Laburisti: fiksiranje tečaja je vatrogasna mjera (video)

ZAGREB, 20. siječnja 2015. (Hina) – Vladininu mjeru fiksiranja tečaja švicarskog franka na godinu dana Hrvatski laburisti u utorak su nazvali “vatrogasnom mjerom jednokratne koristi” i kupovanjem vremena.

Laburist Dragutin Lesar je kazao kako su uz fiksiranje tečaja nužne i druge mjere.

“Zbog toga mi predlažemo i potpunu zabranu valutne klauzule kroz izmjene Zakona o obveznim odnosima, te konverziju u kunu svih kredita s valutnom klauzulom, ne samo onih u švicarskim francima. Pozivam i guvernera HNB-a da objavi podatke jesu li se banke koje su s dužnicima dogovarale vraćanje u švicarcima zaduživale na financijskom tržištu u francima, eurima ili su koristile domaći kreditni potencijal”, rekao je Lesar na konferenciji za novinare u Saboru.

>> Nekad ismijana, danas prioritetna državna tema!

Upozorio je da je premijer Zoran Milanović najavio da će se fiksiranje tečaja franka provesti kroz izmjene Zakona o potrošačkom kreditiranju.

“To znači da se to odnosi samo na kredite građana izvan poslovnih aktivnosti. Dakle, ne odnosi se na kredite vezane uz franak koje imaju obiteljska poljoprivredna gospodarstva, poduzetnici, obrtnici i slobodne profesije”, rekao je Lesar.

Nansi Tireli

Od ministra pravosuđa Orsata Miljenića zatražio je hitnu zakonsku intervenciju kako bi se obustavile sve ovrhe pokrenute na temelju kredita uz valutnu klauzulu, tako dugo dok Vrhovni sud ne donese presudu na tužbu udruge Franak, ali i do odluke Ustavnog suda o prijedlogu ocjene ustavnosti devizne klauzule koji je podnesen još u siječnju 2011.

Tek pravorijek Ustavnog i Vrhovnog suda može biti osnova za priznavanje takvih ugovornih odnosa, rekao je Lesar. Uvjeren je da sudovi odugovlače s donošenjem odluke “pod utjecajem financijskog lobija, koji sprječava donošenje presuda ili ih odgađa”.

“A ako same banke sada krenu prema pravosudnim tijelima brzina odlučivanja će biti blizu brzine svjetlosti”, rekao je Lesar.

Predsjednica Hrvatskih laburista Nansi Tireli naglasila je da je prošlo točno 1505 dana od kada su laburisti prvi puta “upozoravali na sigurnu erupciju devizne klauzule koja će puno građana izbaciti na ulicu”.

“U prosincu 2010. otvorenim smo pismom tražili od guvernera Rohatinskog da hitno reagira i da se ukine valutna klauzula. Nije nas čula ni Vlada Jadranke Kosor ni nakon parlamentarnih izbora Vlada Kukuriku koalicije. Važno je bilo samo lijepiti nam etiketu populista. A danas je izgleda populizam postao moderan. Strah od građana i gubitka vlasti konačni je došao do Vlade koja nas je cijelo vrijeme arogantno odbijala”, ustvrdila je Tireli.

1505 dana odbijanja zahtjeva Laburista!

Prošlo je 1505 dana od kada su Laburisti upozoravali HNB na sigurnu erupciju devizne klauzule koja će mnoge građane izbaciti na ulice, tražeći od tadašnjeg guvernera Rohatinskog hitno rješenje!

U srpnju 2011. godine, zastupnik Dragutin Lesar u Saboru je predložio zakon o ukidanju valutne klauzule. HDZ-ova Vlada ga je ismijala i prijedlog odbacila.

U srpnju 2012. godine, Laburisti su ponovno pokušali srušiti valutnu klauzulu i predložili zakon o ukidanju valutne klauzule. SDP-ova Vlada nas je ismijala i prijedlog odbacila.

Danas se mnogi pokušavaju proglasiti zaštitnicima blokiranih građana i onima koji su bačeni na rub društva. U svom mesijanskom naletu, zaboravljaju da su do jučer ismijavali svaki pokušaj očuvanja hrvatske financijske suverenosti i zaštite hrvatskih građana od života na ulici, ukidanjem valutne klauzule.

Dragutin Lesar

Argumenti iz našeg prijedloga zakona o ukidanju valutne klauzule, aktualni i danas:

a) Sve transakcije koje se ugovaraju na području Republike Hrvatske isključivo su domaće naravi, jer se isključivo radi o unutrašnjem prometu roba i usluga, a ista je situacija i sa ugovorima o kreditima, pa se prema tome moraju i mogu podmiriti u kunama. Nije riječ o međunarodnim transakcijama u kojima je obveza izražena u stranoj valuti ili gdje je ta valuta vezana za tečaj treće valute. Valutna klauzula ima smisla samo u međunarodnim transakcijama. Valutna klauzula se prakticira i u nekim drugim tranzicijskim zemljama, zbog nestabilnosti domaće valute. No u Hrvatskoj to nije slučaj jer je kuna od 1994. godine jedna od najstabilnijih svjetskih valuta (u odnosu na euro i dolar) i čvrsto je vezana uz euro. O tome brine Hrvatska narodna banka. Od 1994. godine do danas stopa inflacije u Hrvatskoj je veoma niska, pa ni inflacija ne može biti opravdanje za deviznu klauzulu. Dakle, devizni tečaj kune i stopa inflacije su stabilni, a inzistiranjem banaka na valutnoj klauzuli stvara se nepovjerenje u domaću valutu i poništavaju napori da se čvrstim kursom to povjerenje ojača.

b) Zakon o obveznim odnosima u članku 22. valutnoj klauzuli daje epitet „dobrovoljnosti“ a ne prisile u primjeni. Kako god, uvjereni smo da je i samo spominjanje ovakve mogućnosti narušavanje monetarne suverenosti Hrvatske, jer je kuna zakonsko i definitivno sredstvo plaćanja i nijedna druga valuta ne smije se koristiti niti za plaćanja niti kao podloga za reguliranje i određivanje izvorne ugovorne obveze u kunama. Svako korištenje strane valute u tom kontekstu isključivo je predmet špekulacije, klađenja i nepoštenog postupanja, te niti u kojem slučaju nije u interesu Republike Hrvatske i njenih građana. Suvišno je dodati da ugovaranje valutne klauzule na kredite gotovo nikad nije „dobrovoljno“, već je uvjet za dobivanje kredita.

c) Cijene za ugovorene robe i usluge u Hrvatskoj izražene su u kunama, a krediti se isplaćuju u kunama (kunski krediti). Postojanje valutne klauzule podrazumijeva da se i cijene moraju također paralelno vezati za neku stranu valutu. Budući da to nije tako, jasno je da se radi o jednostranom pristupu u primjeni valutne klauzule, nepoštenom postupku i prijevari.

d) Valutna klauzula teret rizika promjene deviznog tečaja valute prebacuje na dužnika. Pošto rezidenti Republike Hrvatske svoje prihode ostvaruju gotovo isključivo u domaćoj valuti, jasno je da promjena deviznog tečaja npr. švicarskog franka ili eura izravno povećava njihove obveze bez pravog razloga. Naime, riječ je o domaćim transakcijama u kojima nije došlo do promjene cijene niti glavnice. Zbog toga valutna klauzula ima špekulativni karakter i u krajnje nepovoljan položaj stavlja dužnika, a koristi isključivo špekulantskim interesima banaka.

e) Valutnu klauzulu valja ukinuti i na
kredite i na depozite. To, s druge strane, ne priječi banke da odobravaju i tzv. devizne kredite, koji se odobravaju i vraćaju u stranoj valuti. Također je normalno da i deponenti, koji ulažu u banku strani novac u obliku gotovog ili depozitnog novca, imaju pravo isti novac podići u stranoj valuti, U tom slučaju vrijedi načelo iste valute, pa su prema tome i vjerovnik i dužnik u ravnopravnom položaju. Međutim, treba zabraniti valutnu klauzulu u slučaju kada klijent banke oročava kunski depozit. U svakom drugom slučaju nastupa valutni rizik koji mora biti ravnopravno raspoređen.

f) Odobravanje kredita uz valutnu klauzulu stavlja dužnika u krajnje neravnopravan položaj. Naime, valutna klauzula, pošto je špekulativnog karaktera, podrazumijeva prethodno dobro poznavanje segmenta upravljanja valutnim rizikom, što za banku nije problem jer zapošljava eksperte. Međutim, korisnici kredita u najvećoj mjeri nemaju takva znanja pa su izloženi značajnom riziku o kojemu prethodno nisu dovoljno informirani, što znači da ih se dovodi u zabludu. Takav postupak nesumnjivo predstavlja kazneno djelo.

g) Ako je netko uzeo kredit za kupnju stana u Hrvatskoj, a banka je uvjetovala valutnu klauzulu (vezanu uz franak) riječ je, zapravo, o dva posla. Jedan je kupoprodaja stana u kunama. Drugi je ugovor o kreditu između banke i klijenta kojemu trebaju kune da bi kupio stan. Promjena tečaja franka, odnosno kune nema nikakve veze sa cijenom njegovog stana, pa ni kad ta cijena pada, odnosno posebno u tom slučaju. Vezivanje objekta kupnje (stana) za tečaj švicarskog franka je besmisleno u domaćim transakcijama i štetno jer otvara put špekulacijama, a banka je, kao profesionalna institucija, favorizirana mogućnošću upravljanja valutnim rizikom u odnosu na klijenta.

h) Analiza bilanci banaka koje su odobravale kredite građanima vezane za švicarski franak govori da te banke nisu niti u jednom slučaju kupovale franke kako bi uravnotežile svoju valutnu poziciju, već su njihovi izvor sredstava za kreditiranje bili dominantno u eurima i kunama, a tečaj eura i kuna nije se mijenjao. Banke su samo iznimno kupovale franke i koristile swap operacije kao vezu eura i franka. Dakle, riječ je o klađenju u situaciji kada su banke znale da HNB štiti tečaj kune prema euru a ne prema drugim valutama. Dakle banke su sklapale oklade koje nisu mogle izgubiti. Takvi poslovi stvaraju ničim opravdanu i nepoštenu ekstradobit bankama.

i) Predlažemo stoga trenutačno ukidanje valutne klauzule i njeno prevođenje u dosadašnjim ugovorima u „indeksnu klauzulu“, koja se odnosi na kretanje indeksa maloprodajnih cijena u Republici Hrvatskoj, a što predstavlja jedinu logičnu vezu s izvornim obvezama izraženim u kunama i štiti kupovnu moć domaćeg novca, odnosno glavnice.

j) Ukidanje valutne klauzule neće destabilizirati banke, jer banke na razini sustava imaju uravnotežen odnos između aktive i pasive. Ukidanje valutne klauzule također bi potaknulo kredite u kunama i korištenje domaćeg novca, čime se ojačava monetarni suverenitet Republike Hrvatske.

k) Valutna klauzula u Hrvatskoj značajno je doprinijela euroizaciji sustava, što jasno dovodi do valutno induciranog kreditnog rizika. To je situacija u kojoj, zbog slabljenja kune u odnosu na franak (a moguće i prema euru) dužnici više nisu u stanju vraćati kredite. Dakle, valutni rizik se pretvara u kreditni rizik. Tako se stvara sustavni rizik, kojim ni banke više ne mogu upravljati. Rezultat je kreditni slom i neminovna devalvacija (što valjda nitko danas ne želi), te potpuni ekonomski kaos.

l) Valutna klauzula dovodi u veliku opasnosti čitav sustav i sve pojedince, problem postaje nerješiv i s monetarne razine seli se na socijalnu i političku. Ako tome dodamo da se uz valutnu klauzulu koristi i klauzula promjenjive kamatne stope, čije razloge promjena banke ne moraju nikome objašnjavati, jasno je da se radi o dijelu gospodarskog sustava u kojemu se ne poštuju tržišna načela i jednakopravnost te ne postoji nikakva praksa zaštite korisnika financijskih usluga.

m) Valutna klauzula je prava tempirana bomba koja može uništiti svakog pojedinog dužnika, njihove obitelji, ali i čitavo gospodarstvo. Loša gospodarska situacija i negativni trendovi, kako u Hrvatskoj tako i u EU, stvaraju pretpostavke za ubrzano djelovanje deprecijacijskih/devalvacijskih pritisaka, a to će ugroziti hrvatsko gospodarstvo, društvo i državu. Zadatak je Hrvatskog sabora, Vlade RH, svih nadležnih institucija i političkih stranaka da to spriječe na vrijeme.

n) Prva institucija koja treba ukinuti praksu korištenja valutne klauzule je sama država. Ona mora prestati emitirati obveznice i trezorske zapise uz valutnu klauzulu, kao i uzimati bankarskih kredita uz valutnu klauzulu. Na taj način će promovirati veću upotrebu kune i ohrabriti i banke i gospodarstvo, kao i građane, da koriste kune u svim transakcijama.

Hrvatski monetarni i bankarski sustav, zahvaljujući valutnoj klauzuli i masovnoj prodaji banaka, u ogromnoj mjeri ovisni su o vanjskim čimbenicima.

| Broj posjeta: 778 |

2 komentara u "Laburisti: fiksiranje tečaja je vatrogasna mjera (video)"

  1. Poštovani samo nastavite s Vašim aktivnostima jer svaki ubod nesposobnima nanosi nesnošljive bolove.

  2. Aktualizira se pitanje virtualnog kapitala, pitanje za banke svakako s koliko deviznih rezervi su raspolagale kad su plasirale kredite u švicarcima!?
    Što je monetarna vlast učinila da zaštiti građane, fizičke, ali i pravne osobe od ropstva u koje su zapali!?, Imam dojam da monetarna vlast kao i čitav politički korpus nije bio dorastao problemu, koji sad skupo plaćamo!

Imate li komentar?