Tražimo javnost rada EU parlamentaraca

Tko kontrolira rad naših EU parlamentaraca?

Dobiti mjesto u EU parlamentu prava je lutrija, tako većina ljudi u Hrvatskoj misli. Izgleda da je to istina. Nitko te ne kontrolira, dovoljno je da sjediš tamo ali ni to ne moraš uvijek, plaća je san snova a odgovornost nikakva, kao što je i inače manjka u politici. (Jer tko je ikada kod nas zakonski materijalno i krivično odgovarao za neke pogrešne političke odluke, čak i kada su te odluke znatno materijalno oštetile državu?)

Moramo se prisjetiti da mi plaćamo naše parlamentarce, pa valjda nešto od njih možemo tražiti za uzvrat. Oni odu u Bruxelles, povremeno prate rad Parlamenta, tud i tamo nešto progovore, uglavnom bez rezultata a nitko ne postavlja pitanje što su zaista radili svo to vrijeme i ima li od toga kakve koristi za hrvatske građane. Kad bi nas bar izvještavali o tome što se događa u Parlamentu!

Postoje snimci rada EU parlamenta, pa se to može gledati preko Interneta, ali tko za to ima vremena. Postoje transkripti sjednica, ali koliko ljudi iz Hrvatske prati rad svih sjednica Parlamenta? Vjerojatno malo. Zbog toga bi nam koristio tjedni rezime onoga o čemu se u Parlamentu raspravljalo a dobro bi došlo da znamo i što se radilo u odborima.

Mediji nevoljko prate rad naših parlamentaraca

S jedne starne, ukupni rad Parlamenta nije dovoljno ili nije skoro nikako praćen u hrvatskim medijima; povremeno se pojave vijesti tek ako se nešto direktno tiče nas, što ne govori o cjelovitoj slici rada Parlamenta. S druge strane, u našim medijima rijetko čujemo nešto o radu naših parlamentaraca. Također, izgleda da u medijima postoje preferirani parlamentarci (najvećih hrvatskih stranaka) kojima se povremeno daje medijski prostor, dok se rad ostalih uopće ne spominje pa ne znamo jesu li išta radili i jesu li ikada igdje bili uključeni.

Odnosi su kompleksni u EU, a mi smo tek jedna mala zemlja, posljednja pridošlica u tu veliku obitelj i pitanje je koliko smo pohvatali sve konce rada tamo? Ne bi li bilo prirodno da u Hrvatskoj pratimo o čemo se raspravlja u EU parlamentu? Tu se događaju stvari koje se tiču cijele EU i donose se važne odluke koje će direktno utjecati i na nas. A tko nas bolje može izvještavati o onome o čemo se raspravlja i odlučuje EU Parlamentu nego naši EU parlamentarci? Samo ako žele, a naše je da od njih to i tražimo.

Izvještava li nas netko o kratkoročnim i dugoročnim planovima Unije?

Pored izvještavanja o tekućim poslovima Parlamenta, naši nas parlamentarci trebaju izvještavati i o kratkoročnim i dugoročnim planovima Unije. Jesmo li dovoljno slušali o tome kako se u EU govori o nužnosti kružne ekonomije? To je jedna od važnih smjernica za blisku budućnost. Koje su slabe točke Hrvatske kružne ekonomije, ako se ista uopće negdje u Hrvatskoj događa? Možda na Krku? Možda bi pomogli dobri primjeri iz Unije. Tko nam iz EU može u tome pomoći?

Postoje planovi Unije za buduća ulaganja, ali jesmo li o njima išta čuli od naših parlamentaraca? Govori li se uopće o tome kod nas? Upravo bi takvi planovi trebali biti smjernice cijeloj našoj državi ako želi povlačiti što više europskog novca za bilo koju djelatnost od poljoprivrede preko industrije do znanosti. Na pr. najveća se ulaganja planiraju u industriju naprednih materijala, umjetnu inteligenciju, bio-inženjering, bio-mimetiku, informatiku i kompjutere, sustave za nadzor zemlje, energiju, fundamentalnu fiziku i pogonske sustave. Negdje u tim planovima Hrvatska mora naći svoj interes, ali je li nas ijedani naš parlamentarac brifirao o tome? Mislim da nije. To su dragocjene informacije za znanstvenike ali i za privredu, ali naši nam parlamentarci o tome šute.

Hrvatska nedovoljno pomaže građanima kod natječaja u EU

Svima nam je jasno da smo mi hrvatski građani u EU samo deklarativno ravnopravni ali de facto nismo. Maleni smo i siromašni. Bogatije zemlje imaju prednost u svemu, ekonomski su jače, imaju viši standard, uspješniju proizvodnju, bolju organiziranost i bolju opremljenost u svemu. Možemo li im konkurirati na ijednom području? Jedino čime im možemo konkurirati su bolje ideje. Pri tome bi bilo nužno da sami sebi ne stvaramo prepreke.

Unija može pomoći kroz svoje fondove, ali je nužno bolje informiranje unutar Hrvatske o mjerama i namjerama koje ima Unija. Također, hrvatska bi država trebala više pomagati svim građanima kod apliciranja za europska sredstva i to ne samo kada su sredstva namijenjana Hrvatskoj, nego i onda kada se radi o natječajima otvorenim za građane svih zemalja, ako u takvim natječajima možemo naći svoj interes.

Kako bi građani Hrvatske mogli bolje planirati svoju buduću aktivnost, naši bi parlamentarci trebali obaviještavati građane o tome kakvi se natječaji tek planiraju u Uniji i promptno izvještavati o budućim smjernicama i planovima Unije.