Rasprodaja obiteljskog srebra!

“HPB ne bismo željeli prodati strancima, već želimo pronaći domaćeg investitora. Tako bi HPB ostao u hrvatskom vlasništvu, ali više ne u vlasništvu države”, rekao je Linić na forumu Veleučilišta VERN’ o državnim financijama i poduzetnicima. “Vlada je svjesna da hrvatska javnost to neće dobro prihvatiti te da će je neki “mislioci” optužiti da prodaje obiteljsko srebro. HPB je mala banka s visokim kamatama. Komu takva banka treba? Nije istina da prodajemo obiteljsko srebro, već tražimo partnera koji će omogućiti rast i razvoj HPB-a”, ističe ministar financija.

U skladu sa onom da „nije bitno što se o nekome govori, već tko to govori“, ako kojim slučajem zbog naslova mog teksta i zaradim taj Linićev „epitet“, sve zlo u njemu, a pogotovo ako on dolazi iz usta onog čija Vlada sve više liči na nesinkronizirani veslački dvojac (Linić, Čačić) bez kormilara (Milanovića) koji u skladu sa svojim „bolovima u preponama“ danas jedino razmišlja o mekim i tvrdo kuhanim ostavkama, dok mu čamac sve više i nezaustavljivo tone.

„Laburisti nepotrebno dramatiziraju, jer hrvatska Vlada nije donijela nikakav akt o privatizaciji bilo koje pravne osobe o kojoj govori kolega Lesar, a i da je donijela, to bi bilo u skladu sa podzakonskim aktima”- odgovorio je nedavno Josip Leko na naš zahtjev za sazivanjem izvanredne sjednice Sabora kako bi se izbjegla nezakonita situacija i opasnost za pravni poredak Republike Hrvatske uzrokovani potezima Vlade oko upravljanja državnom imovinom. Naime, Zakonom o upravljanju državnom imovinom propisani su dokumenti koje je potrebno donijeti da bi se moglo legalno upravljati državnom imovinom kao i rokovi u kojima se oni moraju donijeti. Kao što znamo, podzakonski akti, strategija i plan oko prodaje Hrvatske poštanske banke i Croatia osiguranja do sada nisu doneseni, bez obzira što se još bivša Vlada pred Saborom obavezala Zakonom (od 1. siječnja 2011g.) da će u roku od šest mjeseci Saboru predložiti donošenje te Strategije te da će u narednih 30 dana donijeti Plan upravljanja državnom imovinom. Kako je Završnim odredbama tog Zakona utvrđeno da do donošenja te Strategije i Plana upravljanja državnom imovinom upravlja Agencija za upravljanje državnom imovinom, ispada da je svaka daljnja samovoljna odluka Vlade oko prodaje državnog udjela u javnim poduzećima zakonski legalna(!?). Bez obzira što se podzakonskim aktom govorilo o periodu od šest mjeseci, a ne i o nekom beskonačnom vremenu!? To što bivša i sadašnja Vlada nisu ispoštivale odredbe tog Zakona, već se samo služe njegovim podzakonskim aktima kako bi i dalje neometano krčmili državnu imovinu, sasvim je u skladu sa posttotalitarnim “promišljanjem” po kojemu su predstavnička tijela, ionako samo vanjski dekor demokracije! Legitimno, ali ne i demokratsko ponašanje ove vladajuće “elite” koja se očito ni ne razlikuje od one prethodne i koja svojom samovoljom rasprodaje zadnje ostatke našeg obiteljskog srebra kako bi što hitnije napunila prazan proračun i odgodila neminovan kolaps sustava , bar do sljedećih lokalnih izbora. Po pisanju medija i informacijama iz krugova bliskih Vladi, plan i strategija prodaje HPB-a i CO su sljedeći;

Prije prezentiranja te njihove samovolje (“plana i strategije”) treba obratiti pozornost na trenutnu vlasničku strukturu Hrvatske poštanske banke koja je sljedeća; Država u izravnom vlasništvu ima 51,46 posto dionica, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) 20,18 posto dionica, a Hrvatska pošta 27,9 posto.

Prvi korak bi po toj strategiji konzultanata i Vlade trebala biti dokapitalizacija Hrvatske poštanske banke, kroz koju bi Europska banka za obnovu i razvoj stekla vlasnički udjel između 20 i 25 posto, a banka bi tako dobila novac potreban za daljnji razvoj i povećanje plasmana stanovništvu i gospodarstvu. Nakon dokapitalizacije udio sadašnjih dioničara bi se smanjio: država bi imala oko 38 posto dionica, HZMO oko 15 posto, Hrvatska pošta oko 21 posto, EBRD 25 posto dionica. U drugoj fazi bi se provela privatizacija državnog udjela, a plan je da državne dionice preuzmu mirovinski fondovi. Svaki od četiri obvezna mirovinska fonda kupio bi oko osam posto dionica, a zajedno bi imali najveći vlasnički udjel u HPB-u. Vlada će za prodaju svog udjela raspisati natječaj pa se unaprijed ne može govoriti kako će on završiti, ali načelni interes mirovinskih fondova za takvom transakcijom postoji.

Dokapitalizacijom kroz vlasnički udio, Europska banka za obnovu i razvoj će u najoptimističnijoj varijanti “upumpati” svega 700 milijuna kuna u tu banku, samo je vrlo upitno dali će država, HZMO i Hrvatska pošta taj novac ostaviti na računu banke ili će, vrlo vjerojatnije, prodaju svog vlasničkog udjela iskoristiti za krpanje svojih proračunskih rupa? Kako je očito da je već dogovorena dokapitalizacija sa Europskom bankom za obnovu i razvoj uvjetovana tim da se država u drugom krugu mora odreći svog direktnog vlasničkog udjela i raspisati međunarodni natječaj za prodaju svojih 38% dionica, sve i da mirovinci pristanu na taj otkup ispod žita, sumnjam da će taj pokušaj internog dogovora tako olako proći pod budnim nadzorom Europske banke za obnovu i razvoj koja ga sigurno neće pretpostaviti nekoj boljoj ponudi stranih investitora koji će znati prepoznati potencijal od 983 ureda (+ 150 u poslovnicama FINE) koje HPB ima diljem Hrvatske i putem kojih je prisutna u gotovo svim, pa i najmanjim sredinama.Potencijal koji će sigurno strani investitori znati prepoznati, a kako je Hrvatska po svojoj pravnoj legislativi gotovo raj za financijaše, sva ova lakrdija od konzultantskih planova i planova ove Vlade za očuvanje HPB-a, ipak će se samo svesti na hitno grabljenje onih 700 milijuna kuna iz početka ove tužne priče te kasniju prodaju naše zadnje komercijalne banke u vlasništvu države strancima. Sve ovo za 700 milijuna kuna, gotovo za isti iznos koliko se godišnje samo iz zdravstva otme putem javno-privatnog partnerstva, ili samo trećina godišnjeg iznosa koje taj zdravstveni sustav gubi kroz razne oblike oblike korupcije prema kojoj je nikad pravno saživjela afera “Pfizer” samo vrh ledenog brijega!? Kod Croatia osiguranja iz čije prodaje većinskog vlasničkog udjela ova Vlada očekuje čak dvije milijarde kune(!?), valja spomenuti podatak da je Linić i u vrijeme Račanove vlade 2002g. već pokušao prodati CO i da je tadašnja najbolja ponuda bila od strane slovenskog “Triglava” od 130 milijuna eura, dok je sljedeći po ponudi bio “Allianz” sa 51 milijuna eura za dionice i 70 milijuna eura za dokapitalizaciju. Kad uzmemo u obzir današnje vrijeme globalne krize i katastrofalno stanje državnog proračuna, umjesto tih dviju planiranih milijardi kuna za većinski paket CO, prije će biti ona “daj što daš”!? Zašto uopće dramatizirati i inzistirati na pravnoj proceduri (i držati se zakona kao pijan plota) kad nakon prodaje HPB-a i CO, ovoj Vladi još preostaje rasprodaja šuma, voda, otoka i koncesije za autoceste, željeznice, aerodrome i brodske linije, pa kad i to raskrčme (jer privatno je in, a državno i javno out) ostaje im još privatizacija same države (zdravstva, policije, vatrogasaca.. itd) što sa aspekta “sposobnosti” ove Vlade možda i nije tako loše rješenje, zar ne!? Možda još samo ova kratka sugestija Milanoviću za sam kraj!? U pauzama dok razmišlja o prekomandama, svakako bi mu valjalo bar prelistati knjigu Noama Chomskya- “Promašene države”, ako ni zbog čega drugog, onda svakako zbog samog naslova te knjige koji je vrlo inspi
rativan za neko novo promišljanje o mogućnosti da Hrvatska nakon “slučajne države”, njegovom “promišljenom” intervencijom, vrlo brzo ne postane i ta “promašena država”!?

Eduard Bajlo

| Broj posjeta: 1.040 |

Želite li komentirati? Objava: "Rasprodaja obiteljskog srebra!"

Imate li komentar?