Monika Bogeljić : „Borit ću se za obespravljene i zaboravljene!“

Nitko se ne rađa s političkim znanjem i iskustvom. Ovdje sam zato što znam da mogu utjecati da se promjeni stanje stvari koje su uzrokovali upravo oni s političkim iskustvom – poručila je Monika Bogeljić, kandidatkinja Hrvatskih laburista povodom izbora za Europski parlament za dvotjednik Otok Ivanić.

Zašto ste se kandidirali za Europski parlament?

Zato što želim promjene, a sebe smatram dovoljno sposobnom te iste promjene i pokrenuti.

Ako osvojite mandat, što ćete raditi u Parlamentu?

Svakako ću raditi na rješenju onih problema koje koje naglašavam kroz cijelu kampanju, a to su nezaposlenost, usklađivanje obrazovnih sustava, zalaganje na suradnji gradova i regija, te osvještavanje građana o utjecaju koji EU ima na njihove živote.

Biti europski zastupnik znači političku borbu koju vodimo u Hrvatskoj prenijeti na razinu Europske unije, jer Hrvatska i Europa dijele iste probleme – nezaposlenost, smanjenje socijalnih davanja, opću nesigurnost… Za mene, biti europski zastupnik znači boriti se za rješavanje problema građana na europskoj razini, kako to sada čine laburisti u Hrvatskoj.

Na koji način namjeravate motivirati birače?

Prije svega, informirati ih o važnosti rada parlamenta i EU i koji ona ima utjecaj na njihove živote i zakonodavstvo države u kojoj žive. Ali i stalnim potenciranjem i naglašavanjem gorućih problema, vjerujem da će birači prepoznati ozbiljnost situacije u kojoj se nalazimo.

Što za Vas znači biti zastupnica u EU parlamentu?

Znači moći stvarati politiku koja brine za mlade, za nezaposlene i u konačnici za socijalno ugrožene skupine. Konkretno podržavanje rada udruga, njihovo povezivanje, komunikacija i informiranje građana, edukacije za nezaposlene… Poticati suradnju gradova i regija.

Kao jednu od glavnih programskih točaka navodite politike zapošljavanja, pogotovo zapošljavanja mladih. Jesu li dobre postojeće mjere za smanjenje nezaposlenosti?

Nažalost, ne. Najpopularnija mjera je tzv. volontiranje za 1600 kn, što u praksi znači da nečiji sat rada vrijedi otprilike 10 kn i to samo na godinu dana. A što onda? Problem je i to što je najveći poslodavac upravo država. A sve ostale mjere još su manje poznate i slabije su zaživjele. Postojeće samozapošljavanje ne daje rezultate, prekvalifikacije su skupe i do njih dolazi samo određen broj ljudi. A i čemu prekvalifikacije ako ste tek izašli sa diplomom iz obrazovnog sustava ? Dolazimo do zaključka da država prvo plaća redovno školovanje pojedinca, a onda kad isti stekne obrazovanje, tada financira njegovu prekvalifikaciju. To je apsurd. Ta mjera ima smisla samo kod populacije čije zvanje više ne postoji na tržištu rada. Dok bi za mlade trebalo jasno uvesti upisne kvote koje su sukladne potražnji na tržištu rada. Kapaciteti pojedinih fakulteta premašuju istinsku potrebu tržišta rada za njihovim studentima.

Po čemu se vaš prijedlog samozapošljavanja razlikuje od postojećeg?

U suštini, ta mjera je dobra kada bi se pravilno provodila. Nama ne trebaju poticaji za samozapošljavanje. Nama treba porezno rasterećenje. Barem za početnike, dok se isti ne probiju na tržištu. U postojećoj situaciji , novi poduzetnik će teško preživjeti prvu godinu poslovanja uz svu silu nameta koji na naplatu dolaze svaki mjesec. Razvijene zemlje znaju da temelj jakog gospodarstva leži na malom i srednjem poduzetništvu, a ne na velikim, stranim investicijama. Naročito iz razloga što investitori ne vole ulagati u nestabilne zemlje kao što je Hrvatska.

Zašto socijalno poduzetništvo?

Zato što u RH imamo preko 50 000 registriranih udruga. Zato što udruge godišnje okrenu preko milijardu kuna prometa, i to samo one udruge koje uredno predaju financijska izvješća, a takvih je oko 10 000. Zato što se u udrugama nalazi velik broj članova i što udruge imaju jako dobre ideje za cijelu zajednicu, i najvažnije, imaju motivaciju. U suštini nije stvaranje profita, već provesti društveno koristan projekt, a onoga koji na tome radi, platiti za njegov posao. U konačnici i zato što udruge ne mogu ovisiti o proračunskim sredstvima, već trebaju stremiti tome da projekti udruga, kao i same udruge postanu samoodržive.

U programskim načelima spominjete i promjene u sustavu visokog obrazovanja. Što točno nedostaje tzv. bolonjskom sustavu?

Isto ono što se tom sustavu zamjeralo na samom početku. Previše nalikuje srednjoj školi, suviše štrebanja, bez prevelikog smisla i sa gotovo nikakvim praktičnim iskustvima. Oni koji brane sustav, tvrde da su sada studenti redovni na nastavi, da je manje „vječitih studenata“, no ti isti pri tome zaboravljaju da i danas postoji institut parcijale koji neki obilno koriste. Također, nekad ste se kroz studij mogli posvetiti području koje vas je posebno zanimalo, danas sve to odrađujete tek forme radi. Da ne govorim o često apsurdnim fakultativnim predmetima na pojedinim fakultetima, koji kao da služe za popunjavanje potrebne satnice, kako nositelju kolegija, tako i studentima.

Često naglašavate važnost promocija regija i umrežavanje gradova?

Smatram da EU parlamentarci moraju svoj politički utjecaj, ali i sve druge resurse koji su im na raspolaganju, iskoristiti za promociju regija. Kroz sajmove, fondove, kroz mogućnosti otvaranja predstavništva u EU i sve tome slično. Također i međusobno umreživanje regija na europskoj razini pridonosi njihovom jačanju i promociji. Po istom principu, također smatram da treba raditi i na razini gradova i općina. Mi već imamo svjetski poznate gradove kulture, arhitekture i ostalo, ali imamo i takvih sredina koje imaju sav potreban potencijal, ali još nisu prepoznati. Povezivanjem gradova, naših i europskih, znatno bismo pridonijeli razvoju istih.

Ima li EU budućnost?

Ima, ali ne ako se nastavi kretati u ovom smjeru, u kojem profitira samo povlaštena manjina nauštrb siromašne većine, a da ne govorim i o velikom broju koji su nezaposleni i ne vide perspektivu, posebice mladi.

Što podrazumijevate pod demokratskim deficitom?

To je situacija u kojoj se političke institucije sve više udaljavaju od građana, od birača. Pogledajmo samo trenutnu dilemu, na koji način odabrati predsjednika EU komisije. Da li u obzir uzeti koliko su pojedini nositelji lista osvojili glasova na EU izborima ili, kao i do sada dogovorom iza zatvorenih vrata, što je za mene izdaja samih birača.

Što Vi kao EU parlamentarac možete učiniti za svoju zajednicu?

Osim podrške civilnom sektoru, mogu sudjelovati u promociji svoje sredine, povezivanju sa drugim sredinama. Mogu promovirati programe edukacije za one kadrove koji će znati napraviti i realizirati razvojne projekte u zajednici.

Na kraju, koju biste poruku poslali biračima?

Izađite na izbore, jer se u Europskom parlamentu donose odluke koje odlučuju o vašoj budućnosti!

| Broj posjeta: 799 |

Želite li komentirati? Objava: "Monika Bogeljić : „Borit ću se za obespravljene i zaboravljene!“"

Imate li komentar?