Do sada je boravak u gradskim predškolskim ustanovama Grad u najvećoj mjeri subvencionirao pa su roditelji čija djeca pohađaju gradske vrtiće plaćali mjesečnu cijenu od 400 kuna.
I koliko god ta cijena zasigurno nije ni približna punoj, ekonomskoj cijeni boravka u vrtiću, ne treba zaboraviti kako Zagrepčani ipak plaćaju najveći prirez u državi, u visini od 18 posto. Osim toga, vrijedi li boravak u vrtiću čak 2000,00 kuna, koliko će sada plaćati oni roditelji koji spadaju u najveći platni razred, odnosno oni čiji prosječan mjesečni prihodi po članu obitelji iznose više od 7 000,00 kuna?
Nije zgoreg spomenuti kako u predškolskim ustanovama nisu provedeni normativi usvojeni na razini države, kako smo nedavno prosvjedovali zbog povećavanja broja djece u vrtićkim grupama i kako je najčešća slika u zagrebačkim vrtićima slijedeća: dvije odgajateljice na tridesetak djece u skučenom prostoru, nerijetko i derutnom. Da stvar bude još i gora, tolikom broju djece dodijeljena je, ustvari, jedna odgajateljica, jer druga dolazi tek u vrijeme ručka, nakon čega djeca odlaze na spavanje. Osim toga, u svim se vrtićima spajaju vrtićke grupe u vrijeme praznika i blagdana, kada mnogi roditelji rade i nemaju kud s djecom, a često je riječ i o prelasku djeteta iz jednog vrtićkog objekta u drugi, u drugom dijelu grada. U mnogim gradskim vrtićima roditelji su ti koji donose toaletni papir, papirne maramice, pelene, sapune, papire za crtanje….. kako bi djeca bila primjereno zbrinuta.
Svima je jasno da remen treba stegnuti i da je malo onih koji će tim stezanjem ostati netaknuti, ali ovakav prijedlog nije rješenje.
Osim već spomenute previsoke cijene zbog uvjeta u kojima djeca u vrtićima borave, treba uzeti u obzir kako imovinska granica od 7000,00 kuna nije dobro postavljena. Riječ je o minimalnom iznosu s kojim obitelj može živjeti ne lagodno, već solidno. Kada je riječ o obiteljima čija djeca pohađaju predškolske ustanove – mahom je riječ o mladim obiteljima od kojih je velika većina opterećena visokim kreditima za stanove, a koje će otplaćivati gotovo doživotno. I što je s onim, nažalost ogromnim, brojem hrvatskih radnika koji rade na crno, odnosno koji dio plaće primaju na zakonit način, dok drugi dio primaju „na ruke“? Tko će i kako zbrojiti njihova mjesečna primanja?
I možda najvažnije pitanje od svih – ako prirez ostane isti (a kolika je uopće mogućnost da se smanji?) građanima se mora do u tančine, vrlo jasno i transparentno prikazati na što će novac od prireza, a koji je dosad odlazio i na subvencioniranje troškova boravka malenih Zagrepčana u predškolskim ustanovama, biti trošen u budućnosti? Hoće li se taj novac uložiti na poboljšavanje uvjeta boravka djece u tim ustanovama, ili će se njime pokriti plaće gradskih službenika?
Neka gradonačelnik Bandić Zagrepčanima obrazloži i jasno prikaže na što su trošeni novci iz gradskog proračuna svih ovih godina, po kojim je cijenama, na primjer, prodavao gradska zemljišta građevinarima i kojim je novcem, na primjer, kupovao birače tijekom vlastite predsjedničke kampanje. Pokaže li nam i dokaže kako su novci iz prireza građana odlazili na prava mjesta i prave adrese, nema razloga da zastupnici u Gradskoj skupštini ne podrže ovakav prijedlog proračuna.
Zvonimir Međeral
Predsjednik Podružnice Grada Zagreba
Želite li komentirati? Objava: "Zagrebačka podružnica Hrvatskih laburista – Stranke rada oštro osuđuje prijedlog gradonačelnika Milana Bandića za ukidanjem subvencioniranja boravka djece u zagrebačkim predškolskim ustanovama i produženog boravka u školama"