po trgovcima (već su izgubili 30.000 radnih mjesta), ugrožava živote male djece, građana treće dobi, nezaposlenih, socijalno ovisnih… poskupljenjem hrane i režijskih izdataka višim PDV-om.

Milanovićeva vlast, uz očekivano nemušto sekundiranje s Pantovčaka, pravi se gluha i slijepa na traženje šefa laburista Dragutina Lesara da se plaće saborskih zastupnika i inih državnih dužnosnika snize za 21 posto. Populizam i demagogija, odmahuju rukom i ne stide se istodobno otimati građanima i zadnju lipu. Besramno se kupuju nenormalno skupi automobili za državne činovnike s podobnim stranačkim iskaznicama, osnivaju bezvezne agencije, povjerenstva, putuje na kraj svijeta (bez rezultata!), rasprodaje nacionalno blago… Državne službe i stranački kadrovi gutaju barem dvaput više novca, nego što je realno! Nikakve koristi od Linićeve gargamelovštine kad ne može ni približno utjerati od svojih nesretnih 4,3 milijuna sugrađana koliko mogu u hipu spiskati državne službe i stranački kadrovi! „Bolni rezovi“ i hitno putovanje u SAD po novo zaduženje znak su da je Hrvatskoj dogorjelo do nokata i da je ova vlada izgubila svaki kompas socijalno osjetljivog, domaćinskog upravljanja zemljom.

Od gromoglasno obećane reforme lokalne uprave i samouprave se odustalo, a to je dugoročno najvažnija mjera za uštedu. Tko može platiti 18 milija
rdi kuna godišnje za nepotrebnih 556 lokalnih jedinica? Zašto Milanović ne odvoji mirovine iz rada od onih po posebnim uvjetima, a braniteljske prilagodi tržištu? Odnosno, zašto se dopušta spiskati godišnje 1,3 milijarde kuna za domobranske i mirovine iz NOR-a? Gotovo 70 godina nakon Drugog svjetskog rata. Umjesto da se barem 10 posto srežu plaće 240.000 činovnika u državnoj upravi (ušteda dvije milijarde kuna godišnje!) i prepolovi njihov broj (ušteda najmanje još desetak milijardi), pa time pomogne propalom zdravstvu, školstvu i socijali, politički se palamudi, na usta Milanovićevog frenda Emila Tedeschija, da bi građani „na izborima podržali bolne rezove“. On i njemu slični privilegirani superbogataši neka podržavaju što žele, ali nemaju pravo glumiti odvjetnike građanima. Interesi im se razlikuju kao nebo i zemlja.

Marijan Vogrinec

| Broj posjeta: 1.591 |

Želite li komentirati? Objava: "Gargamel s Markovog trga"

Imate li komentar?