Amandmani, amandmani…

U mučnoj atmosferi izglasan je proračun i odbijeni svi amandmani na njega. Mučnoj, jer HDZ je izišao van, mi smo glasali „suzdržano“ ili „protiv“ (kako tko, bez stranačke obveze), HDSSB „protiv“, a kukuriku koalicija svim silama nastojala dokazati da je sve u redu i da se opozicija bez veze uzrujava. Opozicija kao opozicija, uvijek ima nešto protiv vlade. A vlada dooooobra, da bolja ne može biti.

Nismo pisali nikakve amandmane na proračun. Iskustvo nas uči da vlada (HDZ, SDP, svejedno) sve amandmane oporbe u načelu odbija, ponekad izmišljajući razloge, ponekad s potpuno smiješnim ili čak blesavim obrazloženjima, a odbija ih jer dolaze s druge strane. No, i kad smo se odlučili ne pisati nikakve amandmane nismo znali do kuda bahatost i osornost vlasti može ići. A može ići daleko.

Vlada je promijenila poslovnik o svom radu (na što ima apsolutno pravo) i on je sada, barem prema onom što nam je rekao ministar Linić, u suprotnosti sa Zakonom o vladi (koji je donio Sabor), s duhom Ustava se ne slaže baš posebno, a i zdrava pamet ne stanuje u tom aktu.

Naime što? Ministar Linić je ustvrdio da su novim poslovnikom odlučili da o amandmanima oporbe koje odbijaju na Vladi uopće neće razgovarati. Naravno da je rečenica besmislena (na rubu blesavoće) jer kako možete odlučiti da nešto odbijate ako o tome niste razgovarali, a opet, kako možete razgovarati o nećem što odbijate ako ste donijeli odluku da o tome nećete razgovarati. Kako ministar Linić definitivno nije glup čovjek, uvjeren sam da je ovaj zaključak na brzaka izmislio, a da pravi zaključak vrlo skraćeno glasi – odbijamo sve opozicijske prijedloge i točka! I da je taj zaključak postignut prije sjednice Vlade, pa ga zato u zapisniku sa sjednice Vlade i nema.

U parlamentarnom sustavu, a naš se pretvara da je takav, Vlada odgovara za svoj rad parlamentu. Čitavom i svakom parlamentarcu pojedinačno. Shodno tome, Vlada nema pravo otpisati amandmane opozicije kolektivno i reći da o njima ne želi razgovarati i da ih sve odbija. Vlada time izravno potkapa temelje parlamentarnog sustava. Na isti način kao i kad rasprodaje državnu imovinu bez da je prethodn o ispunila uvjete iz zakona kojeg je donio Sabor – donijela strategiju i plan gospodarenja državnom imovinom. Za ovo drugo ćemo premijera prijaviti državnom odvjetniku, jez bi zakoni trebali u ovoj državi jednako vrijediti za sve, pa i za predsjednika Vlade, odnosno prvenstveno za njega.

Dakle, u parlamentu ministar Linić i ostali prisutni ministri nisu odbijali amandmane oporbe u ime Vlade, kako to zakon predviđa, već u svoje ime i ime svojih ministarstava (na što uopće nemaju pravo). Ministar je objasnio da Vlada o pojedinim amandmanima nije razgovarala jer ih je odbila, a o odbijenom nema smisla razgovarati. Premijer se u Saboru nije ni pojavio kad se izglasavao proračun. Premijer ima pametnijeg posla i smišlja nove načine da pokaže koliko mu je malo stalo do hrvatskih građana, Hrvatskog Sabora i bilo čijeg mišljenja osim njegovog osobnog.

Premijeru nije prvi puta pokazao da Hrvatski Sabor smatra besmislenim mjestom kojem je jedina funkcija da skupi dovoljno dignutih ruku kako bi njegove ideje postale zakonima. Hrvatski Sabor njega i njegovu Vladu ne kontrolira (kako bi to trebalo biti po ustavu u parlamentarnoj demokraciji), on kontrolira Sabor glasačkom mašinerijom i jadnim, patetičnim pokušajima predsjedavajućih da opravdaju ono što se ne može opravdati – zaobilaženje zakonske procedure. Jer, procedura nije popratna pojava demokracije. Procedura JEST demokracija. Ako se jednako primjenjuje na svakoga.

Ovo su razlozi zbog kojih nismo pisali amandmane na proračun (glupo nam je da nas budalom radi netko tko nije pametniji od nas), a meni osobno je to bio savršeno dobar razlog, pored par milijardi onih koje nedostaju u prosvjeti i zdravstvu, da glasam protiv takvog proračuna i Vlade koja ga predlaže i na ovaj način brani.

Nikola Vuljanić