DRAGUTIN LESAR, PREDSJEDNIK NOVOOSNOVANE STRANKE HRVATSKI LABURISTI – STRANKA RADA

Sve vezano uz novoosnovanu političku stranku Hrvatski laburisti – stranka rada, u razgovoru za list Međimurje rekao nam je njezin predsjednik Dragutin Lesar. U vrijeme našeg susreta bilo je poznato da će se stranka javno predstaviti u Zagrebu, u ponedjeljak, 15. ožujka, no čitatelji našeg tjednika u ovoj prilici mogu saznati i više o ovoj temi.

Zašto ste u tajnosti obavljali osnivačke aktivnosti?

– Osnivački sabor Hrvatskih laburista – stranke rada održan je 27. veljače u Zagrebu, u Histrionskom domu u prisustvu 124-ero osnivača iz 11 županija. Ideja, projekcija, program i svi potrebni dokumenti počeli su se uobličavati i pripremati u ljeto prošle godine. Odlučili smo da ćemo do Osnivačkog sabora i par dana nakon toga, raditi bez medija i to iz dva razloga. Prvo smo željeli testirati svoje organizacijske sposobnosti ne koristeći medijske najave, a drugi je razlog taj što smo procijenili da će svaka takva najava doživjeti pokušaj destrukcije iz redova drugih političkih stranaka i medija. Obje procjene su bile točne. Jasno je da ne možete raditi u potpunoj tajnosti, no nitko nije uspio dokučiti cjelinu naše ideje.

Ime stranke daje težište na radništvo, no pitanje je zašto ste odlučili koristiti i strani termin “laburisti”?

– Odgovor je u spletu zakona, njihovih tumačenja i marketinga. Novoosnovane stranke moraju se razlikovati od već postojećih, a s obzirom da u registru nekoliko stranaka već koristi slično nazivlje odlučili smo za izraz “laburisti”. Ime Stranka rada je bila upitna, nismo se željeli konfrontirati s državom i odlučili smo dodati, uvjetno rečeno, strani naziv. Samo ime izaziva pažnju pa i pitanje što to znači? To nam daje mogućnost da svaki put iznova odgovorimo da su Hrvatski laburisti – zapravo stranka rada.

S kim ste podijelili posao osnivanja stranke, koje ste istomišljenike okupili?

– Među 124 osnivača nema ni jednog imena koje bi hrvatskoj javnosti bilo posebno poznato, naročito ne iz političkog života.

Tko su članovi? Jesu li to već iskusni političari, prebjezi iz drugih stranaka, iz kojih društvenih krugova dolaze ljudi? Kakav profil članstva uopće želite?

– Znajte da su, u ovom trenutku, 90 posto naših članova ljudi koji nisu pripadali ni jednoj stranci, stari između 40 i 50 godina i ovo im je prvi politički angažman. Na moje pitanje zašto pristupaju baš nama, odgovarali su da iako su “stari” da moraju nešto pokušati učiniti jer u ovoj državi sve ide k vragu. Ima i ljudi koji u svojoj profesiji i okolini u kojoj žive nešto znače, tako da nam je njihov angažman najveća vrijednost. To dokazuje da se ne radi o stranci koja je nastala rascjepom nekih drugih stranaka, kao što je to na našoj političkoj sceni bilo uvriježeno. Krećemo iz anonimnosti, sami, a pridružuju nam se svi profili ljudi – radnici u doslovnom smislu riječi, liječnici, novinari, nezaposleni ljudi,… U općinama i gradovima ćemo imati ogranke, a u županijama podružnice.

Imate li već koju podružnicu i u kojim županijama zasad nema laburista?

– Ovdje u Međimurju očekujemo osnivanje ogranaka za Čakovec, Nedelišće, Štefanec, Šenkovec, Mala Subotica i Pribislavec. Zasad nemamo članove s području Zadra, Dubrovnika, Splitsko-dalmatinske županije, Slavonsko-brodske, Požeške, Koprivničko-križevačke županije.

S HDZ-om sigurno ne bismo koalirali

Koja su težišta programa stranke, što će Vas izdvajati iz šire slike djelovanja naših političkih stranaka?

– Naša politika izvire iz vrijednosti demokracije, slobode, pravde, poštenja i društvene solidarnosti. Nismo prvo postavili svoju političku platformu pa iz nje izvodili vrijednosti, već smo učinili obrtnuto – na temeljima općeprihvaćenih društvenih vrijednosti osmislili smo svoju politiku. Na Osnivačkom saboru smo utvrdili temeljni program i dali ovlast Nacionalnom vijeću da za svaki segment društva utvrđuje programske dokumente. Neoliberalizam i socijalna demokracija nisu pronašli odgovor na probleme koje je izazvao kapitalizam. Tehnološke promjene u svim sferama života i rada te globalizacija rađaju konflikte, nove podjele, a od radnika zahtijevaju izuzetno visoku kvalitetu znanja, sposobnosti i vještina. Zanemarivši najvažnij segment jednog društva, a to je društvena solidarnost, neoliberalizam i kapitalizam kao svetinju su nametnuli profit i tobožnji ubrzani razvoj. Time je uništena suština postojanja društvene zajednice. Ocjenjujemo, a ekonomska kriza je to pokazala, da kada se zanemari dostojanstvo onih koji rade – dakle, čovjeka, da zajednica ne može biti uspješna. Ili može, dok ne pukne kao što puca sada.

Na prvim predstojećim izborima, parlamentarnim, što će laburiste izdvajati iz političke mase?

– Na slijedeće parlamentarne kanimo izaći sa samostalnim listama. Vrijeme će pokazati koje točke nas izdvajaju kao konkretne, a ne suzdržane protagoniste političke scene.

Prerano je govoriti, ali ipak pitam – vidite li srodne duše na političkom terenu s kojima je moguća koalicija?

– Predizborno ne. Okosnica našeg određenja je svedena na to da u vlast nećemo ulaziti pod svaku cijenu i ne sa svakim. Otklanjamo svaku mogućnost koaliranja s HDZ-om i svim strankama oko njega, a eventualno koaliranje s drugim strankama ovisit će o tome u kojoj će se mjeri odreći svog neoliberalizma i konstruktivne suzdržanosti koja je prisutna u strankama ljevice.

Što procjenjujete, hoćete li za slijedeće lokalne izbore imati ljude u svim županijama i svoje liste?

– Prerano je o tome govoriti, vremenski je predaleko. Slika će s vremenom biti jasnija.

Nekima sve, a nekima gotovo ništa

Gdje je sličnost Hrvatskih laburista – stranke rada sa sindikatima?

– To je prirodno partnerstvo, a za takvu suradnju treba najmanje dvoje. Jedan partner postoji, to smo mi. Ako u nama prepoznaju političkog partnera, suradnja je i više nego moguća.

Čime ste nezadovoljni u Hrvatskoj, što treba mijenjati?

– Počnimo od toga da je politička elita građanima oduzela pravo na odlučivanje o važnim stvarima poput ulaska u NATO, izmjenama Ustava, prihvaćanju arbitražnih sporazuma oko neriješenih pitanja. Građanima ove države nametnuta je teza da je obaveza političke elite da im omogući samo biranje, a da je njihova zadaća da oni potom donose teške odluke. To ljude može natjerati na negativan stav prema ključnim odlukama što izaziva malodušje i nameće dojam da se ništa ne može promijeniti. U ekonomskom području nezadovoljstvo izvire iz toga što je u Hrvatskoj naprosto postalo normalno da, mimo svih zakona, radnici rade ne primajući plaću, da im se ne plaćaju doprinosi, da nitko nikome ne plaća i da za to nitko ne odgovara. U nas je postalo normalno da postoji povlaštena kategorija ljudi i da u socijalnom sustavu uvijek imamo desetak posto onih koji polažu prava na sve, a oni koji prema zakonu na nešto imaju pravo to isto pravo moraju pridobivati štrajkom glađu, prosvjedima na trgovinama i cestama. Tada država primjeni formulaciju koja joj najviše odgovara – da svi imamo pravo biti nezadovoljni u skladu sa zakonom. Pitam vas, što je sa zakonima o isplati plaća ili otvaranju stečajnog postupak ako se 60 dana ne isplaćuju obaveze? Prizivaju se represivni zakoni samo onda kad to nekome pašu.

< strong>Nema potrošenih imena

Jeste li razmatrali mogućnost da se pridružite nekoj postojećoj stranci ili vratite u HNS? Leži li u osnivanju nove stranke Vaša želja da budete partijski predsjednik?

– Na pitanje povratka u HNS ne bih odgovarao. Razlog osnivanja nove stranke jest u tome što nas je spojilo nezadovoljstvo stanjem u državi i to što nismo vidjeli alternativu. Smatramo da su postojeće stranke istrošeni modeli, ne samo kadrovski već i u vođenju vlasti. Priklanjanje nekoj od tih opcija bilo bi u cilju uhljebljenja i ničeg drugog. Zato smo osnovali stranku, ali daleko od toga da je to zbog što sam želio biti predsjednik stranke iako jesam izabran na tu funkciju.

Koja su još imena u vodstvu stranke?

– Na Osnivačkom saboru je izabran i potpredsjednik Josip Vdović iz Kutine, tajnik stranke je Ivan Pavleka iz Zagreba, predsjednik Nacionalnog vijeća je Tonči Majica iz Zagreba, a u tom vijeću su 33 člana.

Jesu li Vam se javili neki bivši stranački kolege u želji da se pridruže novoj stranci? Da li bi ste primili primjerice Josipa Posavca, Boltu Jalšovca, Branka Vukšića?

– Ne (osmijeh), nisu nam se obratili, ali mogu potvrditi da selektiramo članstvo. Obratilo nam se nekoliko ljudi s kojima smo razgovarali i rekli im da nije prirodno da nam se oni pridruže. To su ljudi koji već jesu politički angažirani, ali nisu s područja Međimurja.

Kako još selektirate članstvo? Kakav je Statut?

– To je dobro pitanje. U našem Statutu postoji odredba, a to stoji i na pristupnici, da član može postati osoba za koju ne postoje zakonske zapreke u smislu osuđivanja, vođenja kaznenog postupka za kaznena djela korupcije, gospodarskog i organiziranog kriminala, za djela protiv slobode i prava čovjeka i građana RH i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom. Nitko tko je osuđen ili je u kaznenom postupku zbog sumnje na počinjenje kriminalnih radnji, ne može postati član stranke. Drugačiji smo od drugih stranaka i po tome što zamrzmavamo članstvo i mandate onima protiv kojih se kazneni postupak pokrene. Jer, ako se doista radi o stranci koja poštuje zakone i kojoj je poštenje na prvom mjestu, onda njezini članovi ni neće biti u prilici da se protiv njih vodi postupak. Želimo stranku zaštititi da ne bude žrtva pojedinca koji se eventualno ogriješio o zakon.

Međimurski laburisti

Ima li Međimuraca u stranci?

– U Nacionalnom vijeću, osim mene po funkciji, su još dvije osobe iz naše županije, jedan je član u Sudu časti, a jedan u Statutarnoj komisiji.

Imena?

– Ne bih o imenima dok u Međimurju ne održimo javno predstavljanje. Tek ću reći da se radujem što je predsjednik Suda časti ugledni građanin Čakovca Branimir Vurušić, dr.med. koji je nekada bio član HSLS-a. Imamo nešto preko pedeset članova iz naše županije.

Kad ćete predstavljati stranku u Međimurju?

– U narednih desetak dana.

Gdje je stranka registrirana?

– Sticajem okolnosti, sjedište stranke je u Zagrebu. Smatrali smo da je potrebno da tako bude, a i prostorni uvjeti su takvi da je to najpraktičnije.

Hitni moratorij na prodaju državne imovine

Lesar: Mi smatramo da u Hrvatskoj postoje dva bastiona neoliberalizma – to je HDZ sa svojim krpeljima i Hrvatska udruga poslodavaca. HUP kao da je jedva čekao ovu situaciju kako bi dao genijalan prijedlog – nek država proda svoju imovinu da dođe do prihoda i oporavka. Tko u Hrvatskoj ima kapital da državnu imovinu kupi? Prva ponuda nitko, druga nitko, treći natječaj nitko, na četvrtom se natječaju prodaje za 1 kunu. Srećom, nisu uspjeli rasprodati ono što još imamo i u tome leži pitanje održanja hrvatskog suvereniteta. Mi smo od 1991. do 1995. obranili teritorijalni suverenitet, a onda ugrozili financijsku neovisnost jer smo prodali banke. Rasturili smo proizvodnju pa čak i medijski prostor koji je u većini u stranom vlasništvu. Nemamo energetski suverenitet jer smo prodali INA-u i njuzina upravljačka prava. Sada nisu uspjeli prodati izvore pitke vode, poljoprivredno zemljište i šume, prometnu i komunalnu infrastrukturu. To je naših pet uporišta koja daju nadu da ćemo ostati suverena država. Uz ovakvu vlast, hitno treba staviti moratorij na prodaju svega što je u državnom vlasništvu.

Što procjenjujete, hoće li ikad doći kraj nepoštenju u našoj zemlji?

Lesar: Da ne upotrijem preteške riječi, ali slijedećih deset godina će ovdje trajati rat između poštenja i korupcije, pravde i nepravde, siromaštva naroda i bogatstva elita. Korupcija u Hrvatskoj nije pojava nego sustav. U našoj zemlji postoji sustavna korupcija koju je postavila politička korupcija. To se kod nas ne želi priznati pa se govori samo o korupciji načelno, a izvorišno je to politička korupcija i pojam je daleko širi. Narodu treba vratiti pravdu, pravdu treba vratiti u hrvatske sudove i politički život.

Mislite da smo dotaknuli dno?

Lesar: Volio bih da niže ne možemo, ali ne mogu biti siguran. Ono što u javnosti iznose Ivan Šuker i Jadranka Kosor, odnosno ono što ne iznose, zabrinjava i prema tome sam sumnjičav. Pitam koliko smo zaduženi kao država, koliko su zaduženi pravni subjekti i građani, koliko radnika radi bez plaće, koliki su porezni dugovi prema državi, davanja za doprinose radnika…? O ciframa možemo samo slutiti jer se ti podaci naprosto taje. Kad bi se to stavilo na papir, vidjelo bi se da li smo dotaknuli dno ili još na njemu ima rupa u koje ćemo propasti. Ako je točno da imamo oko 11 milijardi neplaćenih doprinosa za HZZO i MIO, 27 milijardi kuna unutarnjeg duga, da rokovi plaćanja probijaju 6 mjeseci, da samo bolnice duguju 2 milijarde svojim dobavljačima, ako je točno da 72 tisuće radnika radi bez plaće, da 600 ljudi dnevno ostaje bez posla – onda je to dno.

Aleksandra Ličanin

| Broj posjeta: 8.428 |

1 komentar u "DRAGUTIN LESAR, PREDSJEDNIK NOVOOSNOVANE STRANKE HRVATSKI LABURISTI – STRANKA RADA"

  1. Smatram da ne treba zaboraviti niti umirovljenike, koji su najveća biračka populacija u zemlji. Večina njih je svojim teškim radom zaradila mirovine dostatne za desetak dana preživljenja. Ostale dane valjda štrajkaju glađu ali ih nitko ne sluša. Njihovi krpeljni predstavnici samo se brinu za SEBE.
    Dosadašnja politika toliko je metastazirala u cijeloj Hrvatskoj da je izlječenje neizvjesno. Neuke mase puka su jednostavno hipnotizirane, Gebelsi su odradili svoj posao i u svakoj čeliji društva potrebni su radnici sposobni za dehipnotizaciju tog neukog puka i stvaranje kritične mase jer žetva je velika a radnika malo.Naše društvo više nije niti komunjarsko, niti fašističko, to je jednostavno Sotonizam (što je još uvijek blagi izraz). Neka nam Bog pomogne!
    prof.dr.sc.Šljaker

Imate li komentar?