Može li demokratski socijalizam podnijeti nadolazeći laburizam?

Vladan IvkovićDolazak nove političke garniture dogodio se očekivano. Manje-više, promjenu vlasti očekivali su svi. Pa i oni koji su dosad obnašali vlast, znali su kako će poraz biti neminovan. A oni najtvrđi, oni koji su prijetili kako ćemo se svi iznenaditi rezultatima izbora, djelovali su (parafrazirat ću stihove jedne velike sarajevske rock skupine) kao pjesnici koji ne vjeruju u vlastite stihove.

Divlji socijalizam i pitomi kapitalizam?

Na vlast sada dolazi stranka koja u svome imenu nosi ideju socijaldemokracije. Dolaze na vlast u koaliciji s nekim strankama koje, opet, s tom idejom nemaju nikakve veze, niti u nazivu, niti u svom dosadašnjem praktičnom političkom djelovanju. Pa ni sam SDP nije se proslavio u guranju ideja koje im sam naziv stranke nameće. Čak suprotno, stranka s kojom najtješnje planiraju surađivati jest stranka koja okuplja i podupire krupne kapitaliste i divljanje njihovog kapitala zalažući se da taj i takav divlji kapitalizam preraste u jedini mogući društveni, gospodarski obrazac prema kojem će se rješavati sva bitna ekonomska i društvena pitanja i, valjda, obrazac po kojemu ćemo se izvući iz krize, otvoriti nova radna mjesta, na tisuće njih. Bojim se da ova promjena vlasti ne znači i promjenu politike. Nova zapošljavanja ne garantiraju i zaštitu prava onih koji se zapošljavaju. U tome je problem. Strahujem da bi ova koalicijska suradnja mogla sličiti na pokušaj stvaranja organizma s tijelom divljeg socijalizma i glavom pitomog kapitalizma. Napola jak, a napola slijep. Na neuspjeh osuđena namjerno inducirana mutacija. Možda griješim, možda se varam. Možda će sve to biti dobro…

A sada laburizam – srce, ruke i lopata!

Međutim, zašto nagađati, pretpostavljati i zašto čekati da vidimo što će i kako biti? Nema više potrebe razglabati i razmišljati koja se to ekipa brine o većini – hrvatskom radništvu, tko zahtijeva i tko se bori da rad bude zaštićen, poštovan i pravedno nagrađen. Napokon, u Hrvatskoj se pojavljuje jedna nova snaga, ne samo politička, već i općedruštvena, sada i na izborima potvrđena – Hrvatski laburisti. Bilo je dovoljno vremena da oni koji socijalnu osjetljivost i pravednost imaju i u imenu i u zadatku pokušaju uvesti u hrvatsko društvo kao moralni zakon, a onda i u pravno zakonodavstvo. No, sada dolaze oni koji doista vjeruju kako društvena pravednost može biti društvena i politička obveza i odgovornost. Hrvatski laburisti zaista su jedina politička opcija koja zastupa radništvo i rad, društvenu pravednost i poštenje. Da stvar nije na deklarativnoj razini, dokazuje niz prijedloga zakona i prijedloga izmjena zakona još u prošlom sazivu Sabora kada je u njemu sjedio samo jedan laburist. Sada će ih biti šest puta više! Zato nema više foliranja. Vrlo brzo će se vidjeti tko misli i radi ozbiljno i iskreno. Zato će biti teško onima koji cijelo vrijeme figuriraju kao socijalno osjetljivi, društveno brižni i obzirni, a koji su istodobno vezani s onima kojima rad većine služi za bogaćenje manjine. Takvima će biti teško kraj laburista. Vrlo brzo i lako bit će uočeno tko misli i radi iskreno za dobrobit svih onih koji žive i žele živjeti od vlastitoga rada. I baš zato sam siguran da su Hrvatski laburisti snaga koja dolazi. Mnogi su već vidjeli da nismo isti, ostali će vidjeti.

Naša ideja je jednostavna i iskrena, lako prepoznatljiva. Rekao bih romantičarski lijepa, ali provediva. Sažeo bih je u draži dio stihova već spomenutih glazbenika: laburizam je srce, ruke i lopata!

— Vladan Ivković

| Broj posjeta: 1.625 |

6 komentara u "Može li demokratski socijalizam podnijeti nadolazeći laburizam?"

  1. Nikako mi nije jasno gdje autor u Hrvatskoj parlamentarnoj politici vidi socijalizam, kako ga god on zvao : “divlji” ili demokratski? Kakve veze SDP ima sa socijalizmom. Naravno, osim što su pridonijeli uspostavi grube verzije kapitalizma.
    Čini mi se da autor uopće ne poznaje pojmove o kojima govori, te da se njima razbacuje bez razumijevanja. Preporučujem čitanje teksta “Ljudska potreba, ne korporativna pohlepa” kako bi se upoznao sa značenjem pojma demokratski socijalizam : http://www.radnickaborba.org/about/
    A Laburisti? Naravno, nisu protiv kapitalizma. Time se ne vidi da je neoliberalizam ne uzrok problema nego samo prirodni oblik razvoja kapitalizma i da se socijalna nepravda ne može iskorijeniti dok on postoji. Time si samo mažemo oči. Da bi osigurali promjnu moramo najprije detektirati problem. Kapitalizam želi nezaštičenost radnika kao bi ih lakše iskorištavao, nezaposlenost kako bi cijena radne snage bila niža, ratove kako bi širio dominaciju najrazvijenijih, zagađivanje prirode kako bi se što brže povećala dobit. Ne nameće li se prirodno potreba da se takav u suštini bolestan i prevaziđen sistem ukine?

  2. Iskreno, ni ja ne vidim nikakav demokratski socijalizam, nigdje ni blizu.
    Ono što se zadnjih 2 desetljeća događalo, taj divlji kapitalizam, je tzv. prvobitna akumulacija kapitala u kapitalizmu…Nemam pojma koliko kolega Ivković ima godina, no ako se školovao u prošlom sustavu, onda je spavao na satovima povijesti, marksizma i samoupravnog socijalizma, pa ništa nije naučio. Ako je mlađi od onog što izgleda, onda je očito prokapitalistički indoktriniran, a takav uistinu nije podoban baviti se radničkim pravima, jer ista u modernom kapitalizmu – gotovo da i ne postoje. Preporučam mu da uzme lopatu u ruke, puno će od toga naučiti (iako leđa bole, ali korisno je za spoznaju). Nakon cjelodnevnog lopatanja, lakše je učiti i naučiti osnovnu terminologiju o razlikama između socijalizma i kapitalizma o kojima autor očito nema ni najmanjeg pojma.

  3. “Napokon, u Hrvatskoj se pojavljuje jedna nova snaga, ne samo politička, već i općedruštvena, sada i na izborima potvrđena – Hrvatski laburisti. Bilo je dovoljno vremena da oni koji socijalnu osjetljivost i pravednost imaju i u imenu i u zadatku pokušaju uvesti u hrvatsko društvo kao moralni zakon, a onda i u pravno zakonodavstvo…”
    Laburisti imaju sindrom koji je star preko 200 godina, a to je pravedno društvo i socijalna osjetljivost unutar kapitalizma kao društvenog sustava. U kapitalizmu ne može biti pravednog društva! A to da je ova stranka naklonjena radnicima, je potpuna besmislica. Za radnike svih zemalja, pa tako i Hrvatske, jedina dobrobit proizlazi iz ukidanja kapitalizma. Kod hrvatskih laburista nema nijedne riječi o tome. Molio bih nekoga da mi pojasni kako ova stranka misli brinuti o radnicima, a unutar kapitalizma. Što je socijalna osjetljivost, kad i dalje postoji kapital?

  4. ” Nema više potrebe razglabati i razmišljati koja se to ekipa brine o većini – hrvatskom radništvu, tko zahtijeva i tko se bori da rad bude zaštićen, poštovan i pravedno nagrađen. Napokon, u Hrvatskoj se pojavljuje jedna nova snaga, ne samo politička, već i općedruštvena, sada i na izborima potvrđena – Hrvatski laburisti. Bilo je dovoljno vremena da oni koji socijalnu osjetljivost i pravednost imaju i u imenu i u zadatku pokušaju uvesti u hrvatsko društvo kao moralni zakon, a onda i u pravno zakonodavstvo…”
    laburisti imaju jedan problem star 200 godina, a to je da se pravda postiže unutar kapitalizma i da je ujedno moguća socijalna osjetljivost kao vrhovni prncip ovog društva. UNutar kapitalizma nema socijalne osjetljivosti, a kamoli pravde! A koliko vidim , laburistima nije ni na kraj pameti zalagati se za ukidanje kapitalizma. Kakve reforme, ajde molim vas…
    Dok god je kapitala, nema socijalne osjetljivosti. Može li mi netko objasniti kakva se to pravda misli postići unutar kapitalizma?

  5. Molio bih gosta da se predstavi imenom i prezimenom i da onda pljuje po drugima i radu drugih osoba.

    [b][u]Rad se ne pozna po riječima, nego po dijelu![/u][/b]

    Uzalud tebi goste što posjeduješ “izvanredan” riječnik, što možda odlično poznaješ politiku, povijest i samo značenje određenih riječi, i što se razbacuješ određenim riječima kao seljak gnojem po polju.

    Uzalud ti trud ako se ne vidi tvoj rad. Ljudi cijene rad, a ne laprdanja i pričanja.
    Sve to vidim iz svog stajališta, i baš me fascinira kako poznajem jako puno ljudi koji samo pričaju, pričaju i pričaju, a slabo napreduju – a oni koji šute i rade, ti stalno idu prema gore.

    Možda ti je primjer Pernar – izrazito pričljiv momak – no ne vidim ga više nigdje. Nedostaje mu rad?

    Zato pusti na miru kolegu Ivkovića, kolega je puno radio sa svojim timom i ostvarili su odlične rezultate u izborima.

    S poštovanjem, Tomislav Dabac.

  6. Gospodine Dabac, Vaš me odgovor veoma iznanađuje. Ja nisam pljuvao po radu drugih osoba,a još manje po drugim osobama, nego sam upozorio da ako će se govoriti o nekim pojmovima potrebno je znati što one znače, inaće se njime besmisleno razbacujemo. Pernar kojega ste spomenuli upravo je bio očiti primjer tog besmislenog razbacivanja političkim pojmovima. Što bi bilo da ja dođem nekom seljaku i dajem mu savjete u kojima brkam upotrebu gnojiva i pesticida. Nema sumnje da on ne bi previše mario za moj fakultet. Tako niti u pisanju tekstova ako netko piše netočnosti ne možemo naprosto reći : “nema veze, on je radio”. Po vama ako je nečija stranka ušla u sabor onda se više automatski ne smije govoriti ništa protiv onoga što piše jer eto on je “radio”. A nije li radio i HDSSB-ov tim okupljen oko jednog ratnog zločinca i ostvario odlične rezultate na izborima? Nije mi niti na kraj pameti da uspoređujem HDSSB i Laburiste i Ivkovića dovodim u kontekst HDSSB-a, naprotiv, nego samo želim istaknuti besmislenost vašeg odgovora. Uspjeh će se mjeriti ne ulaženjem u Sabor nego zastupanjem interesa radnika u Saboru, a to tek trebamo vidjeti. Ja se ne bavim aktivno politikom, pa mi nije niti jasno zašto zbog toga ne mogu komentirati i zašto bi mi zbog toga nedostajao “rad”, kao da se “radi” jedino ako se uđe u Sabor. Zaključak : ili tekstove pisati ozbiljno i pridržavati se značenja pojmova ili ih ne pisati i politički djelovati na druge načine.

    Marko Šušnjar

Imate li komentar?