Politička odgovornost – hoće li konačno ministri 'letjeti' s pozicija?

Donosimo fonogram rasprave Nikole Vuljanića u ime kluba zastupnika na temu PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O SPRJEČAVANJU SUKOBA INTERESA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P.Z. br. 23. U raspravi je naglašena potreba za uvođenjem stvarne političke odgovornosti o kojoj više možete pročitati u naših 10 točaka (točka br. 3).

Zakon kao što reče i gospodin ministar i gospodin Beus ima dva dijela. Jedan se mora napraviti, dobili smo nove dužnosnike, drugačije se zovu, drugačiji je popis dužnosnika i ovaj zakon se mora s tim uskladiti. To je nedvojbeno.

Drugi dio zakona se ne mora napraviti, drugi dio zakona Vlada hoće napraviti, želi napraviti nešto što smatra da u prošlim mandatima nije funkcioniralo. Želi uvesti odgovornost i političku odgovornost, nadam se, u upravljanje javnim poduzećima ne samo onima u vlasništvu države nego i onima u vlasništvu lokalne i područne samouprave.

Načelo političke odgovornosti ključno je načelo funkcioniranja političkog sistema. Nismo ga često imali priliku vidjeti u praksi, često smo pozivali ministre, pomoćnike ministra, državne tajnike na političku odgovornost. Dakle, ne da ovaj Dom zove državnog odvjetnika da diže optužnice, da glumi suca, kadiju i krvnika nego želi da se ustanovi politička odgovornost za određeni politički korak i da po toj političkoj odgovornosti čovjek koji je potegao taj korak u politici snosi i konzekvence i ode sa mjesta ukoliko je napravio krivu stvar.

Masu puta smo s ove govornice čuli ministre koji su izjavljivali – nisam znao, nisam pojma imao, tamo je nadzorni odbor, tamo je uprava ja se u to nisam petljao, čak i ministre koji su bili u nadzornim odborima velikih poduzeća tipa “Brodosplita” koji su izjavljivali – novac nestao, a gospodin Jurjević je često pitao „di su šoldi“? Nitko nije znao di su šoldi, a ministar je izjavljivao – ne znam. E, nadam se da će se ovim zakonom ta situacija promijeniti.

Naime što? Vlada, odnosno ministri bi trebali svojom odlukom, svojim aktom, bez natječaja, bez prikrivanja, zamatanja u celofan demokratičnosti javnog natječaja, imenovati ljude koji će upravljati javnim novcem, javnom imovinom, javnim poduzećima. Iza toga bi ta Vlada i ti ministri trebali stati. Očekujem, ako se prihvati ovaj zakon, a većina je tu, prihvatit će se, da se više neće moći dogoditi da nadzorni odbor velikog javnog poduzeća propusti tri, četiri kriminalna korake uprave ili loša koraka uprave, ne mora čak biti ni kriminalnih, i da ministar kaže – ja o tome ništa ne znam, izvinite ali to se mene baš ništa ne tiče.

Taj ministar ovim činom, pošto prihvaća odgovornost da postavlja te ljude, prihvaća i odgovornost za rad tih ljudi.

Drugim riječima ukoliko nadzorni odbor u nekom takvom velikom sistemu napravi krivi posao i Republika Hrvatska ostane na gubitku od 50, 100 ili 500 milijuna, kao što se događalo, taj ministar mora zajedno s nadzornim odborom otići i ne može izjavljivati ovdje – ja vam to nisam znao i nisu me obavijestili.

Ne može biti, vaš čovjek je tamo, prihvatili ste odgovornost za vašeg čovjeka i izvolite onda postupiti prema toj odgovornosti.

Što se tiče kriterija odabira tih ljudi, prošla Vlada dala odredbu u kojoj se eksplicitno navodilo koje uvjete ljudi moraju ispunjavati, odnosno što ne smije biti s njima. Ta uredba je dosta oštrija od općih propisa Zakona o trgovačkim društvima i Zakona o ustanovama koji isto propisuju neke uvjete, međutim, ova uredba je bila oštrija.

Hoće li, pretpostavljam da nam ministar to može odgovoriti, hoće li ova Vlada prihvatiti te, takve ili slične kriterije ili će se samo držati kriterija općeg Zakona o trgovačkim društvima.

Primjerice, Zakon o trgovačkim društvima kaže da u nadzornim i upravnim organima tvrtke ne može u pravilu raditi netko tko ima interes ili radi u nekoj tvrtci sličnog profila ili sličnog područja djelovanja kao ona koja je u nadzornom odnosno upravnom organu.

S tim da ukoliko vlasnik to dopusti to se ipak može napraviti. Kako će se Vlada ponijeti u toj situaciji, hoće li donijeti neki kriterij po kom se do takve situacija neće moći doći ili će odlučivati od slučaja do slučaju, kako misli da u konkretnom pojedinom slučaju treba?

Ovo je posebno važno za lokalnu samoupravu. Mi bi mogli imati povjerenja u našu Vladu i naše ministre, izabrani su tu u ovom Parlamentu i sve su časni i pošteni ljudi koji misle najbolje raditi za dobrobit Hrvatske, ali ovaj zakon i ova situacija se tiče i tvrtki u vlasništvu lokalne i područne samouprave.

Da li će se svi ti kriteriji na jednako častan način provoditi ako se ostave slobodnoj procjeni i u tim mjestima pitanje je. Bilo bi svakako svrsishodnije da se Vlada postavi jasno i napiše nekakav redoslijed kriterija koje ljudi koji će biti u upravnim i nadzornim tijelima tih tvrtki moraju ispunjavati.

Odgovornost Vlade u ovoj situaciji zahtjevom da im damo placet, da im parlament da placet da biraju ljude bez nekakvog drugog tijela, odgovornost Vlade raste. Očekujemo da Vlada to razumije i da će pred javnošću i pred nama svima tu odgovornost prihvatiti i obećati da će se po njoj ponašati.

Inače bi se našli opet u situaciji da imamo jedan demokratski institut zamotan celofanom, a unutra se nalazi nešto što baš nije demokratski, nešto što liči na podjelu ratnog plijena i slično. Oko svega toga stvarno bih molio Vladu ili ministra da se izjasni. Onda ćemo znati kako glasati.

Hvala

U jednoj od sljedećih diskusija tijekom rasprave o istoj točci potpredsjednik Sabora Nenad Stazić je rekao:

NENAD STAZIĆ:

Vi to nazivate vraćanjem kotača unazad. Jasnu iskazanu volju da se zna tko odgovara, tko je politički odgovoran za neko imenovanje. Hoće li on njega imenovati na javnom natječaju, hoće li ga imenovati svojom diskrecionom odlukom? Njegova stvar. On kao ministar, kao član Vlade i Vlada u cjelini odgovara za njegov rad, odgovara. I kada se dogodi nešto u resoru ministar leti.

| Broj posjeta: 1.487 |

4 komentara u "Politička odgovornost – hoće li konačno ministri 'letjeti' s pozicija?"

  1. pa normalno da neće – neki ministri ne bi ni mogli postati ministri kada bi se primjenjivao princip odgovornosti za učinjeno, pa mi nije jasno zašto naivno mislite da će dati ostavku nakon što nešto novo zaje.. ?

  2. “Izmjene se donose iz dva razloga, zbog usklađivanja ovog zakona s još tri zakona te kako bi u tvrtkama u kojima ima vlasništvo Vlada u svakom trenutku mogla predlagati članove upravnih tijela i nadzornih odbora, a time i predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave na temelju stručnosti i odgovornosti kandidata, bez provođenja javnog natječaja”

    Sa demokratskog aspekta ovo je retrogradna odluka, jer zapadna predmoderna društva su također imala velik problem sa nepotizmom i korupcijom, sve dok nisu (istinski, a ne samo formalno!) profesinalizirala državnu i javnu upravu!
    Mnogi smatraju da se tek takvim ustrojem mogu sprijeciti afere tipa “fimi-medije”, jer kad su na čelu javnih i državnih poduzeća profesionalci koji samo svojim poslovnim uspjehom ili neuspjehom odgovaraju vladi, političko zadiranje u “osvojenu lovinu” je daleko teže ostvarivo, nego kad vladajuĆa politička opcija neposredno(bez natječaja!) imenuje stranačke podobnike na te funkcije!
    G. Vuljanić, takvu odluku ove vlade ne treba podrzavati!
    E.B.

  3. Nije moguće da stvarno vjerujete da se natječajima koje raspisuje vlast u nadzorne i upravna tijela tvrtki i ustanova koje su u vlasništvu države izabiru ljudi iz druge političke opcije ili ljudi indiferentni prema vladajućoj političkoj opciji. Ne samo u Hrvatskoj, to nije slučaj nigdje, osim u političkoj teoriji, odnosno u kondicionalu – kako bi bilo da je pravedno. A i pitanje je da li je to pravedno. Ono što je ključno jeste politička odgovornost. Ako ministar svojom pozicijom odgovara za funkcioniranje uprave i nadzora onda postoji razumna šansa da će odabrati prave ljude. Inače će natječajem pokrivati vlastitu neodgovornost, kao što smo stotinama puta vidjeli.
    Zbog toga i dalje mislim da sam u pravu kad podržavam takvu odluku. Naravno pod uvjetom da ministar “leti” ako njegovi zabrljaju.
    N.V.

  4. S ovim pitanjem bi mogli pokrenuti raspravu o tome kolika je razina promjena nakon smjene političke vlasti u upravama javnih ustanova i drzavnih poduzeća u zemljama “stare demokracije” i u postotalitarnim državama kao što je još uvijek i na žalost, ovo naše!?:)
    G. Vuljanić ne samo da vjerujem, već i znam do koje razine se mijenja struktura uprave javnih ustanova i državnih poduzeća u tim državama, a koliko kod nas.
    Svakako morate napraviti razliku između “nadzornih tijela” od
    “upravnih tijela”,jer ja govorim o upravi, a ne o nadzoru!?
    Dajte malo ažurirajte ove stranice?
    E.B.
    Što je sa vašim mailom?

Imate li komentar?