FONOGRAM Konačni prijedlog zakona o suradnji Hrvatskoga sabora i Vlade Republike Hrvatske u europskim poslovima (video)

Bez obzira što partije misle i kažu, procedura jest demokracija. Procedura nije oznaka demokracije, procedura je suština demokracije. Procedura su pravila igre koje se dogovaramo, koje usvojimo i onda ih se svi zajednički drže i na sve se jednako primjenjuju, to jest demokracija.

Prema tome razgovor o proceduri jest razgovor o demokraciji. Ovo je Zakon koji ocrtava ulogu Vlade i Parlamenta u ovom važnom segmentu političkog života Republike Hrvatske dakle u europskim poslovima, njihov međuodnos i govori i eksplicite i implicite o kretanju razvoja tog odnosa.

Smjer je jasan. Uvode se elementi kancelarskog sustava i daljnje marginalizacije parlamenta u političkom životu, u odlučivanju, u odgovornosti za donošenje odluke, dakle marginalizacije parlamenta. Parlament ovaj su proglašavali kokošinjcem, pričaonicom, razno razni odlučni, odlučni političari u Hrvatskoj. To mišljenje i takva slika su se uvriježili u javnosti i na nama je, ne zbog našeg ugleda, utjecaja i sličnoga nego zbog toga da bi se politički život i razvoj Republike Hrvatske mogao kretati tamo kamo smo si to ajde recimo zamislili, zacrtali i da tu sliku promijenimo.

Reći ćete da je Europski parlament isto tako mjesto gdje šalju političare kojih se hoće riješiti u svojim zemljama, dakle da je i to pričaonica koja nema puno utjecaja na ono što se događa u Europi i nećete puno pogriješiti. To jednim dijelom jeste tako. Ono što sam vidio u godinu dana promatračkog staža u Europskom parlamentu jeste da taj isti Parlament pokušava, uz podršku komisije koja je ajmo recimo izvršno tijelo toga Parlamenta, Vlada recimo, promijeniti tu ulogu. Promijeniti tu ulogu i staviti koliko je to moguće i kada je to moguće akcent odlučivanja na Parlament. Mi to ovdje ne radimo.

Primjerice, u članku 3. u zadnjem stavku kaže se da jedan od poslova ovlasti Sabora u obavljanju ovih poslova je da prati rad Vlade u osiguranju itd., te dosljednoj primjeni prava stečevine Europske unije. Prati ih i to je točka. Prati, prati, pa kad praćenje završi Vlada ode svojim putem, Parlament ostane na svom mjestu. Parlament ne utječe na to, Parlament samo prati.

U člancima 7. i 8. govori se o stajalištima s kojima će Republika Hrvatska nastupiti u Vijeću Europe i u drugim europskim tijelima. Definicija koja zvuči ovako čisto administrativno profesionalno jeste da stajalište Republike Hrvatske predstavnik Vlade iznosi pred parlamentarnim odborom.

Ono što predstavnik Vlade iznosi pred parlamentarnim odborom nisu stajališta Republike Hrvatske, to su stajališta Vlade Republike Hrvatske, a stajalište Republike Hrvatske trebalo bi biti ono što je izišlo iz rasprave u tom našem parlamentarnom odboru, odnosno u plenarnom zasjedanju Hrvatskog parlamenta. Ako su stajališta Republike Hrvatske ono što Vlada predlaže, a ovaj Parlament ta stajališta promatra, prati, ocjenjuje i tome slično, onda je savršeno jasno tko u ovoj državi donosi definitivne odluke o daljnjem kretanju i razvoju hrvatskog društva. Samo i isključivo Vlada.

Nigdje, a to sam prošli puta u prvoj raspravi isto primijetio, nigdje decidirano u ovom zakonu ne piše, a trebalo bi pisati da ako dođe do nesuglasja između stajališta onog što predlaže Vlada Republike Hrvatske, dakle stajališta Vlade Republike Hrvatske i stajališta Parlamenta, da je Vlada obvezna poslušati stajališta Parlamenta i doći u Bruxelles, odnosno Luxemburg, Strassbourg, kamo već ide sa obveznim mandatom, dakle sa mandatom da poštuje stajališta koja je zauzeo ovaj Parlament. Vlada će poslušati, saslušati, razmotriti, vidjeti, a nigdje ne piše da mora poslušati, da mora poštivati te zaključke.

Slična je situacija u članku 15. kad se govori o izborima dužnosnika u radna tijela Europske unije, Vlada dolazi sa svojim prijedlogom, parlamentarni odbor odnosno Parlament se može složiti s tim prijedlogom i onda je situacija jasna. Ako se ne složi Vlada će razmotriti primjedbe i pismeno obavijestiti što misli o tim primjedbama i postupit po svome naravno, naravno postupiti po svome.

Uloga Parlamenta svedena je na ulogu promatrača. Točno takvu ulogu sam imao u Europskom parlamentu, dakle mogao sam promatrati, mogao sam govoriti, mogao sam primijetiti, mogao sam predložiti, ali kad se odlučivalo onda su neki drugi dečki odlučivali. Hrvatski sabor se ne bi smio dovesti u tu poziciju jer u krajnjoj instanci nije bitno, odnosno nije toliko bitno tko o temi može pričati i što će o toj temi reći, bitno je tko donosi odluke. Ako se te odluke donose izvan ove zgrade onda u Hrvatskoj parlamentarne demokracije naravno nema.

Taj proces i ta ravnoteža donošenja odluka je ravnoteža snaga naravno i ona se zasniva uvijek i svagdje na kompromisu. Međutim, da bi se moglo doći do kompromisa morate imati dvije suprotstavljene strane. To je ono što se u Europskom parlamentu događa i tako se zove i postupak, postupak prihvaćanja kompromisa. Dakle morate imat dvije strane sa različitim stajalištima. Sa ovim zakonom će se hrvatska Vlada izuzetno rado složiti. Nema dvije strane, ovo su stajališta hrvatske Vlade i ako Parlament ima identična stajališta hrvatske Vlade onda nema potrebe da se dolazi do kompromisa. Podjela vlasti na izvršnu i zakonodavnu zasniva se upravo na ideji da će zakonodavna vlast moći na neki način korigirati i promijeniti stav izvršne vlasti i da ta izvršna vlast izvršuje ono što se zakonodavna vlast dogovorila.

Naravno, sve to skupa je prazna priča ako Hrvatski sabor i njegov parlamentarni odbor nemaju mogućnosti stručne pripreme za teme o kojima će se razgovarati. Količina informacija koja će dolaziti u ovaj Parlament, odnosno u taj parlamentarni odbor je enormna. Savršeno je nemoguće ono što kaže kolega Richembergh, savršeno je nemoguće da zastupnici kompetentno razgovaraju o 20, 30 različitih tema od kojih nijedna nije predmet njihove struke ako nemaju stručnu potporu da im netko to pripremi. U parlamentima u svijetu ta stručna potpora postoji, postoje stručne službe, postoje asistenti koji pomažu zastupnicima i ljudi mogu onda kompetentno pričati o struci koju nisu studirali neku, eto kojom se tu bave.

To naravno postoji i u Europskom parlamentu, kod nas ne postoji. Ako će ovi naši članovi našeg Odbora za europske poslove se sastajati jednom tjedno ili jednom u dva tjedna i dobivati hrpu papira koja po prilici nije puno niža od mene, nisam ja visok ali opet ta hrpa je poprilična. Ne može se očekivati nekakva ozbiljna i sustavna rasprava. Dakle, to je nešto o čemu ni Hrvatski sabor, ni hrvatska Vlada nisu vodili računa ne slučajno, nego iz uvjerenja da je dobro da se stvari odvijaju ovako. Dakle, da se odluče u Vladi, u stručnim službama Vlade a da ovdje ili plenarno zasjedanje ili odbor podigne ruku već u skladu sa političkom većinom i donese odluku oko koje se je netko drugi dogovorio.

Ovo što vladajuća stranka sada predlaže trenutačno je u interesu vladajuće stranke i Vlade koju je izabrala ta vladajuća stranka. Međutim, propisi bi se trebali donositi imajući na pameti situaciju koja je obrnuta od današnje. Kako ćete se osjećat kad ćete biti u opoziciji, a to će tako radit neka druga Vlada.

Nikola Vuljanić

| Broj posjeta: 592 |

Želite li komentirati? Objava: "FONOGRAM Konačni prijedlog zakona o suradnji Hrvatskoga sabora i Vlade Republike Hrvatske u europskim poslovima (video)"

Imate li komentar?