Očitovanje o Platformi Sindikata umirovljenika Hrvatske o načelima, modelima i pravima umirovljenika u Republici Hrvatskoj, kao osnovi za razgovore s parlamentarnim strankama uoči predstojećih izbora.
1. Temelj mirovinskog sustava mora biti jedinstven javni i obvezan prvi stup međugeneracijske solidarnosti, u formi obveznih doprinosa uplaćenih od strane poslodavaca i radnika.
Hrvatski laburisti zagovaramo da tzv. „mirovinski sustav“ nazivamo SUSTAV MIROVINSKOG OSIGURANJA. Naime, sve obveze kao i prava koja proizlaze iz mirovinskog osiguranja koriste oni koji su osigurani, dakle OSIGURANICI. Obzirom da je društvena solidarnost jedno od temeljnih načela naše stranke, mi naravno zagovaramo da temelj mirovinskog osiguranja mora biti jedinstveni javni i obvezni stup međugeneracijske solidarnosti.
2. Potrebno je izdvojiti sva posebna mirovinska prava iz sustava/proračuna međugeneracijske solidarnosti.
Mirovina je, po definiciji, ušteda za starost, uplaćivana kao međugeneracijska solidarnost ili kao ušteda u posebnim fondovima. Mirovina se isplaćuje iz sustava mirovinskog osiguranja svim osiguranicima koji su ostvarili pravo na to, na temelju njihovih doprinosa. U svakom slučaju, ne treba ju brkati s drugim slučajevima državne potpore raznih kategorija građana. Država, naravno, može odrediti kategorije građana koje će na ovaj ili onaj način financijski potpomagati, ali to NE SMIJE ČINITI iz sredstava mirovinskog osiguranja, nego mora sredstva za te dodatne potpore pronaći u proračunu. Ponavljamo, iz sustava mirovinskog osiguranja jedino osiguranici smiju primati mirovinu, i to na temelju ostvarenih doprinosa u radnom vijeku.
3. a) Neophodan je djelotvoran nadzor te brzo sankcioniranje neplaćanja, uz kaznenu odgovornost za sve koji ne uplaćuju doprinose za mirovinsko osiguranje;
Hrvatski laburisti se slažu da je potreban djelotvoran nadzor nad sustavom uplate doprinosa, tako da poslodavac uplaćuje neto plaću radnicima, a istovremeno MORA uplatiti i sve doprinose i poreze koji su vezani uz plaću. Jedino na taj način država može zaštititi sustav mirovinskog osiguranja i onemogućiti poslodavcima da ne uplaćuju doprinose iz i na plaću.
b) Potrebno je razviti strategije i politike detekcije i sankcioniranja porezne avazije u privatnom sektoru – prijavom radnika na lažne minimalna plaće.
Smatramo da ne postoje prijave radnika na lažne minimalne plaće, nego postoje poslodavci koji varaju državu i radnike. Smatramo da se to zlo iz društva može većim dijelom ukloniti na način kako su to uredile pravno uređene zemlje: porezna uprava prije svega MORA pratiti trošenje novca i to uspoređivati s prijavljenom zaradom, a porezni obveznik sam brine o prijavljivanju zarađenog. Situacija u Hrvatskoj je obrnuta i moramo ju promijeniti – porezna uprava prati samo zaradu, a kriminalci (jer oni koji varaju na porezu to jedu) kupuju imovinu bez da ih itko pita odakle.
4. Tražimo utvrđivanje iznosa minimalne uplate doprinosa za punu satnicu, na osnovi minimalne plaće; te ukidanje najviše osnovice za uplatu doprinosa.
Podupiremo utvrđivanje iznosa minimalne uplate doprinosa za punu satnicu, na osnovi minimalne plaće, ali se zalažemo da se utvrdi nekoliko kategorija minimalnih plaća i to po dva kriterija: po granskoj profitabilnosti i po stručnosti. Minimalna plaća profesora ne može biti ista kao i minimalna plaća NKV radnika, a iz toga onda proizlazi i obveza doprinosa prema kategoriji minimalne plaće. Što se tiče ukidanja najviše osnovice za uplatu doprinosa, smatramo da se on može ukinuti, ali je onda istovremeno potrebno ukinuti limitiranu visinu mirovine. Dakle, mirovina se generira isključivo prema kriteriju staža i uplaćenih doprinosa temeljem radnoga vijeka.
5. Kao uvjet za starosno umirovljenje, uz dob i radni staža od 15 godina, treba uvesti i 40 godina mirovinskog staža osiguranja bez uvjeta dobi.
Podržavamo uvođenje, uz dob i radni staž od 15 godina, i kriterij od 40 godina mirovinskog osiguranja bez uvjeta dobi za stjecanje prava na mirovinu. Napominjemo da je, osim Zakona o radu, u tom slučaju potrebno mijenjati Opći mirovinski zakon.
6. Potrebno je odmah provesti revalorizaciju prve aktualne vrijednosti mirovine /AVM/, na osnovi odluke Ustavnog suda od 12. svibnja 1998. godine, te uz eventualno obračunavanje novog duga umirovljenicima s te osnove.
Čitavi sustav povrata duga umirovljenicima bio je velika prijevara, orkestrirana od strane vlasti i tadašnjih predstavnika umirovljenika. Osnovna postavka je, po nama, bila kriva. Izgleda kao da su umirovljenici nešto posudili (državi), pa im država (dužnik) sada to vraća. Kad se to dogodilo nitko nije ništa pitao umirovljenike, novac im je otet, a to se jednostavnim rječnikom zove pljačka. Kad su lopovi detektirani i pljačka otkrivena, trebalo je izvršiti obeštećenje, a ne vraćati nepostojeći dug. Obzirom da to nije tada napravljeno, upitno je da li je nakon obavljenog povrata moguće još jednom pokrenuto pravni postupak po istim pitanju.
7. Umanjenja za prijevremeno umirovljenje ukidaju se po stjecanju pune starosne dobi proporcionalno ostvarenom radnom stažu.
Ako je mirovina definirana kao predmet međugeneracijske solidarnosti, onda ne možemo podržati da se umanjenja za prijevremenu mirovinu ukidaju po stjecanju pune starosne dobi, jer je onda to u suprotnosti s osnovnim načelom međugeneracijske solidarnosti koje kaže da je mirovina rezultat uplate doprinosa temeljem radnog vijeka. Sustav mirovinskog osiguranja može dugoročno funkcionirati samo ako svi osiguranici imaju ista prava – mirovina se isplaćuje na osnovi uplate doprinosa temeljem radnog vijeka.
8. Hitno se deblokira usklađivanje mirovina; zaustavlja se pad realnih mirovina pravednijim usklađivanjem rasta mirovina s rastom plaća.
Pad realne vrijednosti mirovine je potrebno odmah zaustaviti, ne samo usklađivanjem s eventualnim rastom plaća već i usklađivanjem s rastom troškova života, čime bi se udjel prosječne starosne mirovine u prosječnoj plaći podigao i približio željenoj razini od 50%.
9. a) Tzv. “novi” umirovljenici izjednačuju se sa “starima”, na način da se dodatak odmah ugradi u osnovicu mirovine (i oporezuje).
Podržali smo prijedlog Zakona u Saboru da se „stari“ i „novi“ umirovljenici izjednače na način da se dodatak koji primaju novi umirovljenici odmah ugradi u osnovicu mirovine (a time i oporezuje).
b) Uvodi se dodatak i za osiguranike koji su u trenutku uvođenja reforme imali između 40 i 50 godina, a opredijelili su se i za kapitaliziranu štednju u 2. stupu te izjednačuje s osnovicom.
Podržali smo prijedlog Zakona u Saboru da se i osiguranicima koji su u trenutku uvođenja reforme imali između 40 i 50 godina, a opredijelili su se za štednju u 2.stupu, da se i njima uvede dodatak, koji se odmah ugrađuje u mirovinu. Također, zalažemo se da se tim osiguranicima omogući samostalna odluka o tome da li će ostati u drugom stupu ili će se u potpunosti vratiti u prvi stup međugeneracijske solidarnosti (bez pretrpljenih gubitaka). Vjerujemo da je takvo rješenje najpravednije jer su ljudi u trenutku odluke bili izloženi medijskim i drugim pritiscima i na taj način navedeni na odluku koja ih je oštetila, praktično su prevareni.
10. Za tzv. radni staž – od 40 godina (odnosno sukcesivno za žene), uz stjecanje dobnog uvjeta, jamči se mirovina u visini od 65 posto zarađene prosječne plaće.
Smatramo kako se sva prava koja proizlaze iz sustava mirovinskog osiguranja moraju temeljiti na doprinosima koji su temeljem radnog vije
ka uplaćivani u taj sustav. Jedino tako možemo svim osiguranicima osigurati jednakost – za isti radni vijek, uz istu plaću i ostalo, mirovina mora biti ista. Država ne može nikome jamčiti mirovinu, ona se stječe temeljem uplate doprinosa u mirovinsko osiguranje, na osnovi koje onda osiguranici ostvaruju određena prava. Svaka druga isplata, koja nije temeljena na osnovi uplaćenih doprinosa, NIJE MIROVINA, nego dodatak, koji država može isplaćivati nekim skupinama, a za koje smatra da su ugroženi, ali onda se to mora isplaćivati iz državnog proračuna, nikako iz sustava mirovinskog osiguranja.
11. Smanjivanje rodno uvjetovanih razlika između mirovina žena i muškaraca uvođenjem kompenzacijskih instrumenata, kao npr. u vidu dodatka ili pridodanog staža za obiteljsku skrb odnosno za odgoj i skrb djece.
Žene, a posebno, zaposlene žene, u diskriminiranom su položaju. Zalažemo se za društveno organiziranu i sustavnu pomoć ženama. Smatramo da svaki sustav dodataka iz mirovinskog osiguranja (bez obzira dali je riječ o dodacima za akademike, majke ili branitelje) ruši načelo međugeneracijske solidarnosti, a to je da se iz sustava mirovinskog osiguranja mogu isplaćivati samo mirovine temeljene na osnovi uplata doprinosa temeljem radnoga vijeka. Podržavamo da je zaposlene žene, pogotovo majke potrebno podržati, a to je moguće napraviti dodacima, koji su predmet socijalne, pronatalitetne i druge politike, a ne sustava mirovinskog osiguranja.
12. Reformira se drugi mirovinski stup iz obvezatnog u dobrovoljni, uz mogućnost istupa i prijelaza u prvi stup (alternativa: privremeno suspendiranje drugog stupa).
Podržavamo mogućnost reformiranja drugom mirovinskog stupa iz obveznog u dobrovoljni, ali onda je potrebno voditi računa da sadašnji treći (odnosno kapitalizirana štednja) postaje besmislen. Hrvatski laburisti smatraju da je već prilikom uvođenja drugog obveznog stupa bilo potrebno voditi računa da će isplate iz tog stupa koristiti onima koji u njega uplaćuju više od 20 godina.
13. Obveznici uplate u drugi mirovinski stup su, temeljem kolektivnog pregovaranja ili zakona, radnici i poslodavci.
Ukoliko drugi stup ostane obvezan, kao što je sada, onda su obveznici uplate – temeljem kolektivnog pregovaranja ili zakona – poslodavci (a ne radnici, obzirom da su poslodavci ti koji izvršavaju uplate). Ukoliko se drugi stup transformira u dobrovoljni, onda radnik može i mora biti obveznikom uplata, ali u tom slučaju može i birati u koji će fond uplaćivati.
14. U drugom i trećem stupu izjednačavaju se načini izračuna za žene i muškarce, na bazi prosječne očekivane životne dobi.
Podržavamo izjednačavanje načina izračuna mirovina za žene i muškarce, na bazi prosječne očekivane životne dobi.
15. Smanjuju se troškovi upravljanja drugim stupom.
U vrijeme kad je formiran drugi stup kapitalizirane štednje, tada su zakonom definirani i maksimalni troškovi upravljanja fondova koji mogu iznositi maksimalno 5%. Kasnije je Vlada RH pomoću svojih koalicijskih partnera izmijenila taj Zakon i dozvolila troškove upravljanja fondova 10%, što smatramo da je potpuno neopravdano. Predsjednik Hrvatskih laburista, Dragutin Lesar, tada u Saboru nije podržao takav modalitet, a sada se zalažemo da se troškovi upravljanja fondovima vrate na razinu od 5%.
16. Uvode se predstavnici radnika i umirovljenika te poslodavaca (koji također postaju obveznici plaćanja) u nadzorna tijela fondova drugog stupa.
Jedndako kao što govorimo o sustavu mirovinskog osiguranja, tako moramo biti dosljedni i kada govorimo o nadzornim tijelima fondova drugog stupa. Podržavamo da se uvode osiguranici u nadzorna tijela fondova. Obzirom da osiguranici uplaćuju u sustav mirovinskog osiguranja, tada su i osiguranici ti koji bi imali pravo na mjesto u nadzornim odborima fondova drugog stupa.
17. Ne povećava se visina doprinosa u drugi stup do oporavka ekonomije i postizanja odnosa od najmanje 1 umirovljenika na 1.5 zaposlenih, a i tada ne na uštrb prvog stupa međugeneracijske solidarnosti.
Svako povećanje doprinosa za drugi stup na uštrb prvog stupa značajno narušava mogućnosti ostvarivanja načela međugeneracijske solidarnosti. Ali ukoliko se odlučimo da drugi stup postane dobrovoljan – zašto onda svatko u njega ne bi uplaćivao koliko može, prema vlastitim mogućnostima?
18. Dobrovoljna mirovinska štednja u trećem mirovinskom stupu, ali po prijelazu na dobrovoljni – i u drugom stupu, stimulira se različitim olakšicama u korist poslodavaca i radnika, te se potiče njezino uređivanje kolektivnih ugovorima.
Podržavamo uvođenje raznih poreznih olakšica u korist poslodavaca i radnika koji sudjeluju u dobrovoljnoj mirovinskoj štednji. Hrvatski laburisti žele da jasno definiramo koje su to olakšice i porezne stimulacije namijenjene poslodavcima koji u ime radnika uplaćuju u dobrovoljni mirovinski fond.
19. Uvode se tzv. socijalne „ mirovine“ iz javnog proračuna – za sve starije od 65 godina bez prihoda, te s propisanim imovinskim uvjetima.
Mirovina je definirana kao predmet međugeneracijske solidarnosti koji se temelji na uplatama doprinosa kroz radni vijek. Osiguranici imaju pravo na mirovinu isključivo na osnovi trajanja radnog vijeka i uplata tijekom radnog vijeka, sve ostalo je socijalna politika. Država može svim starijima od 65 godina koji nemaju prihoda, osigurati socijalni dodatak ili naknadu za starost, ali to ne može biti mirovina iz sustava mirovinskog osiguranja.
20. Donji cenzus za različita mirovinska, socijalna i zdravstvena prava, te za oporezivanje mirovina utvrđuje se u visini od 60% medijana plaće, što predstavlja EU granicu za ulaz u zonu rizika od siromaštva.
Svi zaposleni građani obvezni su uplaćivati (odnosno njihovi poslodavci) mirovinske i druge doprinose, prema prihodima koje ostvaruju. Smatramo da od toga ne bi trebalo biti izuzetaka, a država svojom socijalnom politikom može pomoći građanima koji su ugroženi. Na taj način sustav mirovinskog osiguranja ostaje ono što bi trebao biti – sustav međugeneracijskog osiguranja za mirovine.
21. U zdravstvenu reformu nužno je ugraditi socijalni model utemeljen na solidarnosti i financijskoj stabilnosti.zdravstvene zaštite, koji zagovara da zdravlje nije obična tržna roba, već javno dobro dostupno svima, neovisno o ekonomskom, socijalnom i inom statusu.
Program Hrvatskih laburista – Stranke rada kaže: Svi hrvatski građani imaju pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa svojim potrebama. Imovinski i socijalni status pojedinca ne može i ne smije određivati pristup pojedinim uslugama zdravstvenog sustava. Dostupnost i sveobuhvatnost zdravstvenog sustava temeljno je ljudsko pravo i proizlazi iz osnovnih načela društvene solidarnosti.
To je jedan od temeljnih stavova stranke na kojem ćemo inzistirati i u zakonodavnom i u području izvršne vlasti.
22. Jačanje uloge primarne zdravstvene zaštite, kojom se treba rješavati do 80% zdravstvenih potreba građana, u ambulantama, radom u obiteljima i u lokalnoj zajednici, provođenjem kućnog liječenja, kućnih posjeta, zdravstvene njege itd. – od osobite je važnosti.
Program Hrvatskih laburista – Stranke rada kaže: Primarna zdravstvena zaštita postala je mjesto ispisivanja recepata i uputnica. To je neracionalno, neučinkovito i skupo. Takvu praksu treba prekinuti i ugledati se na zemlje gdje obiteljski liječnik uspješno rješava veći dio zdravstvenih problema svojih pacijenata. Postojeći sustav glavarina očito tome ne doprinosi.
23. Osigurati dostupnost svih potrebnih lijekova te definiranje osnovnog paketa zdravstvenih usluga. Reorganizirati korištenje kapaciteta više razine zdravstvene djelatnosti i prilagoditi njihov rad pacijentima.
Pravilnik o lijekovima, koji postoji, svake se godine nadopunjava. Osnovni paket zdravstvenih usluga, na koji osiguranik zdravstvenog osiguranja ima pravo, postoji, ali, na žalost, vrlo često osiguranici s njim nisu upoznati, kao i neki liječnici. Smatramo da je potrebno više raditi na edukaciji kako osiguranika tako i liječnika o pravima koji proizlaze iz zdravstvenog osiguranja.
24. Jačanje preventive zdravlja na radu i općenito je nužno, kako bi se smanjio neshvatljivo visok udjel umirovljenika invalida koji u ukupnom broju umirovljenika od 1. 207. 192 čine 27 posto.
Podržavamo jačanje preventive zdravlja. U našem programu zalažemo se za oživljavanje uništenog sustava medicine rada. Danas o zdravlju radnika ne brine nitko, a o radnicima brinu svi. To moramo promijeniti i stimulirati poslodavce koji će se brinuti i o zdravlju svojih radnika.
25. Osobito je hitno uvođenje posebnih programa za dostojanstveni kraj života (palijativna skrb, hospiciji) kao sastavnoga djela sustava zdravstvene zaštite, a ne kao briga udruga civilnog društva i volontera.
Hospiciji i palijativna skrb trebaju biti integrirani dio sustava zdravstvene zaštite i predmet brige države unutar sustava zdravstvene zaštite. Ni jedan suštinski dio sustava, pa ni ovaj, ne može biti isključivo briga volontera i udruga civilnog društva.
26. Zaustaviti uvođenje dodatnih nameta u osiguranju zdravstvene zaštite – naknada obveznog dopunskog osiguranja i sličnih tereta, kojima će se potencirati jaz između siromašnih i bogatih.
Smatramo da participacije, dopunsko osiguranje i slične izmišljotine služe samo dodatnoj pljački građana. Njihovo mjesto nije u zdravstvenom sustavu, osim kad se radi o oboljenjima prouzročenim neprihvatljivim ponašanjem (pušenje, pretilost i sl.)
27. Bitno je povećanje kapaciteta domova za starije i nemoćne osobe, te dnevnih centara i drugih oblika pomoći potrebitima, u državnom, regionalnom, privatnom i mješovitom vlasništvu, te pod istim kriterijima, financijskim davanjima i olakšicama.
Načelo društvene solidarnosti podrazumijeva posebnu skrb za one kojima je pomoć potrebna i koji si je ne mogu sami osigurati. Sasvim sigurno je da starije osobe spadaju u tu kategoriju. Mi, Hrvatski laburisti, namjeravamo inicirati sve moguće korake za poboljšanje skrbi za te građane. Smatramo da to ne treba biti samo u institucijama u državnom vlasništvu, nego i u drugim oblicima vlasništva, ali pod istim kriterijima i u jednakom financijskom položaju.
Dragutin Lesar, predsjednik stranke
Želite li komentirati? Objava: "Odgovor na platformu Sindikata umirovljenika Hrvatske"