Hrvatskih 300

Kolumna Silvije DolosicDozvolite mi da Vam iznesem zastrašujuće i crne podatke o našem izvozu!

U razdoblju 2002. – 2011. godine iz Hrvatske je otišlo „trbuhom za kruhom“ gotovo 88 tisuća mladih ljudi, poglavito visokoobrazovanih. Hrvatska stopa nezaposlenosti mladih procjenjuje se na 40 posto te je prema podacima Eurostata druga najveća stopa nezaposlenosti mladeži u Europi. Mnoštvo od 60.300 mladih i obrazovanih hrvatskih građana neuspješno traži posao u struci kod domaćih poslodavaca i to u ozračju sve primamljivijih ponuda i naših i stranih agencija, koje nude privremeno zaposlenje u Australiji te na raznim europskim i sjevernoameričkim tržištima rada.

Tako pune dvije godine programima preko određenih agencija organizirano odlaze ljudi u najboljim godinama života u Kanadu. Iako programi otvaraju priliku svima između 18 i 35 godina, bez obzira na obrazovanje, većina Hrvata koji se javljaju za posao u Kanadi su fakultetski obrazovani. Interes je toliki da je već u drugome tromjesečju ove godine iskorištena planirana kvota od 300 viza za cijelu 2012. godinu!

Ovih 300, podsjeća na hrabrih 300 Spartanaca, i ne mogu da se ne pitam da li su to možda hrvatskih 300 koji bi pokrenuli gospodarstvo, proizvodnju, poljoprivredu i stvorili rekonstrukciju Hrvatske i hrvatskog društva u cjelini? Ili su samo slučajni građani u slučajnoj državi. Da li se Hrvatska u ovoj krizi pretvorila u Termopilsku bitku, ali ne u onu u kojoj se mladi bore, ne žele se predavati i prodavati, već odilaze ”trbuhom za kruhom”?

No trenutna situacija me za sada podsjeća samo na onu: Tko ode zadnji neka ugasi svijetlo! I najvjerojatnije da će naša Vlada zaključiti ovu godinu s činjenicom da je Hrvatska zemlja koja jedino dominira izvozom visokoobrazovane radne snage!

Studija Svjetske banke iz 2007. godine pokazala je da svaki treći Hrvat s diplomom živi u inozemstvu. Sa stopom migracije od 29,4 posto Hrvatska je prva zemlja u Europi po odlasku visokoobrazovanih ljudi, i to ispred BIH, Makedonije i Albanije.

Namjera mi je od ovih brojki Vladi zadati glavobolje i uporno podsjećati je da sadašnja teška ekonomska situacija u zemlji mogla bi samo dodatno povećati tu visoku stopu migracije, a neke hrvatske fakultete pretvoriti u prave “tvornice za odljev stručnjaka”! Užasava me činjenica što ti mladi ljudi moraju tražiti budućnost izvan zemlje, još je tužnije razmisliti što onda ostaje Hrvatskoj? S kakvim ćemo kadrovima raditi na izazovima koje pred nas donosi novo doba i globalni problemi?

Nakon uspostave samostalne države događaju nam se stvari na daleko dramatičnijoj razini, za koje smo u prošlosti osuđivali Peštu, Beč i Beograd. Koga sada osuđivati? Tko je danas kriv za egzodus mladih ljudi iz Hrvatske? Ovo je pitanje značajno tim više ako se ima u vidu da stanovništvo Hrvatske stari pa ekonomska emigracija dodatno pogoršava demografsku sliku hrvatske države. Ne treba zaboraviti da svake godine gubimo jedan manji gradić i da bi do kraja stoljeća broj građana Hrvatske mogao biti upola manji.

Ima li pravoga lijeka?

Ima. Problem nije nastao preko noći, problem se ne može riješiti preko noći, ali samo ustrajnom, moralnom i poštenom politikom može se promijeniti stanje koje je, neodrživo, ukoliko ne želimo postati zemlja propale gospodarske strukture što je u uvjetima ove i ovakve politike, već prisutno.

Hrvatsko sveučilište, pretvorilo se u tvornice koje ”štancaju” besplatnu radnu snagu. Konstrukcija sveučilišta je nužna jer znanje treba biti materijalna i duhovna vrijednost u demokratskom društvu, a ne potrošna roba čija je vrijednost podložna hirovima tržišta. Hrvatska sveučilišta trebaju biti rasadnik intelektualaca za građansko društvo, a ne postrojenja za proizvodnju ljudskih resursa prema trenutnim potrebama tržišta! Stvorimo kadrove za tržište, a ne da tržište nema kadrove!

Hrvatsko gospodarstvo, je suma malih i manjeg broja srednjih tvrtki gdje te iste nikada nisu imale dostatnih sredstava da financiraju vlastiti znanstveno-istraživački rad. S druge strane imamo na desetak tisuća obrazovanih stručnjaka koji su odvojeni od gospodarstva. Naprosto treba „spojiti“ te dvije činjenice. To u današnjim uvjetima može jedino država! Vlada bi se trebala fokusirati na nastojanja da spasi industrijsku bazu, odnosno dijelove industrije i proizvodnje koji mogu biti profitabilni i konkurentni na tržištu rada. Jedino će tako Hrvatska postati spremna za Europsku Uniju. Vlada ne smije odvajati realni sektor od financijskog, već upravo financije ulagati u realni sektor i krenut otvarat nova radna mjesta. Naš najveći potencijal su upravo ljudi!

Hrvatski mentalitet, od robovlasništva jedino je gore robovlasnički mentalitet. Znanje, znanje, živjelo znanje, jer je jedina ulaznica iz krize!

Silvija Dološić, mag.iur.

| Broj posjeta: 908 |

1 komentar u "Hrvatskih 300"

  1. Jučer u jednoj dnevnoj tiskovini uz tekst koji je govorio o štrajku javnih službi, taksativno je navedeno tko sve sudjeluje u štrajku.

    Zapeo mi je za oko ironični komentar ispod članka, koji je glasio otprilike ovako: [i]Svakako će me najviše pogoditi štrajk znanstvenika[/i].

    Razvidno je da s obzirom na trenutnu krizu živimo u društvu u kojem “više vrijedi par kobasica nego cijeli Shakespeare”! [spomenutu izjavu se pripisuje jednom uglednom komunističkom ideologu]

    Nakon gore navedenog, postavlja se pitanje, što je dovelo do takvih stavova i koga okriviti, ako se misli da ti stavovi nisu ispravni!?

    Svakako ne onu masu građana koja živi na granici ili ispod granice siromaštva. Svakako ne onu stalno rastuću masu nezaposlenih. Svakako ne radnike koji mjesecima ne dobivaju plaću…. itd.

    Tko je taj kome je u interesu stvarati raskol između onih koji se bave intelektualnim [b]radom[/b] i onih koji se bave materijalnom [b]proizvodnjom[/b]?

    Moj odgovor, podložan kritici i raspravi, glasi: vlasnici [i]nadnacionalnog[/i] kapitala i [i]nadnacionalni[/i] financijski sektor.

    Znanost i znanje kada su ugrađeni u proizvodne i uslužne sektore, bez ikakve sumnje smanjuju količine potrebnog rada koji treba uložiti u određeni proizvod, odnosno uslugu.

    Ono što bi u takvoj situaciji bilo normalno za očekivati, je smanjivanje ukupne količine rada za pojedinca, uz naravno potpuno isti prihod. Zapošljavanje novih radnika na “oslobođenom” radnom vremenu i posljedično tome, rast proizvodnje i proširenje usluga.

    Ali, uvijek ostaje ono ali, gdje je tu onda profit, gdje su kamate!? Smanjuju se, naravno! I zato putujemo “spiralom smrti” i ne vidimo tko na tom putu kontrolira gumb za paljenje crvenog svjetla.

    Pametna državna vlast bi preuzela strogu kontrolu nad kretanjima kapitala, jer nema “dobrog” i “lošeg” kapitalizma, nego samo više ili manje uspješne kontrole njegovog “divljanja”, kao što nema više ili manje “gramzivog” bankarskog sustava, nego samo njegove strože ili mekše kontrole!

    Liberali Kukuriku koalicije, nemaju naprosto “petlje” da se ustoboče tamo gdje bi zaista trebali, nego se iskaljuju na slabima, i duboko razmišljaju o tome što je to [b]AAA-[/b] ili [b]BBB+[/b], ne shvačajući da ih netko samo vuče za nos!

    Romano Krauth
    Ogranak Trnje
    Podružnica Zagreb

Imate li komentar?