Laži o brodogradnji, velike kao mamut-tanker!

Prema datumu ugovora, tri su brodogradilišta trebala završiti restrukturiranje u travnju 2018. Podsjetimo se, navodno je EU tražila smanjenje proizvodnje kao uvjet za odobrenje subvencija brodogradnji, no nitko nam nije uspio pokazati originalni dokument kojim to Unija traži.

Tržište brodogradnje je ogromno i ima mjesta za sve koji znaju raditi, a naša brodogradilišta su za to imala i kapacitete i dugogodišnju reputaciju. Prije restrukturiranja je trebalo dobro provjeriti zašto su neka brodogradilišta tada bila u gubicima. EU sada financira obnovu brodogradilišta pa zašto bi nama htjeli smanjiti proizvodnju? Nadalje, za EU privatizacija nije bila uvjet za restrukturiranje, to je produkt našeg političkog genija.

Iz ugovora o restrukturiranju ističe se obveza novih vlasnika da unaprijede proizvodnju na višu tehnološku razinu. U modernizaciju proizvodnih pogona su trebali investirati dobiveni i vlastiti novac (valjda se zato nazivaju investitorima), međutim izgleda da u Brodotrogiru nije obnovljeno skoro ništa. Na pr. dopremljene su im neke stare stvari iz brodogradilišta Kraljevica (zastarjele dizalice, stari tokarski strojevi i drugo), koje otada nisu bile u funkciji, a od svega kupljenog korisna su samo dva polovna doka. Uglavnom, predviđene promjene se nisu dogodile.

Nadalje (neodređeni, ali manji) dio proizvodnje se trebao usmjeriti u neke druge (također) profitabilne grane, na pr. u turizam ili prijevoz (mali izletnički brodovi, kemijski tankeri), ali te firme ne dijele sudbinu brodogradilišta (otpuštanje, smanjenje plaće). Ugovorena projekcija otpuštanja radnika kroz pet godina je u Brodotrogiru donekle ispoštovana, ali vlasnik upravo sada prijeti otpuštanjem još 350 radnika. Zašto smanjenje plaće i otpuštanja ako je poslovanje posljednjih godina pozitivno? Prema Socijalnom sporazumu, komisija sastavljena od vlasnika i Sindikata, koja nije oformljena, trebala je kontrolirati provedbu ugovora. Neosnivanje te komisije jasan je pokazatelj neaktivnosti samih radnika i njihovih sindikata. Sadašnje prijetnje otpuštanjem tek su dio taktike zastrašivanja da radnici sami odu.

Zanimljivo je da su sve dosadašnje vlade davale na upravljanje različite firme uglavnom ljudima koji ili nisu znali ili nisu htjeli upravljati tim firmama, nego su radnike otpuštali, firme zatvarali i na koncu se okoristili prodajom preostalih nekretnina. Vlada je nekome dala na upravljanje i Brodotrogir (možda za 1kn?) s namjerom da se brodogradilište osposobi, modernizira i nastavi raditi, što uključuje i obvezu nalaženja novih poslova. Nadamo se velikim novim poslovima za netom obnovljeni škver!

Kako Vlada može smatrati restrukturiranje uspješno završenim samo na osnovu nekog izvješća? Nisu li trebali barem jedan put izaći na teren da se uvjere i investitoru čestitaju na uspješnoj obnovi malenog kompaktnog tehnološki osuvremenjenog brodogradilišta. Vanjski kontrolori provedbe restrukturiranja, na čije se izvješće oslanja Vlada, također nisu izlazili na teren, nego su vjerojatno s punim povjerenjem pregledavali fakture podastrte im od strane vlasnika.

Na koncu, prema ugovoru o restrukturiranju, u tehnološki obnovljenim brodogradilištima radnicima se jamči prvootkup 25% dionica. Sad je dakle, došlo vrijeme ili da se nastavi restrukturiranje, koje očigledno nije do kraja provedeno, ili da radnici dobiju tih svojih 25% dionica.
Žalosno je i zabrinjavajuće da ni ova a ni prethodne Vlade nisu shvatile značaj opstanka brodogradnje za Hrvatsku. To je jedina istinski profitabilna industrija i izvozna djelatnost koja može pokrenuti hrvatsko gospodarstvo a k tome je i dugoročno samoodrživa. Nitko ne počinje graditi brod bez prve uplate i ne isporučuje ga dok sve nije plaćeno, tu ne treba državna potpora ako je sve čisto i transparentno. Velik je broj industrijskih grana koje čak i ovakva posrnula brodogradnja može potaknuti, a bez ovih industrija postajemo jedna tehnološki zaostala mala zemlja trećeg svijeta. Za koga onda školujemo brodograđevne i druge inženjere, za Kinu, Južnu koreju, Japan ili Njemačku?
Zanimljivo je da hrvatski stručnjaci obnavljaju brodogradilišta po svijetu, dok su isti doma neiskorišteni ili čak nepoželjni.

Oko brodogradnje puno je toga sumnjivo. Neki su vjerojatno izvukli korist dok su radnici u brodogradnji otopuštani a onima koji su ostali se smanjuju place i prijeti otkazom. Ali, budu li radnici i dalje provodili puno vremena buljeći u televiziju, ponosno išli s premijerom na neku utakmicu ili skrušeno s predsjednicom u procesiju, neće dobiti ono što im pripada.
S druge strane, i radnici, njihovi sindikati, DORH i suci imali bi što ispovjediti, grijeh nečinjenja, znaju a ne čine ništa.

Dr. sc. Mira Morović
Hrvatski laburisti-stranka rada
Povjerenica Splitsko-dalmatinske podružnice

| Broj posjeta: 39 |

Želite li komentirati? Objava: "Laži o brodogradnji, velike kao mamut-tanker!"

Imate li komentar?