Pao je i posljednji „kaštelanski bastion“

Jutros (7. srpnja) u rano prijepodne bio sam na sastanku radnika Adriachema u Kaštel Sućurcu. Pred radnicima su govorili sindikalni vođe, predstavnici radnika-grupa ljudi koja je pregovarala u zadnje vrijeme sa vladom i agencijom AUDIO o sudbini te Kaštelanske tvornice. Sudbina je „zapečaćena“, ide se u stečaj sa likvidacijom. Njih 220 radnika je bilo u šoku. Jedan od predstavnika radnika je govorio o tijeku pregovora, čak mi je i nakon sastanka iznio detalje, koji na žalost, nisu povoljni po radnike.

Radnicima nude devet plus tri plaće, i to malo veće od minimalca. Pregovara se čak i otpremninama, za koje se još treba „izboriti“. Pitam se samo kako će ti ljudi, većinom u 40-im i 50-im godinama života naći nove poslove u nekonkurentnim sredinama i živjeti od otpremnina, čak i ako ih dobiju (govorimo o par tisuća kuna za godinu staža). Lova će se potrošiti i uskoro evo državi par stotina novih socijalnih slučajeva.

Pitam te ljude zašto se ne razmišlja o ponovnom pokretanju proizvodnje? Razlog su troškovi pokretanja proizvodnje od par milijuna kuna, činjenice da je tvornica godinama van tržišta, nema kupaca, jednostavno, izgubili su „zamah“ i više povratka nema.

Inače, tvornica je dužna oko 170 milijuna kuna, od toga 15-ak gradu Kaštelima, 12 radnicima, ostalo državnim vjerovnicima.

Bila je jedna opcija da to sve preuzme jedna tvrtka iz Solina, iskoristi 100 radnika i otpremi ostatak, ali država smatra da bi se time pogodovalo jednom vjerovniku i nisu bili spremni to odobriti.

Ovo je bio moj drugi posjet toj tvornici, čak sam se sprijateljio s nekima od tih ljudi. To su ljudi koji samo žele raditi i odnijeti plaću svojoj obitelji. Ljudi su očajni, 20, 30 i više godina su proveli u toj tvrtki i danas su tužno gledali te napuštene hale, strojeve. Jedna gospođa je rekla da su oni psihički uništeni.

Ovo je bio posljednji „radnički bastion“ u gradu Kaštela. Više nema ništa…

– Jadran Periša, predsjednik ogranka Hrvatskih Laburista Kaštela

| Broj posjeta: 1.001 |

3 komentara u "Pao je i posljednji „kaštelanski bastion“"

  1. Ima u Kaštelima još nešto, šoping centri

  2. Otpuštanja radnika, bankroti i propasti raznih poduzeća su svakodnevnica liberalnog kapitalizma, pa tako ni kod nas ne može biti drukčije.
    Bolje ima je da su doma i da ne rade, nego da rade, a ne primaju plaću.
    Nažalost takva je hrvatska stvarnost.

  3. Brzo u šoping potrošiti otprmninu!!
    poslije? poslije ćemo o poslije.
    Baba

Imate li komentar?