Hrvatska brodogradilišta

Zašto se godinama namjerno ocrnjuju hrvatska brodogradilišta? Mislim da svi znamo, nekim centrima moći ne odgovara neovisnost Hrvatske koju jamči strateška grana industrije kao što je brodogradnja. O čemu se radi?

U časopisu Nexus je objavljeno da su hrvatski brodovi dobili 27 puta nagradu za najbolji brod na svijetu od kada se ta nagrada dodjeljuje što je više od pola ukupno dodijeljenih nagrada, a 2009.g. „Stena progress“ Brodosplita proglašen je najboljim brodom te godine. Na Radiju 101 objavljeno je da je „nesalomljivo riječko brodogradilište Viktor Lenac, kao u nekoj drugoj državi (u vrijeme najveće krize), u prvom polugodištu višestruko povećalo dobit u odnosu na isto razdoblje 2009. g. kada je dobit iznosila 172 tisuće kuna. Konsolidirana dobit riječkog brodogradilišta u prvom polugodištu ove godine iznosila je 3,8 milijuna kuna, pokazalo je izvješće tvrtke objavljeno na Zagrebačkoj burzi.“

Zašto ove informacije nisu bile na naslovnicama dnevnih hrvatskih novina? Mi ipak čujemo samo poluinformacije i neistine koje sustavno blate hrvatsku brodogradnju. Pomoću takvih, ponekad namjernih dezinformacija, u hrvatskoj javnosti se stvorila slika o brodogradilištima kao gubitašima i velikim potrošačima državnog proračuna.

Radnici „Brodogradilišta 3.maj“ htjeli su pomoću Plana B spasiti brodogradilišta po kojem bi zaposlenici preuzeli brodogradilište i obvezu da će u 5 godina dovesti tvrtku na razinu uspješnog poslovanja, međutim Đuro Popijač, tadašnji nadležni ministar u intervjuu Večernjaku ponovio je da je sa Europskom komisijom odavno dogovorena privatizacija. Zašto se i ova sadašnja vlast odriče tako profitabilne grane industrije usprkos svim dogovorima? Naša Vlada se ovime odriče kapitala od 2,5 milijarde dolara (toliki je stalan iznos narudžbi hrvatskih brodogradilišta) i 13-15 % (oko 780 milijuna dolara) ukupnog godišnjeg izvoza države. U Hrvatskoj postoji pet velikih brodogradilišta i dvadesetak manjih od kojih i s kojima živi preko 200.000 ljudi.

U časopisu Nexus je Sanja Pleša intervjuirala prof.dr.sc. Roka Markovinu, šefa Katedre za brodogradnju pri Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu i redovitog profesora gdje saznajemo dijelove ovih informacija. Godine 2000., hrvatska brodograđevna struka, okupljena oko projekta Hrvatska brodogradnja 21. stoljeća, na čelu s prof. Sladoljevim, napravila je projekt restrukturiranja brodogradnje za Vladu, koji je dobio sve pohvale – i ništa se nije pomaklo. Očito je nekome nešto drugo na pameti kada se tiče naših brodogradilišta.

Nismo ni svjesni, rekao je Markovina, koliko smo, kao suvremeni naraštaj, naslijedili bogatstvo, zapravo dobili na dar, od svojih predaka i zajednica kojima su pripadali, a niti što ćemo ostaviti u baštinu našim nasljednicima. Tko će se pametan, zapitao se profesor, odreći koke koja nosi zlatna jaja? Pa upitajmo našeg potpredsjednika Vlade Radimira Čačića.

Pripremio Bernard Bestvina

Izvor: Mišak Krešimir, „Sve piše u novinama (…a ponešto i ne), TELEdisk d.o.o. 2010. (Uz neke opisne citate)

| Broj posjeta: 1.442 |

1 komentar u "Hrvatska brodogradilišta"

  1. Nisam brodograđevni stručnjak, no imao sam priliku upoznati jedno od dva preostala brodogradilišta koja čekaju budućeg vlasnika. Kvaliteta proizvoda je neupitna, no postojeća kultura rada sa stanovišta profitabilnosti je neodrživa (loša efikasnost rada, nepridržavanje dogovora i rokova, nekoordiniranost, neorganiziranost i zastarjelost pogona itd.) Ako brodogradilište nije u stanju raditi prije svega na siguran način i barem sa minimalnom dobiti, apsolutno ga nema smisla održavati na životu.

Imate li komentar?