HDZ-ovo sramoćenje vlastite domovine

Kolumna Marijana VogrincaNe treba biti glup, treba imati osobite pameti, pa reći za nekoga svog vrlo bliskog, pače najdražeg da to što mu ide dobro i uspijeva – nije njegova zasluga. Ima li države igdje na globusu, čiji će vođa mrtav-hladan kazati da uspjeh zemlje nije njezina, nego tuđa zasluga? Ima. Službenog je imena i prezimena Republika Hrvatska, s Kolindom Grabar-Kitarović na mjestu državne reprezentantice. Iako je tu gdje jest od 19. veljače 2015., dovoljno je dugo za primijetiti da neke loše stvari napokon idu nabolje. Ali, ona crnilom „farba tunel“ u kojem se, eto, nazire svjetlo na izlazu. Slabašno, zrikavo, ali ipak svjetlo. No, redsjednica RH sljepački i ustavno nedopušteno pocupkuje uz žestoke HDZ-ove predizborne talambase. A to ne bi smjela. U kampanji se više ne biraju (ne)dopuštena sredstva pa se, je li, smije i pljuvati po vlastitoj domovini? Sve ide u rok službe.

S 12. obrtničkog sajma u Karlovcu, „žena iz naroda“ obznanjuje urbi et orbi nešto čega se ne bi sjetio ni državni neprijatelj No. 1. Dosad se takvo što nikad i nigdje u svijetu nije čulo ni iz usta najgorih kvislinga na vlasti. „Predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović je u vezi s porastom BDP-a rekla“, izvijestio je Novi list, „da se porast osjeća, ali kako se ‘ne možemo zavaravati da je to nešto što je učinila država (čitaj: Milanovićeva vlada, op. M.V.), već je rast odraz kretanja, do određene mjere korištenja EU fondova i porasta potrošnje, kao i rezultata rada nekih velikih tvrtki i malog i srednjeg poduzetništva’.“ E, sad, tko je tu lud ili glup?

Je li moguće pojmiti da je predsjednica RH kadra tako omalovažiti vlastitu zemlju ne bi li zaplotnjački, čak notornim lažima, ocrnila vlast jedne politike te iskamčila, možebitno, koji glas više opciji koja želi osvojiti tu vlast? Nečuveno, jer nakon sedmogodišnjeg povlačenja RH po recesijskom mulju, ekonomskog pada na koljena, moralne depresije i masovne apatije, napokon eto – dobre vijesti. Industrijska proizvodnja i izvoz rastu, turizam obara rekorde, plaće su porasle, nezaposlenost se smanjila, potrošnja građana je došla do daha, pa je ove godine čak pet posto domaćih turista više, ostvaruje se suficit u povlačenju novca iz EU-fondova, BDP je u (ne)očekivanom plusu 1,2 posto već drugi kvartal i, tehnički, RH je izašao iz krize.

Ali to nije učinila država, nije zaslužna SDP-ova vlada, to je „odraz kretanja“ (sic), tvrdi – državna predsjednica. Ma nemoj. Kretanja? Mana s neba? Došli prijatelji Kolinde Grabar-Kitarović iz SAD-a, Bruxellesa i NATO-a, čije interese otvoreno i nekritički zastupa u Bijednoj Našoj i na europskom Jugoistoku, pa iskrcali pred Banskim dvorima pune šlepere darova. Vlada, „ni za što zaslužna“, zinula od čuda kako je BDP preko noći odmah stasao 1,2 posto!? Glupost. „Inteligentna“ ocjena Kolinde Grabar-Kitarović o rastu BDP-a zasluženo je na društvenim mrežama dočekana na nož i tko zna koji već put potvrdila da HDZ-ova „žena iz naroda“ nije dorasla dužnosti predsjednice RH.

„Koja smo MI to zemlja????“ – jedno je od karakterističnih reagiranja na Facebooku, nakićeno s po tri-četiri upitnika ili uskličnika te sijaset verzala radi pojačanja autorove ogorčenosti. „Mi smo JEDINA (za GINISA!!!!) ZEMLJA/DRŽAVA gdje (PAZI SAD!!!) Predsjednik/Predsjednica za SVOJU DRŽAVU kaže DA TO NIJE UČINILA TA ISTA DRŽAVA KOJOJ PREDSJEDAVA!!!! Strašno!!! Jezovito!!! Za MENE ne POSTOJI NEŠTO GORE… U SVJETSKIM RAZMJERIMA, NEGO JE TA IZJAVA!!! Grozim SE I (sada!!!!) SRAMIM da IMAM NA ČELU DRŽAVE TAKVOG… NEKAKVOG!!! Zgrožen sam!!! Umiruje me SAMO AKO JE TO jedna od ‘novinarsko-mozgoidnih sloboda“… INAČE POTOP!!!“

Ako Grabar-Kitarović ne zna kako se ostvaruje rast u državi, a ne zna, jer o ekonomiji nema pojma – magistrirala je na politološkom, što će reći nešto širem, produbljenom gimnazijskom gradivu – mogla je pitati tek nedavno izabranog si glavnog gospodarskog savjetnika Nikicu Valentića. Em je bio premijer od HDZ-ovog povjerenja u Tuđmanovom režimu, kojem je po odlasku s Markovog trga u listopadu 1995. ostavio dug od pet milijardi dolara, em je bio poduzetnik u gubitaškom/propalom poslu s malezijskom autoindustrijom Protonom. Vjerojatno bi joj savjetovao: „Predsjednice, radije si pregrizite jezik, nego da valjate gluposti o BDP-u i rastu, koje će ismijavati adolescenti u prvom razredu ekonomske škole“.

Ministri, pa i sam premijer Milanović, više su puta ovih dana objašnjavali zašto su pozitivni rezultati – doduše još nedovoljni za veći uzlet životnog standarda – došli tek potkraj mandata SDP-ove koalicije. Trebalo je, tvrde, više od tri godine za pokopati najveći dio ostavljenih HDZ-ovih kostura iz ormara i počistiti ogromne hrpe smeća u državi, što su ga „crvenima“ ostavile HDZ-ove vlade, osobito Ive Sanadera i ljubimice „dragog Ive“ Jadranke Kosor. Zoran Milanović ne krije da je „kretanje Hrvatske u dobrom smjeru“, kolateralno, pogurao i pozitivan vjetar iz antirecesijskog EU-a. Međutim, to nije bilo presudno. Da je „prva predsjednica RH“ zamolila Nikicu Valentića za savjet/pouku, a nije, pa se lakomisleno navezla na tanak led, on bi smjesta udovoljio zamolbi. Ima i znanja i iskustva, zar ne?

„Morate shvatiti“, zborio je u travnju 2010. u Jutarnjem listu o svojim premijerskim zauzetostima za feniksovski uzlet RH što je imao uslijediti, „da se u to vrijeme inflacija približavala stopi od 100 posto mjesečno i da je država radila bez budžeta. Imali smo neki papir na kojemu su bile tri stavke: troškovi obrane, troškovi plaća i ostalo. Dogovor je otprilike bio da troškovi obrane ne smiju prelaziti trećinu. Ali i to je bilo samo na papiru. U stvarnosti se novac dopremao u vrećama i slao tamo gdje je najviše falilo. A falilo je svagdje (koliki su se morali namiriti, tada gologuzi ‘domoljubi’, a danas multimilijunaši i još glasniji ‘domoljubi’ plus ‘praktični katolici’, op. M.V.). Istovremeno, građani su pred pekarnicama stajali u redovima za crni kruh. Sve su češće i sve dulje bile redukcije struje.“

Pet godina nakon te provale iskrenosti, Hrvatska ima više nego deset puta veći javni dug (dohvaća 90 posto BDP-a), a proračunski deficit blizu 20 milijardi kuna. Europski nedopuštenih blizu šest posto. Ali, eto, SDP-ova koalicija ukazala je na svjetlo na kraju tunela. Prije pet godina, u travnju, Valentić je tvrdio u novinama: „Ne pada mi na pamet politički se aktivirati kad se povučem iz biznisa“. Mesarov sin je sada glavni gospodarski savjetnik mesarovoj kćerki što, je li, nema veze sa savjetničkim (političkim?) angažmanom. Tko će od predsjedničinih najližih suradnika bolje od Valentića znati da bez dobrih vladinih mjera ni država nije kadra polučiti dobre rezultate. Kamoli lomiti dužničke negve i recesijski jaram.

Kolinda Grabar-Kitarović i HDZ-ovi jurišnici na vlast, uključujući stranačkog šefa Tomislava Karamarka, sinergijski pušu u iste raštimane diple: Vlada ne valja i ništa nije dobrog učinila za ovu zemlju, moglo se bolje i više. Eeee, kaže narod po lovačku: „Da pas nije srao, uhvatio bi zeca“. Što će reći, da su HDZ-ove vlade sa sada vrlo glasnim „kritičarima“, bivšim ministrima, Ivanom Šukerom, Željkom Reinerom, Davorinom Mla
karom, Gordanom Jandrokovićem, Brankom Bačićem, Domagojem Miloševićem…, uključujući Kolindu Grabar-Kitarović, znali što i kako upravljati državom, ne samo da ne bi bilo recesije nego ni SDP-ove koalicije na vlasti. A sada, neuspješni imaju obraza vikati: „Drž’te lopova!“ i „farbati tunele“ radi druge/treće prilike na vlasti. Kao da su birači odreda oboljeli od Alzheimera.

Sramotno podcjenjivački predsjedničin odnos prema vlastitoj zemlji i njezinim kakvim-takvim postignućima atak je na zdrav razum građana. Kad bi ona bila u pravu, a nije, zašto antirecesijska postignuća u Estoniji, Slovačkoj, Mađarskoj, Italiji, Poljskoj… nisu „odraz kretanja“ i isključiva zasluga „dobronamjerne tuđine“, nego u prvom redu i ponajviše produkt znalačkog upravljanja pametnih vlada tih zemalja? Unutar, dakako, zajedničkih Unijinih okvira. RH je fenomen?

Zašto je EU otvorio svoje fondove Hrvatskoj, ako država nije omogućila pripremu kvalitetnih programa za povlačenje novca? Možda zagovorom „žene iz naroda“ i HDZ-a, a ne Vladinom i aktivnošću pojedinih ministarstava? RH je ove godine već inkasirao 134 milijuna eura više od uplaćene članarine. Jesu li „kritičari“ Ivan Šuker, Domagoj Milošević, Ivana Maletić, Goran Marić, Željko Reiner i Gordan Jandroković… zaslužni za 1,2 posto rasta BDP-a ili premijer i njegovi ministri? Jesu li svakodnevne „svakom loncu poklopac“ izjave tih HDZ-ovih trbuhozboraca otopile ponešto poreznih opterećenja, birokratskih zapreka poduzetništvu i ulagačima, namaknule građanima koju kunu više u džep i gurnuli im potrošačka kolica u šake? Dajte najte, pa nismo mala djeca.

Biračima se mažu oči kako su jedino „žena iz naroda“ i Karamarko, povjesničar i politologinja sa znanjem stranih jezika, prokljuvili upravo povijesnu Milanovićevu prijevaru. Naime, nisu Vladine mjere pomoglo gospodarstvu da dođe do daha. Neee… Svevišnji je osobno, u sva tri svoja kršćanska izdanja, upravo nadahnut predsjedničinim/HDZ-ovim neosnovanim tlapnjama o „bogatoj i prosperitetnoj Hrvatskoj čim mi dođemo na vlast“, ćiribu-ćiriba, učinio prezentnim rezultate rada „nekih velikih tvrtki i malog i srednjeg poduzetništva“. Slučajno baš tog dijela gospodarstva, koje je SDP-u ne samo bila prva alineja u Planu 21 nego i kakva-takva zauzetost u programskoj operativi svih ovih godina na vlasti.

Ali, kako se izborni rokovi približavaju neočekivanom brzinom, zbog iznenada promijenjene računice u vrhu SDP-a, javnost će se od Kolinde Grabar-Kitarović i HDZ-a još naslušati što nikad ni od koga nije čula i nagledati performansa za koje se nije moglo sanjati da su uopće mogući u zemlji zdravog razuma. Dvojica glavnih takmaca za vlast u novom mandatu su manje-više u mrtvoj utrci, pa će se do samog izlaska na birališta voditi bezobzirna borba na život i smrt. Životi i jesu na kocki, jer su politički životi samo drugo ime za jalovo uhljebništvo, koje drma Hrvatskom već 25 godina.

| Broj posjeta: 311 |

Želite li komentirati? Objava: "HDZ-ovo sramoćenje vlastite domovine"

Imate li komentar?