Na koje nas sve načine ignoriraju

Otprilike mi je jasno (mada to teško prihvaćam) da poneki novinari i urednici po nalogu gazde ignoriraju jednu stranku, promoviraju drugu, iskrivljuju rezultate ispitivanja javnog mišljenja, „zabune“ se na naslovnici jer neke stranke imaju slične nazive, pozivaju na razgovore prvog, drugog, četvrtog i petog, a trećeg zaborave. Ali kad to isto radi sveučilišni profesor Fakulteta političkih znanosti, koji bi trebao biti autoritet ne samo za poznavanje političke situacije i njenu procjenu, već bi trebao biti i nepristrani moralni autoritet, kojem su činjenice svetinja, onda se dovoljno iznenadim da se delićevski upitam „ma, ljudi, je li to moguće“.

Gospodin profesor kao komentator u trećem dnevniku (HRT, 3. studenog 2011.) komentira tzv. male stranke i procjenjuje njihove izglede da uđu u Sabor i odmah odokativno ocijeni da sasvim sigurno u parlament ulazi Ljubo Jurčić i njegova desna koalicija pokreta bliskih sadašnjoj vlasti, da velike šanse ima Darinko Kosor i HSLS, da bi se moglo dogoditi i da uđu Bandić i Kerum, a ni don Grubišić, kaže profesor, nije bez šanse. Ni u primisli mu nije da spomene još jednu stranku koja, eto, slučajno, ničim izazvana i bez podrške svih sponzora prethodno narečenih stranaka, osvaja po svim (ali baš SVIM) anketama najmanje pet-šest mandata, a po nekima i značajno više. Pa se gospodin profesor i pozove na jednu od tih anketa i izjavi kako baš njoj najviše vjeruje, ali ne spomene da su baš po toj agenciji Hrvatski laburisti treća stranka i uvjerljivo ispred svih drugih koje je nabrojao.

Dobro, znali smo da će nas neki mediji ignorirati. Razlozi su jasni i svima razumljivi, više svjetonazorski nego politički i tu pomoći nema i ne treba je ni biti. Ali da se ovakav stav, kojim se ignorira ne samo stvarno stanje stvari već i dobar ukus, a znanstveni ugled stavlja u funkciju promocije ove ili one političke opcije (odnosno potpunog ignoriranja i spominjanja jedine stvarno suprostavljene opcije), dakle da se takav stav promovira preko Hrvatske televizije (javnog servisa) neoprostivo je i u najmanju ruku bezobrazno.

Ono što poštovani gospodin profesor ne zna, a ne zna jer živi u svijetu svojih floskula i doskočica, ignorirajući stvarnost pa time i svoje nominalno opredjeljenje znanstvenika, jest jednostavna činjenica da to što on ignorira laburiste i ne želi im (ili ne smije) spomenuti niti ime, s uspjehom laburista nema i neće imati veze. Naš je rejting zaslužen tamo gdje gospodina profesora nema – među obespravljenim i opljačkanim građanima ove zemlje kojima ovakva intelektualna elita nije ni pokušala pomoći, o kojima ovakva intelektualna elita šuti. Jer ih se boji. Valjda zna i zašto.

— Nikola Vuljanić