Zakonski alibi za privatizaciju državnog terena

Država je u sedam godina poklonila 76 milijuna četvornih metara zemljišta. Koje blagostanje je time postignuto?

Prijedlogom Zakona o strateškim investicijskim projektima, vladajuća koalicija gazi još jedno svoje obećanje. Prije samo dva tjedna, Neven Mimica je kao potpredsjednik Vlade u Sabornici kazao kako neće biti prodaje, kako neće biti privatizacije prirodnih resursa. Tim je riječima obrazlagao Strategiju upravljanja državnom imovinom. Bilo je to 16. lipnja. Trećeg srpnja Vlada izlazi pred Sabor s prijedlogom dokumenta koji i te kako omogućava privatizaciju privatnih resursa. I šuma, i šumskog zemljišta, poljoprivrednih površina, javnih cesta i pomorskog dobra. Osim što je pogaženo jedno usmeno obećanje, pogažen je i netom usvojen strateški dokument.

>> Fonogram

Ako bi Zakon o strateškim investicijskim projektima bio usvojen u predloženoj formi, pogažen bi bio i sam Ustav. Članak 17. Vladinog prijedloga kaže naime da Vlada može državne nekretnine potrebne za ostvarivanje strateškog projekta vlasnički prenijeti na drugu pravnu osobu, i to bez javnog nadmetanja ili bez javnog prikupljanja ponuda.

Zakon posvađan s Ustavom

Takve su odredbe potpuno suprotne članku 2. Ustava RH koji kaže da o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime’, odlučuju ‘Hrvatski sabor ili narod neposredno’.

Predsjednik Hrvatskih laburista Dragutin Lesar u prvom je čitanju prijedloga Zakona o strateškim investicijama ukazao na još dva članka Ustava s kojima se taj prijedlog sukobljava. Članak 5O. Ustava RH kaže da je moguće zakonski ograničiti ili oduzeti vlasništvo, ali nikako ne u interesu privatnog kapitala, nego samo ‘radi zaštite interese i sigurnosti RH, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi’.

Članak 52. Ustava propisuje da se zakonom određuje način na koji se mogu upotrebljavati dobra od interesa za RH, ali nema govora o prijenosu prava vlasništva kako je predviđeno člankom 17. Zakona o strateškim investicijama.

Osim što je sama po sebi neprihvatljiva, takva ‘posvađanost’ s nekim ključnim Ustavnim normama nema ni praktičnu, opravdanu svrhu. Od 2004. do 2011. godine država je poklonila skoro 76 milijuna četvornih metara zemljišta za poduzetničke zone, trajne nasade i lokalni razvoj. Koji je efekt, koji je rezultat, koja je dobrobit i koje je blagostanje time

postignuto, zapitao je Lesar u saborskoj raspravi u ime Kluba zastupnika Hrvatskih laburista.

Kriterij ‘znatnog doprinosa’

Laburisti drže potpuno neprihvatljivima Vladine kriterije na temelju kojih neki projekt može biti proglašen strateškim. Ti su kriteriji toliko rastegnuti i uopćeni, da bi učinak u praksi bio kao i da ih uopće nema. Jedan od kriterija je, na primjer, zapošljavanje ‘većeg broja osoba’. Slično tome, u članku 5. Zakona o strateškim investicijama kaže se da će se strateškim projektima smatrati oni projekti ‘koji znatno doprinose razvoju’, koji ‘u većoj mjeri doprinose državnom razvitku’ itd.

Osim što predlažu da se Zakon uskladi s Ustavom, Laburisti dakle predlažu da se kriterije formulira tako da budu razumljivi i mjerljivi.

Laburisti također smatraju da se članak 17. predloženog zakona mora tako preurediti da odluku o proglašenju privatnih projekata strateškim, ne može donijeti Vlada već to mora biti u nadležnosti Sabora.

Laburistima je neprihvatljivo da se pri odabiru investitora ne vodi računa o odnosu tih investitora prema radnicima. U članku 8. predloženog zakona kaže se da će diskvalificirani biti oni investitori koji ne plaćaju mirovinski i zdravstveni doprinos. Ali ako veliki investitor radnicima ne isplaćuje plaće, on bi prema vladinim kriterijima svejedno mogao proći kroz filter za strateške investicijske projekte.

Otkrijte nam popis projekata

Kako sve te primjedbe potiču sumnju u stvarne namjere predlagatelja ovog zakona, Laburisti smatraju da bi bilo poštenije uz taj dokument priložiti popis projekata zbog kojih se zakon donosi.

Drugo je rješenje da Vlada sastavi popis državnog građevinskog zemljišta koje stoji neiskorišteno, te da se zemljište ponudi domaćim i stranim investitorima pod uvjetima iz ovog zakona. Na isti način investitorima bi se moglo ponuditi preko 300 vojnih objekata koji godinama stoje prazni. Na popis bi se mogla staviti devastirana turistička naselja, kao i propale tvornice.

– Pa kad sve to iskoristimo, kad svaki kvadratni metar građevinskog zemljišta, propale tvornice i vojne objekte iskoristimo, onda se zapitajmo da li nam je za daljnji razvoj potrebno pretvarati šumsko i poljoprivredno zemljište u građevinsko, – poručuje Dragutin Lesar.

| Broj posjeta: 747 |

Želite li komentirati? Objava: "Zakonski alibi za privatizaciju državnog terena"

Imate li komentar?