Vlada 'neprijateljski preuzima' interes građana Hrvatske

Hrvatski laburisti – Stranka rada oštro se protivi najavljenom modelu privatizacije 25 posto dionica HEP-a putem IPO-a kojim bi se od MOL-a otkupile dionice Ine

Prije svega, riječ je o lošem i amaterskom spinu na Badnjak kojim je predsjednik Vlade Andrej Plenković pokušao prekriti dvije, po trenutačnu izvršnu vlast, nepovoljne informacije – o gubitku arbitražnog spora s MOL-om te deblokadi pregovora Srbije s Europskom unijom. Usto, najava nacionalizacije Ine privatizacijom četvrtine HEP-a neodoljivo “miriše” na nesretna vremena i 2009. godinu kada je tadašni premijer Ivo Sanader praktički predao MOL-u upravljačka prava nad Inom, uz prateću sumnju na koruptivne aktivnosti, zbog čega se i danas protiv njega vode sudski procesi.

Shizofreni prijedlog kojim bi se prodala četvrtina uspješnog HEP-a da bi se pod hrvatski nadzor vratila gubitaška Ina, potpredsjednica Vlade Martina Dalić naziva “interesom hrvatskih građana”. Ako zanemarimo ne baš nevažnu činjenicu da je suprug gospođe Dalić član Uprave Ine, zbog čega je kao članica Vlade najavila izuzimanje iz svakog odlučivanja o Ini, a postala je, upravo suprotno, glavna zagovornica i glasnogovornica tog nejasnog procesa, potpredsjednica Dalić vidi “interes hrvatskih građana” u prodaji HEP-a za korist Ine kada je i brucošu ekonomije jasno da će upravo hrvatski građani, zbog loše socioekonomske situacije sa zanemarivim interesom kupovati dionice Ine, a zbog legislative Europske unije, u “shopping” će, daleko je vjerojatnije, krenuti strane kompanije kojima interes hrvatskih građana zasigurno nije prvi na srcu. Sasvim je realna mogućnost da se u takvu transakciju upusti i MOL.

Vlada Republike Hrvatske, ovim panično osmišljenim, točnije, nedomišljenim modelom, jednu kompaniju nastavlja, a drugu počinje uništavati. Ne iznosi planove što će dalje biti s Inom, provede li se ta začudna nacionalizacija, jer, kao ni sve dosadašnje vlade, mahom HDZ-ove, više od deset godina nije učinila ništa kako bi spriječila njezino uništavanje osim što je u njoj, prema priznanju potpredsjednice Dalić, “uhljebljivala” svoje kadrove. Propustila je, zajedno s mađarskim partnerom, razvijati Inu, uključiti se u energetsku tranziciju, forsirati obnovljive izvore energije, inaugurirati nove izvore energije, modernizirati rafinerije, pogotovo sisačku, a sve u svjetlu činjenice da nafta kao energent odlazi u povijest, dok se suvremeni svijet i biznis okreću modernim tehnologijama, poput solarne i drugih izvora energije. Poseban je nonsens što ni kune od eventualnih sredstava koje bi dobila privatizacijom HEP-a Vlada ne bi uložila u navedene prioritete nego bi joj poslužila za busanje u junačka hrvatska prsa zbog “spasa” nacionalnog blaga, zanemarujući činjenicu da ni u takvom epilogu ne bi došlo do spašavanja, još manje povećanja broja radnih mjesta u Ini, o napredovanju kompanije da i ne govorimo jer je riječ o djelatnosti, koja u hrvatskom kontekstu te godinama nepovratno loše vođena nedoraslim upravljačkim strukturama i gubitaški podređena partikularnim političkim interesima, ne nudi perspektivu.

S druge strane, rasprodaja i trančiranje uspješnog i profitabilnog poduzeća poput HEP-a koje ima svijetlu budućnost u tehnologijama koje se razvijaju, jamac je za još jednu u dugom nizu propasti hrvatskih kompanija, od Plive pa nadalje. Od novca za četvrtinu svoje kompanije, HEP neće imati baš nikakve koristi, novac neće biti uložen u razvoj, ulaganja i otvaranje novih radnih mjesta nego je vrlo realna i predvidiva mogućnost da i on krene putem gubitaša. Pri čemu se zanemaruje činjenica da ogromna većina zemalja svoje energetske resurse i kompanije države čvrsto drže u vlastitim rukama i njima kvalitetno upravljaju. Uz opasnost za sigurnost energetske opskrbe u zemlji, predloženim se modelom otvara i realna mogućnost ozbiljnog poskupljenja struje.

Stoga potpredsjednici Vlade Dalić, koja svoja poslovna i financijska nadahnuća crpi na rigoroznoj doktrini MMF-a što čvrsto stoji na braniku krupnog kapitala, poručujemo da su “interes hrvatskih građana” i nacionalni ponos u otvaranju novih radnih mjesta, poštenoj plaći za pošten rad i dostojanstven život svih građana u Hrvatskoj, a ne rasprodaja ono malo kvalitetnih domaćih kompanija jer Vlade sa svojim strateški raspoređenim “uhljebima”, kako je sama priznala, nemaju ni znanja ni sposobnosti upravljati kvalitetnim resursima kojima raspolažemo.

Ovaj pokušaj Vlade Andreja Plenkovića Hrvatski laburisti zato, uslijed nekompetentnosti i amaterizma koji njome dominiraju, smatraju neprijateljskim preuzimanjem nacionalnog ponosa i interesa hrvatskih građana. Prodavati uspješno poduzeće da bi se kupilo gubitničko ne može se drugačije nazivati.

—

Tomislav Končevski
Hrvatski laburisti – Stranka rada
predsjednik