Započinjem ovaj tekst jednostavnim pitanjem, koje glasi: «Kome bi, da možete, zabranili boravak na hrvatskim plažama i kupanje u hrvatskom moru?»
Možda ne bi bilo loše, ćelavima zabraniti sunčanje, a debelima zabraniti kupanje. Valjda bi i oni shvatili da bi to bilo i za njihovu dobrobit, a ne samo za dobrobit čitave naše zajednice od 4 290 612 ljudi (popis 2011., DZS). Ipak, postoji jednostavno rješenje za njih. Zar je problem staviti periku i otići na liposukciju? Naravno, ako imaju novaca za takav makeover.
U tome je suština problema, najvažnije je koliko novčanica umilno šušti u džepu, odnosno, kako bi rekli, mi, Boduli, Vlaji, Bosanci (pomiješaj, pa dobiješ Dalmatinca), bitna je debljina takujina ilitiga portafoja.
Pala mi je na pamet dječja pjesmica, čiji refren glasi ovako:
Tko ima para
kupa se u moru,
a tko nema
doma u lavoru!
POUČAK:
Ako želite jesti sladoled, ćevape, bureke i picete,…to možete i kod kuće, tamo negdje u Zenici, Mačkovcu, Gračacu. Kad vam se nepce zaželi delicija poput jastoga Termidor ili ptičjeg mlijeka, slobodno se spustite na našu pješčanu plažu, natkrivenu hladovinom tamarisa, uz opojan zov cvrčaka i galebova.
P.S. Samo za one koji možda nisu prokužili, ovo je bio humoristički tekst. Preciznije rečeno, crnohumorni tekst. Upućen je primituvcima svih vrsta.
Dragi gosti, dobro nam došli!
Blaženka Galić, Kaštela
Lesare, smrdljiva stara sindikalčino, napuši se kurca Čačičevog i ti i onaj tvoj tupasti sin i kći lezba