Kako lagati uvjerljivo

Počnimo od nekoliko primjera.

Organizatori masovnog prosvjeda (nema veze kojeg i gdje) utvrde da se na prosvjed odazvalo sedamdeset tisuća ljudi. A oni protiv kojih je taj prosvjed usmjeren na temelju vrlo “provjerenih” izvora “znaju” da je na tom istom skupu sudjelovalo najviše osam i pol tisuća ljudi.

U mladosti su nas uveseljavali oni crtani romani u kojima su sva četvorica od braće Dalton imala poker aseva, a onda je onaj najmanji zaključio da netko između njih vara. I kod izvješća iz spomenutih skupova, kao i kod braće Dalton, jasno je da netko nije govorio istinu.

I tako čitam ja da se raspadamo mi laburisti jer se masovni odlazak članstva više ne može prikriti. Sve nas više ljudi napušta, i to baš onih najkvalitetnijih, sve lošije radimo, prodajemo demagogiju i populizam, a ipak postajemo nezaobilazan politički faktor.

Pritom čini se da nema veze to što imamo službeni registar i što smo jedina politička stranka čiji registar doista odgovara stvarnom stanju. Što bismo trebali napraviti? Da li da podastremo ankete? Ili sve veću prisutnost u medijima (koji nam i nisu skloni, ali nas ne mogu zaobići)?

Jednu te istu stvar možemo prezentirati različito. Pa tako Musa Keseđija i Kraljević Marko pobiše na Kosovom polju Turaka da im se broja ne zna. A zapravo – Turci pobijedili i pobili sve živo. No, brojevi su brojevi, ne može se uvjerljivo lagati dok su brojevi protiv tebe. Manipulacija brojkama obično se obije u glavu manipulatoru.

Kod braće Dalton varala su sva četvorica, a na onom prosvjednom skupu s početka teksta trebalo bi zbrojiti izvješće obiju strana i negdje u sredini pronaći istinu.

Laburista ima koliko ima. Premalo, previše ili taman, to je predmet rasprave, ali na našem popisu mrtvih nema. I napuštali su nas članovi kojima ne odgovara naš program, doista. A pridružili su nam se novi članovi koji upravo žele uvesti promjene u Hrvatsku za koje se mi zalažemo.

E sad, kad baš nije velika količina ljudi koji su otišli, onda se prelazi na kvalitetu. Ja sam majstor metalske struke i sedamnaest takvih kao što sam ja vrijedi kao jedan “kvalitetan čovjek” koji nas je napustio. Počeli su nas stavljati na vagu i mjeriti po kilaži kad im već brojke ne idu u prilog. Kilogram njihovih kao tona naših. Ili su možda mjerili metrom? Pa kad ode jedan visok čovjek, npr. 1,92 cm, oni umjesto “visok” napišu da je otišao “velik” i kvalitetan čovjek.

Recite mi, gospodo, koja je to mjerna jedinica za kvalitetu osobe, o kojoj govorite?

Moj izvrstan kolega Nikola Vuljanić često ukazuje na to da na neutemeljene i provokativne opaske ne treba reagirati, kako im ne bismo pridavali važnost koju objektivno nemaju. Stoga i ovu temu smatram zaključenom.

Da se još malo osvrnem na neke akualne hrvatske laži. U pretprošlom svojem tekstu u kolumni lijepo sam upozorio da će se sad u izbornoj godini u Hrvatskoj graditi most prema Italiji. Ipak, nisu išli tako daleko pa samo malo “glancaju” ovaj započeti, a počinje i gradnja kanala Dunav-Sava. Pritom nema uopće veze što su u stanju jedino dovesti dvije cisterne vode tamo gdje su prije mnogo godina trebali dovesti vodovod. Već sam pisao i o prelijepoj Ingrid i puštanju u pogon dizala u Varaždinu, a i vrlo ugledne Hrvate je ovih dana zaintrigirala ista tema.

Čini se da su braća Dalton još imala dobre ideje kako uvjerljivo lagati, ali da našima – bilo lijevima, bilo desnima – pokažeš da imaš četiri asa, oni bi te gledali u oči i ozbiljno ti pokazivali da ih imaju pet.