Gdje su šatori i homilije!?

Kolumna Marijana VogrincaUstavni sud RH je pravničkim larpurlartizmom ovih dana o (ne)zastarijevanju zločina ratnog profiterstva i pretvorbenog kriminala praktično abolirao najgori oblik nacionalne veleizdaje. Pače, zabio je valjda (pred)zadnji čavao u lijes političkog licemjerja, kojim je Hrvatska zatrovana već od praskozorja 1990-ih godina i zbog kojega je preinačena u jadan balkanski bantustan na podsmijeh i ruglo. Ne samo u „obitelji kojoj oduvijek pripadamo“. Znatno šire.

Nema političara ni politikanta koji se prošlih dva i pol desetljeća nije predizborno i, osobito, u nekim populističkim prigodama zaklinjao u to da će odlučno i žestoko pričepiti vrat pljačkašima narodnog dobra. Bivši dvomandatni predsjednik RH Stjepan Mesić naročito je hipnotizirao srca i duše svojih sugrađana gorljivim obećanjem kako će vratiti u državnu blagajnu pokradeno, a lopove najstrože procesuirati. Bez obzira jesu li narodno blago skrili negdje u RH ili ga tajno iznijeli u bjelosvjetske porezne oaze. Ništa nije učinio, a imao je na raspolaganju 10 godina. Ni drugi „velikani“ političkog uma, nacionalne svijesti i savjesti, bogobojazni katolici koji naizust u pola noći znaju izrecitirati Deset zapovijedi Božjih, a bili su na ili pri vlasti – ništa nisu učinili. Baš nitko nije ozbiljno odgovarao za veleizdajnički zločin ratnog profiterstva i pretvorbenog kriminala i baš nikom nije oduzeta ukradena imovina.

Pardon, osuđena je na pet dana zatvora u Rijeci starica iz Gorskog kotara, jednom nogom već u grobu, jer je „pokrala državu“ neplaćajući HRT-u pristojbu za svoj muzejski primjerak tranzistora u nekoj zabiti bez struje i vode. I, da, onom djedici, samcu iz koprivničkog kraja, pravna je država ovršila i za 38.000 kuna prodala kuću s imanjem na pustari. Bez ljudskog stvora bliže od 15 kilometara. „Teški kriminalac“ je skončao u ubožnici. Nije želio platiti nekih 1500 kuna duga komunalcima na ime odvoza smeća. Em nisu ni dolazili u njegovu zabit, em nije iznosio kućni otpad na 200 metara udaljenu cestu, em nije ni trebao/tražio odvoz smeća. Mislio je, zašto plaćati račune za uslugu koje nema. Ali, ne lezi vraže, ima pravne države. A ona nikad ne spava kad treba ganjati tzv. male ljude.

Zaspi samo – ni haubice ju nisu u stanju probuditi – kad se kakav politički ili gospodarski kapitalac, mafijaš domoljubno-vjerničkog pedigrea, duhovni pastir i tako neka besprizorna sorta koruptivno ili na tragičniji način našali, pa zdipi koji milijunčić. Eee, to je onda druga pjesma. Najzvučnije ju je pravna država otpjevala u slučajevima bivšeg HDZ-ovog ministra poljoprivrede Petra Čobankovića, umirovljenog generala Ljube Česića Rojsa, bivšeg direktora Hrvatskih voda Jadranka Husarića i cijele legije javno poznatih likova, kojima je „zaigranost“ novcem poreznih obveznika zamijenjena tzv. radom za opće dobro.

Samo je Rojs među rečenima morao vratiti u državni proračun 3,2 milijuna kuna. Legenda Čobi je hitro priznao grijeh (u slučaju Planinska oštetio državu za tridesetak milijuna kuna), a kazna od godine dana zatvora zamijenjena je radom za opće dobro. Jedan dan zatvora jednako dva sata guljenja krumpira u Caritasovoj pučkoj kuhinji Osječko-đakovačke nadbiskupije. Koliko je Čobanković uistinu ogulio vreća krumpira, u kojem vremenu i je li odgulio smiješnu kaznu za ozbiljno zamračene ozbiljne milijune, najozbiljnije bi morao znati nadbiskup Đuro Hranić. Ali, on ni abera. Niti ga tko pita za Čobijev krumpir i neke babe zdravlje.

Pučkoškolac iz II. razreda, barem s dvojkom iz matematike, u hipu će izračunati: mazneš 30 milijunčića kešovine, ne moraš vratiti lovu, a umjesto 365 dana u pržunu, sud te nagradi! Možebitnih 730 sati ili 30 dana i četiri sata – guliš krumpir. Ima li igdje boljeg posla? Pravna država šalje znakovitu poruku defektnog društva: kradite ljudi, ali ne na malo i skrivečki, nego – naveliko i javno! To se cijeni i nagrađuje. Za opće dobro. Sic. Najlakše je izvući se višemilijunskim krađama, prijevarama, korupcijom, reketom s političkim predznakom, trgovinom utjecajem… Tko ne bi za tu lovu i odležao u uzama!? Ali, neće trebati.

Ustavni sud RH sada je stavio točku na i, aboliranjem teških zločina profiterske zloporabe Domovinskog rata i pretvorbenog kriminala. Svaki sudac ubuduće ima provjeriti je li takav veleizdajnički slučaj zastario do 16. lipnja 2010. godine, kada je Hrvatski sabor unio u Ustav novelu o nezastarijevanju, a svibnja 2011. donio i zakon. Lopovska prošlost više nije krimen, pa se praktično svi kriminalni profit-pretvorbenjaci mogu osjećati slobodno, časno, domoljubno, poduzetnički… Hrvatska je tom katastrofalnom rabotom nacionalnih mangupa, smišljenom i blagoslovljenom u samom vrhu „državne politike“ 1990-ih godina, procjenjuje se, opljačkana za blizu 300 milijardi kuna, što je veći gubitak o ukupnog troška Domovinskog rata.

Ratno profiterstvo i pretvorbeni kriminal ne smiju zastarjeti. Pravna država ih mora najstrože progoniti na svakom mjestu, u svako vrijeme i bez obzira na bilo kakav (politički i društveni) pedigre ratnih profitera/kriminalaca, koje se mora tretirati kao nacionalne veleizdajnike. Što je drugo, nego veleizdajnik „domoljub“ koji u najteže, ratno/poratno doba za milijune svojih obespravljenih i osiromašenih sugrađana pljačka zajedničku imovinu („ničije, bivše društveno vlasništvo“!?), krčmi banke u bescjenje strancima, uništava industriju srednje razvijene europske zemlje, gasi 300.000 radnih mjesta i baca radnike na ulicu, ismijava socijalu pučkim kuhinjama, socijalnim samoposlugama, humanitarnim krpanjem zdravstva i školstva, umirovljenicima otima zarađeno, ovršuje kuće i pothranjuje dužničko ropstvo…

Ako to ne može ili ne želi sankcionirati sadašnja vlast, koja je bila u prigodi to učiniti, neka će buduća moći i željeti. Kažu, pravda je spora, ali…

Krivci za to (ili njihovi baštinici) moraju odgovarati moralno i materijalno, imenom i prezimenom, svom svojom (ne)zasluženom imovinom. I tu ne smije biti nikakvog oprosta. Ma kako protok vremena otupljuje osjećaj za ključnu nepravdu iz ratno-poratnih dana, monstruozno zacrvotočenu u samoj teksturi novokomponiranog društva nacionalnog prenemaganja, izmišljenih mitova, agresije vjerskog jednoumlja, netrpeljivosti i skorojevića koji drže javnost u zaptu.

Gdje su sada braniteljski stožeri, šatori pred Ustavnim sudom, verbalna nevera Tomislava Karamarka, kolone mrgudnih ljudi u crnom i zamotanci s čvorovima državnih zastava pod bradom…? Gdje su, napokon, nabrijane homilije kardinala Josipa Bozanića i biskupa Vlade Košića, Valentina Pozaića, Mile Bogovića, Marina Barišića, Đure Hranića…, koji već godinama SDP-ove vlasti ne propuštaju ni beznačajnu prigodu – svakom loncu biti politikantski poklopac? Baš oni „najpredanije, najdomoljubnije i braniteljima najzahvalnije“ prisežu naciji, žele „Hrvaticama i Hrvatima“ samo najbolje. Zašto sada šute o aboliciji pljačke!?

„Poražena je pravda“, reći će u razgovoru za Jutarnji list bivši predsjednik RH Ivo Josipović, koji je među vrlo zaslužnima za ozakonjenje norme o nezastarijevanju zločina ratnog profiterstva i pretvorbenog kriminala. „Odluka Ustavnog suda na svojevrstan je način abolicija pretvorbenog i profiterskog kriminala. Sud je zauzeo konzervativno shvaća
nje retroaktivnosti i zastare. Rekao bih, odlučio je protiv slova Ustava, protiv pravde, ali i propustio, što je znao do sada činiti, svrhovitim tumačenjem ustavne norme pridonijeti pravdi.“

Josipović nije jedini pravni znalac, koji tvrdi da Ustavni sud, kao svojevrsna međuinstanca ili nadinstanca u trodiobi vlasti, „nije ovlašten preispitivati ustavnopravnu normu koja je tako jasna. Da, srušio je volju, ne zakonodavca, već ustavotvorca“. Paradoks: Ustavni sud se javno ustobočio kao pravi tumač slova i duha Ustava RH, on bolje zna što je ustavotvorac nakanio postići od samog ustavotvorca, Hrvatskog sabora? Razočarao je sve poštene građane, ali i saborske zastupnike koji žele sankcioniranje – i retrogradno! – ratnih profitera i pretvorbenih kriminalaca.

No, politički cirkus već zakazuje novu predstavu. U šatri gdje kakofonija gluposti, lažne pravde i politikantskog/populističkog prenemaganja zaglušuje svaki razum.

| Broj posjeta: 503 |

Želite li komentirati? Objava: "Gdje su šatori i homilije!?"

Imate li komentar?