Hrvatska-zemlja staraca?

Pad nataliteta, starenje stanovništva i porast radne emigracije dominantni su demografski, socijalni, ali i ekonomski problemi koje niti jedna odgovorna vlast ne može ignorirati, a pogotovo u državama tipa Hrvatske koja, uz dugogodišnji negativni prirast stanovništva, uskoro ulazi u EU.

Hrvatska je od 1950. do 1995. godine, uz Mađarsku, imala najmanji porast stanovništva u Europi.

Od 1950. do 1954., prosječno je godišnje rođeno 92.954 djece, a 1999. godine svega 45.179 djece.

Nesagledivo loše posljedice za demografsku sliku proizveo je dodatno rat i iseljavanje stanovništva, tako da je u periodu od 1991g. do 2001g., iz Hrvatske iseljeno cca. 456.000 osoba.

U ratu je ubijeno preko 21 000 ljudi.

U isto vrijeme useljeno je 30.429 starijih povratnika iz inozemstva ( 62,5% tih povratnika, starije je bilo od 45 godina).

Demografsku sliku donekle je popravio veći broj trajno nastanjenih useljenika, većinom ratnih izbjeglica iz Kosova i Bosne i Hercegovine.

Međutim, usporedbom popisa stanovništva iz 2001g. po kojemu je Hrvatska imala 4.437.460 stanovnika i onoga iz 1991g. kad je imala 4.784.000, jasno se vidi desetogodišnji populacijski gubitak od 346.540 stanovnika.

Nakon tih ekstremnih ratnih (ne)prilika, pad nataliteta uz povećan mortalitet se i dalje nastavlja, tako da Hrvatska samo po toj osnovi godišnje izgubi preko 10 000 stanovnika.

Od 6746 gradova, mjesta, sela i naselja u Hrvatskoj, u čak180 sela i naselja danas nema ni jednog stanovnika!

Ne radi se samo o mjestima koja su takvima postala zbog rata, nego i o mnogima koja su prirodno odumrla. Po broju sela i naselja bez stanovnika prednjači Požeško-slavonska županija (41), a slijede je Primorsko-goranska sa 32, Karlovačka sa 19, Ličko-senjska sa 15, Brodsko-posavska sa 12, Istarska i Virovitičko-podravska sa po 11 ..itd.

Uz taj negativni prirast, Hrvatsku dodatno opterećuje i starenje stanovništva koje će imati izuzetno negativne posljedice za ekonomiju i mirovinske fondove, jer je već sada uspostavljen neodrživ omjer od 1,2 zaposlenih na jednog umirovljenika.

Za razliku od1910 godine, kad je u Hrvatskoj živjelo 48,3 % stanovništva u dobi do 19 godina i svega 5,6 % osoba preko 65 godina, u 2000 godini je bilo tek 24,5 % žitelja ispod 20 godina života, ali je zato udio populacije od 65 i više godina povećan na 15,2 %.

U 2005g., taj postotak starijih stanovnika je povećan na 17%!

Najcrnja predviđanja starenja hrvatske populacije dao je američki statistički ured koji za Hrvatsku u 2050 godini predviđa da će u dobi do 19 godina biti svega 18 %, a u dobi od 65 i više godina 29,6 % ukupnog stanovništva.

Ako znamo da je samo zdravstvena zaštita osoba preko 65 godina života pet puta ( 500 % ) skuplja od zdravstvene zaštite osoba u generativnoj dobi, jasno je da će takvo stanje trajnog međugeneracijskog konflikta dovesti do državnog i nacionalnog kolapsa.

Uz sve ovo, Hrvatska uskoro ulazi u EU i njeno zajedničko tržište radne snage, što uz pad nataliteta i starenje stanovništva, dodatno artikulira još jedan negativan demografski faktor – mogućnost masovnije radne emigracije stanovništva.

Na žalost i prije tog ulaska u EU, Hrvatska je zbog rata i besperspektivnosti za mlade, a naročito u ovih četiri zadnjih kriznih godina, već debelo osjetila negativne demografske posljedice iz te radne emigracije.

Tim više, što se za razliku od šezdesetih godina kad se radilo o “privremenom radu u inozemstvu” pojedinaca, današnji trend te radne emigracije se u većini slučajeva odvija kao trajno životno riješenje cijelih obitelji.

Najnovija studija Bečkog instituta o europskim migracijama pokazuje da je od 2000. do 2007. Hrvatsku napustilo 67.473 ljudi, što znači da oko 8500 Hrvata godišnje bolji život potraži u nekoj od zemalja EU.

Od toga je 12 % onih s fakultetskom diplomom, odnosno oko 1000 visokoobrazovanih stručnjaka, 58 % njih sa srednjom stručnom spremom, a 30 % tih iseljenika ima niže obrazovanje.

Kako je demografska depopulacija problem i u pojedinim bogatim državama EU (Njemačka i Austrija), te kako su one zbog vlastite ekonomske održivosti prisiljene uvoziti radnu snagu, realno je za očekivati, da će ta hrvatska radna emigracija uskoro biti još intezivnija.

Nedavno je Njemačka objavila potrebu za 150 000 radnika, od kojih je samo za nas ponuđena kvota od 50 000 ljudi?

Iako se spekuliralo da će Njemačka i Austrija par godina nakon našeg ulaska u EU ograničiti priliv radne snage iz Hrvatske, ova Njemačka ponuda stigla je i prije nego što smo ušli u EU.

Najžalosnije je što je dio medija tu vijest popratio sa komentarom kako je to “dobro”!?

Za Hrvatsku ova situacija definitivno nije dobra, jer će daljnji pad nataliteta, starenje populucije i ekonomska migracija za nas uskoro postati ogroman politički i ekonomski problem.

Kao država sa niskim standardom, taj nedostatak radne snage sigurno nećemo uspjeti nadoknaditi ni sa imigracijskom radnom snagom iz siromašnije Bugarske i Rumunjske, jer su uvjeti koje im nudi daleko bogatija Njemačka (i ostale članice EU) tamo daleko bolji, nego li što im mi ovdje možemo ponuditi.

Proces rapidne depopulacije u Hrvatskoj traje već punih dvadeset godina, a niti jedna vlada se do sada nije ozbiljno pozabavila tim problemom.

Ekonomska kriza, ogroman broj nezaposlenih sa velikim udjelom mladih , diskriminacija žena u radnom odnosu, (samo!)“tržišno” riješavanje stambenog pitanja mladih, nedostatak jaslica i vrtića, niske naknade za porodiljski, životna nesigurnost kroz rad na određeno radno vrijeme, te Mrsićeva mizerija od 1600 kuna za “stručno usavršavanje mladih”, uz skorašnje otvaranje europskog tržišta rada, samo će još više pogoršati to stanje.

— Eduard Bajlo

| Broj posjeta: 1.282 |

2 komentara u "Hrvatska-zemlja staraca?"

  1. E moj prijatelju Eduarde,

    to se veli “ljudi treće životne dobi”, a ne “starci” 😡 !

    Budi mi dobro,

    Romano

  2. Znaci, i ono malo sto se djece radja radjaju useljenici kao npr. bosanski Hrvati. Zasto je onda javnost tako negativno raspolozena prema tim useljenicima? Pa bolje da radja brat hrvat nego sutra bugarin, rumun, i dr.

Imate li komentar?