I vlast i opozicija plaše se vlastitoga naroda! Zašto? (VIDEO!)

Većina političara – kao i kruh s maslacem – obično pada na onu bolju stranu. I mnogi od njih, ma koliko se god zaklinjali u demokraciju, baš nju zaobilaze u velikome luku. Ako je demokracija vladavina naroda, a po definiciji ona to jest, tada bi vlast – a da ne govorimo o oporbi – morala uvažavati mišljenje, želje i htijenja naroda koji je vlast izabrao i s njom sklopio nepisani ugovor i zastupanju. Što je demokraciji svojstvenije od neposrednih odluka? Malo što. U zapadnim, od Hrvatske daleko demokratskijim sustavima svaku veliku nedoumicu rješava narod. Kako? Referendumom. Koji predlažu ili političari ili – u većini slučajeva – građanske, odnosno, udruge civilnoga društva. Da bi vlast raspisala referendum u zapadnoj je europskoj demokraciji potrebno skupiti JEDAN posto potpisa upisanih birača. Da; J E D A N – 1 – posto. Slovenija je o arbitražnom sporazumu oslučivala na referendumu, koji hrvatskim vlastima nije bio ni na kraj pameti. Zašto?

Jer se Hrvatska vlast, ali i opozicija – potvrđeno je to danas u Saboru (u sabornici i na hodnicima) – plaši svojega naroda. Zbog čega se vlat plaši naroda? Zato što je vlast narod izigrala tisuću puta pa taj narod više vlastima ne vjeruje.

U raspravi o ustavnim promjenema nitko se – vidi vraga – nije sjetio demokracije. Ni HDZ, što je sasvim normalno, ali ni SDP koji se toliko busa u svoja demokratska prsa. Nije se sjetio nitko osim, naravno, Dragutina Lesara, predsjednika Hrvatskih laburista – Stranke rada, koji je prije rasprave o ustavnim promjenama tražio mišljenje Nacionalnog vijeća svoje stranke o tome da se smanji u Ustavu propisani postotak građana čiji je potpis potreban za pokretanje referenduma.

U hrvatskome Ustavu piše (Članak 86., stavak 3) da čak 10 posto građana mora potpisati zahtjev za pokretanje Ustava. Da, Europa traži jedan posto a tobože demokratska Hrvatska deset (10) puta više!?

Podsjetio je na to saborske zastupnike i opozcije i pozicije Dragutin Lesar te podnio kompromisni amadman. Znao je da vlast nije toliko demokratska da bi sama – bez pritiska Europe – pristala na demokratska, odnosno, europska pravila o raspisivanju referenduma. Zato je Lesar u amandamnu predložio da se u Ustavu umjesto 10 napiše – 2 posto. Čak kada bi se i prihvatio taj Lesarov prijedlog, Hrvatska bi i dalje bila 100 posto nedemokratskija od najdemokratskijih država Europe.

Kada su novinari pitali predsjednika SDP-a Zorana Milanovića zbog čega u pregovorima s HDZ-om nije inzistirao i na promjeni tog za razvoj demokracije daleko važnijeg pitanja od glasovanja dijaspore, Milanović je lakonski odgovorio kako je SDP na to – ZABORAVIO! Kako može stranka kojoj je do demokracije zaboraviti na – demokraciju?! Kako to da se stranka koja verbalno proklamira prava radnika tih istih radnika sjeti u pravilu samo prije izbora?!

Milanović izgleda čak niti ne shvaća nakaradnost ustavne odredbe o potrebnom broju građanskih potpisa za pokretanje referenduma i odredbe o tome koliko građana mora – kada se raspiše – izaći na referendum. Naime, za pokretanje referenduma potrebno je 450 tisuća potpisa a sam referendum je valjan čak i ako na njega izađu TRI glasača.

Referendum u jedinicama lokalne samouprave je još nemogućija misija. Ako Zagrepćani zažele smijeniti Milana Bandića inicijativu treba podržati čak njih 20, da – DVADESET – posto. Istovremeno referendum može pokrenuti samo 30 vijećnika Skupštine grada Zagreba. Njih 30 vrednije je od 19,9999 posto Zagrepčana. To je, dakako, antidemokracija. Iliti – partitokracija.

Hrvatsku je vlast, ali i najveću oporbenu stranku, strah i građana i demokracije.

Zato je Zoran Milanović u ime SDP podnio u Saboru amandman kojim predlaže da za referendum treba skupiti 5 posto ili oko 225 tisuća potpisa. Milanović želi i dalje biti 500 posto nedemokratskiji od europskih lidera, koji su svojim narodima omogućili neposrednu demokraciju.

Zato se ne trebate pitati zašto je u Hrvatskoj održan u 20 godina višestranačja samo jedan jedini referendum. Svi ostali pokušaji za raspisivanje referenduma su propali zato što zastupnicima HDZ-a i SDP-a ne pada na pamet uvažiti mišljenje svojega naroda.

Predsjednik Hrvatskih laburista također je inicirao promjenu u Ustavu; umjesto dosadašnjeg ustavnog termina zarada predlaže da u ustavu piše – plaća te se založio da se zakonom onemoguće privilegije zastupnicima koji su u bijegu pred hrvatskim pravosuđem.