O zlim jezicima, vlasti i poštenju u Hrvatskoj.

Uz zahvalu svim sudionicima današnjeg prosvjeda za spas Brodogradilišta 3. maj u Rijeci, osjećam potrebu da i na ovim stranicama još jednom istaknem sve ono zbog čega smo ponovno primorani da još jednom, nakon osam i pol godina, zajedničkim snagama, radnici i građani stanemo u obranu posljednjeg bedema one stare riječke industrije na kojoj je grad na Rječini stvorio svoj identitet, našeg 3. Maja.


Nažalost, kao i jutrošnje vrijeme, tmurna je istina da su redom padali proizvodni pogoni u Hrvatskoj, a ljudi su se nadali da će posao naći u nekoj od firmi koje su opstale. Prazne nade, pokazalo se – proizvodnih hala i prostora više nema, nestajale su redom od istoka prema zapadu. Sada 3.Maj stoji kao zadnja zapadna točka industrije, nakon čega je državna granica preko koje će u potragu za poslom morati i posljednji radnici.

U cijeloj toj situaciji nevjerojatno je da postoje zli jezici koji brodogradilišta nazivaju vrećom bez dna, dok istovremeno nemaju niti najmanju ideju o tome što znači „multiplikativni faktor“, niti da su brojne škole i fakulteti vezani uz brodogradnju. Ne znaju oni, ne zanima ih, niti da brodogradnja sa svojih 38 000 radnih mjesta kroz poreze i doprinose državi godišnje daje 1,28 milijardi kuna naspram 1,16 milijardi kuna koje se za tu brodogradnju iz proračuna odvoje svake godine. Dakle, i bez činjenice da brodogradnja preko kooperanata i dobavljača osigurava egzistenciju za gotovo 150 000 ljudi, država na njoj zarađuje – a što nudi zauzvrat!? Menadžere bez vizija, mešetare zemljištima, mutne ortake i bolnu vratnu kralježnicu od gledanja teniskog meča: kada upitate Pulu za rješenje kažu da je rješenje u Zagrebu, kada se okrenete prema Zagrebu kažu da je za rješenje zadužena uprava u Puli i da čekaju program restrukturiranja, onda se opet okrenete prema Puli koja je poslala program, pa Zagreb kaže da ga nisu zaprimili.

Gospodo draga, radnici nisu menadžeri, radnici nisu burzovni mešetari, a nisu niti tenisači – radnici brodograditelji su upravo to, brodograditelji koji samo žele pošteno raditi i za svoj rad biti pošteno plaćeni kako bi sredstvima svoga rada mogli odgajati svoje potomke u istom takvom poštenom duhu… radničkom duhu. A za to nisu rješenja prepucavanja preko leđa poštenih ljudi – rješenja su isplata plaće i deblokada računa te istinski održiv dugoročni plan opstojnosti brodogradnje. I stoga još jednom, kao i mnogo puta dosada poručujemo: “Ako je i od Vas, previše je – gospodo iz Vlade, preuzmite odgovornost, prestanite se igrati sa životima i sudbinama radnika 3. Maja i njihovih obitelji, učinite ispravnu stvar, a ako ne znate kako, pitajte one koji znaju, te im ujedno i prepustite svoja mjesta u Vladi“

3. Maj je tvrd orah – kroz svoju povijest prošao je kroz sve i svašta, mijenjao vlasnike, mijenjao imena, bombardirali su ga, minirali i sve je to preživio. Na kraju su ga privatizirali, na hrvatski način, na tako nam dobro poznati način na koji su uništili sve što je u Hrvatskoj vrijedilo, pokušavši ga tako baciti na koljena. Prije osam i pol godina stajali smo na istom mjestu kao jutros, imali iste zahtjeve i uspjeli smo tada, a vjerujem kako ćemo uspjeti i sada. Jer, ne uspijemo li, bit će to jasna poruka hrvatske Vlade svim radnicima da su suvišni i poruka svima onima koji žele raditi da od Vlade ne očekuju podršku. Čekamo odgovor – je li to uistinu vaša poruka, draga naša Vlado?

Predsjednik Nacionalnog vijeća
Hrvatskih laburista – stranke rada
Vedran Sabljak

| Broj posjeta: 83 |

Želite li komentirati? Objava: "O zlim jezicima, vlasti i poštenju u Hrvatskoj."

Imate li komentar?