Banke i građani

Imam 61 godinu života, suprugu i dvoje djece, zaposlen sam i živim u ovoj zemlji formalno kao slobodan građanin, prekršajno i kazneno nekažnjavan, osim za par manjih prometnih prekršaja.

Svoje profesionalne i obiteljske obaveze izvršavam više-manje uredno i po svemu sudeći – nitko ne problematizira ozbiljno moje duševno zdravlje.

Pa ipak, povremeno se ne mogu oteti dojmu da o gotovo svemu bitnom u mojoj dragoj domovini odlučuju bešćutni amoralni hipokriti. Prijeti se kaznama od kn 30.000.- dadiljama iz Like koje rade „na crno”, šalju se specijalci na radnike Jadrankamena, a ljudi koji imaju ogromnu imovinu misterioznog porijekla – mirno spavaju?!

Priznajem, Sanader je u pritvoru i još nekoliko ex-moćnika, ali do nastupa pravomoćnih kazni (ako ih bude) još će se trebati načekati…

Ovdje bacam težište na činjenicu da se u ovoj zemlji već nekoliko godina sprovodi nesmiljena, drska, masovna i kontinuirana pljačka hrvatskih građana od strane banaka (u stranom vlasništvu – gdje je tu domoljublje?), a po osnovu kreditnih ugovora sa promjenjivom kamatom i valutnom klauzulom (Kn – CHF).

U proteklih par godina je desecima tisuća hrvatskih građana na nezakonit način oduzeta imovina u vrijednosti većoj od nekoliko desetaka tisuća novih automobila!

Da se radilo o uspješnoj „klasičnoj” pljačci od strane organizirane naoružane bande – za samo desetinu toga iznosa – to bi, dakako, bio ogroman skandal u smislu propusta policijskih i pravosudnih organa – što bi nesumnjivo dovelo i do očite masovne spoznaje o potrebi hitne političke akcije.

Međutim, ova pljačka se događa (uglavnom) uz blagoslov, ili savršenu ravnodušnost, skoro svih naših političkih institucija i stranaka, znanstvenih i vjerskih institucija, kao i uglednih, ili bolje reći – uspješnih, pravnika.

Ne želim se ovdje pozivati na „pohlepu banaka”, na potrebu (nove) ”pravednosti”, ne želim apelirati na vaše „milosrđe” ili „savjest”. Sve su to kategorije koje je naš neoliberalni, primitivni kapitalizam ironizirao i učinio ih, u nedavnoj praksi, minornim i neuvjerljivim.

Istina je da su banke pohlepne do monstruoznih razmjera, istina je da su tisuće ljudi prevarene, osiromašene i upropaštene i materijalno i moralno, ali, „let it be” – to jest notorno – ali to dokazivati i nema neke korisne svrhe u našem aktualnom moralno-intelektualnom ozračju.

Ovdje se pozivam na očitu i masovnu nezakonitost u radu banaka koja se može jasno dokazati i koju bi, kao takvu, u pravnoj državi trebalo jasno kvalificirati od strane za to nadležnih organa! Zašto napr. DORH ne reagira na masovnu i kontinuiranu nezakonitost (pljačku)?!

Naime, kreditni ugovori ne događaju se u vakuumu, nego su podložni pravnim propisima države (ovdje RH) u kojoj su zaključeni, odnosno države gdje se oni izvršavaju.

1. Valutna klauzula

Po ustavnim i zakonskim načelima RH očito je da „valutna klauzula” može imati samo svrhu zaštite banke u smislu da banka naknadno ne može doći u gori položaj nego što ga je imala u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, a nikako se ne bi smjela pretvoriti (što se zaista dogodilo) u instrument bogaćenja jedne stranke na uštrb drastičnog osiromašenja druge strane.

2. Promjenjiva kamata

Zakonom o zaštiti potrošača u RH je izričito predviđeno da se promjenjiva kamatna stopa ne može ugovoriti osim ako u istom ugovoru nisu opisane okolnosti, odnosno kriteriji, kad se ta stopa može promijeniti. Niti jedan aktualni kreditni ugovor to nije predvidio – i zato su sve promjene (povećanja) kamatnih stopa bile apsolutno nezakonite!

Ne vjerujem da bi se u „javno pobijanje” gornjih dviju tvrdnji bio voljan upustiti bilo koji ugledni hrvatski pravnik, pa ma kako bio dobro plaćen, jer naprosto za to nema ozbiljnih argumenata!

Po članku 369 ZOO-a banke bi morale „pravično korigirati ugovor” u svim slučajevima gdje je došlo do promjene okolnosti koje su dovele do drastičnog pogoršanja položaja druge stranke – i – ako je to bilo nepredvidivo u vrijeme sklapanja kreditnog ugovora. Da je došlo do drastičnog pogoršanja položaja kreditnih dužnika je vrlo notorna činjenica. Kreditne rate su porasle i do 70%! Da je to pogoršanje bilo nepredvidivo – očito je iz činjenice da su „osobni bankari” (kao stručne osobe) svojedobno nagovarale dužnike na uzimanje „kredita vezanih uz CHF”!

Istina je da je Udruga Franak nedavno podnijela (kolektivnu) tužbu protiv banaka, ali da li je to dovoljno? Nažalost, duboko sumnjam u to da jest.

Postupak može trajati i do deset godina, pa i više. Reputacija našeg pravosuđa ne jamči brzinu. Koliko će se ljudi još upropastiti dok postupak ne rezultira „pravomoćnom presudom” protiv koje više neće biti moguće ulagati ni „izvanredne pravne lijekove”?! Banke će koristiti i debelo platiti naše „najuglednije” pravnike da postupak maksimalno zavlače.

Ovdje apeliram na naslovljene da poduzmu akcije koje bi imale za cilj privoliti banke da pristanu na razumnu nagodbu u što kraćem vremenu.

Brza nagodba bi nesumnjivo značila, u gospodarskom smislu, značajno poboljšanje stanja u ovoj zemlji, a došlo bi i do izbjegavanja/smanjenja mnogobrojnih osobnih tragedija, kako postojećih, tako i budućih. Nagodba bi mogla značiti i značajnu uštedu bankama – ukoliko bi u ovoj zemlji (jednom) zavladala „pravna država”. Kad Hrvatska uđe u EU – šansa za jačanje pravne države će najvjerojatnije ojačati. Banke bi trebale toga biti svjesne.

Na kraju – zašto ovo pišem? Pišem kao jedna od žrtava banaka (po struci pravnik) – iza koje ne stoji ni jedna politička opcija ni bilo kakva druga značajna društvena organizacija. Nadam se da vam to neće biti značajno – nego sam sadržaj onoga što pišem. Uostalom, vjerujem da bi ovo rado supotpisala ogromna većina spomenutih dužnika, te i s toga aspekta postoji razlog da ovaj dopis shvatite krajnje ozbiljno.

Već sam se ranije obraćao (pod punim imenom i prezimenom) u ovoj stvari nekima od naslovljenih, bez ikakva rezultata, ali sada imam dojam da se ipak polako stvara ozračje u kojima ovakve geste neće biti tretirane kao „redikulozne” i da za Vašu „superiornu pasivnost” mase poniženih i obespravljenih građana neće imati više razumijevanja.

Ovo više nije stvar pojedinca – nego značajan društveni problem – i nadam se da ćete to prepoznati.

— Zlatko Kabić, Split

| Broj posjeta: 1.139 |

Želite li komentirati? Objava: "Banke i građani"

Imate li komentar?