Tko s đavolom tikve sadi…

Kolumna Nikole VuljanicaVelike ribe jedu male ribe. To je evolucija, survival of the fittest, i to tako valjda među ribama treba biti. Puno drugačije nije ni među političkim strankama. Velika pojede malu. Teško se mogu prisjetiti primjera da se mala u društvu velike oporavila, udebljala, nabacila koju kilu i koji metar i sama postala velikom. To velike ribe ne dopuštaju i to se kod velikih riba ne događa. One jedu male. Takva im je priroda. A posebno kad se radi o strankama grabežljivcima. No, i to je zapravo besmislen izraz. Nema velikih stranaka biljojeda. Nisu to krave. To su zvijeri.

Zadnja riba koju su sažvakali i ispljunuli ostatke je HSLS. To je ona stranka koja je strankom postojala dok je imala crtu ispod koje se nije išlo. Tu je crtu povukao Vlado Gotovac i na njoj je (uglavnom) pisalo: Ovo je granica poštenja i načela kojih ćemo se držati. Ispod toga više nismo to što jesmo, pa nam ispod toga i nema smisla postojati.

No, sve u svemu, to je problem malih riba i malih ljudi, koji ne poštuju ni sebe pa ni načela koja zacrtaju i u koja se zaklinju.

Pravi je problem u tome što se tu ne radi o šiparicama koje su danas zaljubljene u kapetana nogometnog tima a sutra u vokal lokalnog sastava. Tu se radi o političarima, o ljudima koji bi trebali, rukovodeći se određenim idejama za koje nagovore građane da glasaju, voditi općinu, grad, županiju, zemlju i tome slično. Pa kad se dogodi, a dogodi se često na ovim našim političkim pustopoljinama, da političar koji se u svoja načela zaklinjao bradom, brkovima i dugom kosom, mladošću, poštenjem i karakterom, dakle da takav političar preskoči sve svoje zakletve i obećanja i pristane uz stranu koja mu nudi komadić vlasti, fotelju, ruku u medu i slične pogodnosti, onda izmet koji pogodi ventilator ne pogađa samo njega već i sve one koji se tim poslom bave, bez obzira što mu nisu slični, bez obzira što su u stanju za načelo odustati od stolice i funkcije i bez obzira što su, u suštini, pristojni ljudi. Govno iz ventilatora pogađa i njih. I ne samo njih nego i čitav posao kojim se bave. Pa čovjek paranoično mora pomisliti da se takve stvari ne događaju slučajno, već da se tu radi o zavjeri kojoj je svrha pokazati kako svu „svi oni isti“ i kako „niti jednom pošten čovjek ne može vjerovati“. Pa onda poštenom čovjeku i nema druge nego ostati kod kuće i pustiti da kurve izaberu kurve. A upravo tako kurve dolaze na vlast.

Isplati li se takvo zavijanje ruke savjesti i poštenju? Isplati se jednokratno i isplati se onom tko se dobro proda. Ali, svaka se prostitucija na takav način isplati. Dugoročno, ipak, tko s đavlom tikve sadi, o glavu mu se razbiju. Liberali nestaju, pravaši se gase iz istog razloga, a nestalo ih je podosta. I s njima dio demokratskih vrijednosti u ovoj zemlji i dio političkog poštenja. Elita velikih stranaka na takav način osvaja teren i podiže zidove oko sebe. Tako da im nitko ne može blizu osim onih koje pripuste i tako da vladaju vječno. Zgodan cilj i već isproban. Nitko ga, doduše, nije dosegao, ali dečki probaju opet.

S druge strane, nekako mi se čini. kad pogledam iz perspektive par posljednjih desetljeća, da i nije najgore biti oporba. Posebice ako si čovjek (ili stranka, svejedno) povuče jasnu crtu i kaže da u vlast i neće sa svakim a još manje pod svaku cijenu. Ostaneš to što jesi i možeš se ujutro pogledati u ogledalo. Možda je idealistički, možda nije u skladu s vremenom, možda nije politički pragmatično, ali je pošteno.

A svatko, ipak, sam bira svoj put. Pa tko s đavolom tikve sadi … prolazi kao liberali.

Nikola Vuljanić

| Broj posjeta: 1.205 |

Želite li komentirati? Objava: "Tko s đavolom tikve sadi…"

Imate li komentar?