Matko Bupić: poslušnik sam jedino vlastite savjesti

Sveučilišni profesor Matko Bupić kandidat je za gradonačelnika i nositelja liste za Gradsko vijeće Hrvatskih laburista, Stranke rada na predstojećim lokalnim izborima. Kandidati za njegove zamjenike bit će Dolores Lujić, diplomirana pravnica i Srđan Vrtikapa, tajnik Županijskog saveza športova. Obzirom na pad i stagnaciju popularnosti velikih stranaka među biračima, Hrvatski laburisti, kao nova stranka, s novim ljudima, imaju veliku šansu na skorim izborima. No, oni ni ne ulaze u politiku da bi bili kopija postojećih stranaka, njihovog ponašanja i postupaka. To tvrdi Matko Bupić koji iznosi i svoje stavove o golfu, prostorima Grada, zdravstvenom odgoju, te govori o motivima koji su ga „natjerali“ da nakon 10 godina ponovno uđe u aktivnu politiku. Bio je, naime, osnivač HDZ-a kojega je napustio „kada je shvatio da su stvari krenule krivim putem“.

Što Vas je navelo da s mirnog mjesta sveučilišnog profesora krenute u politički ring? Ne vjerujem da Vas prijatelji nisu pitali – što Vam to treba?

– Jasno da sam to pitanje i sam sebi postavljao više puta, a onda ga raščlanjivao s najbližima kad sam se na to odlučio. Taj poriv čovjek u sebi ima ili nema, tu žicu da, osim brige za nekakvu svoju osobnu korist, interese, komociju, želi uraditi nešto za opće dobro. To su valjda urođeni ili ne osjećaji, da volite obitelj, djecu, bližnje, grad, jer ako ih ne volite, mislite samo na sebe ili sebi najbliže, ali ne izvan toga kruga.

Osim toga, a vjerujem da će se većina ljudi složit da je situacija u drušvu jako, jako loša, imam konstataciju da je hrvatsko društvo bolesno, građani su poniženi, obeshrabreni, opljačkani, sve ih je više u dužničkom ropstvu, postali smo sluge u vlastitoj domovini. Istina, kroz dugi niz godina nismo upravljali sobom i svojim dobrima, pa nismo navikli, ali prošlo je 20 godina u kojima smo mogli kreirati svoju sadašnjost i budućnost, ali definitivno nismo položiti test.

Naša vlast u zadnjih 20 godina učinila je više štete hrvatskom narodu, nego naši neprijatelji. U društvu vlada pesimizam, beznađe, besperspektivnost, osobine koje se neminovno prenose na Grad, a naš grad nije običan grad, on baštini tradiciju Dubrovačke republike, koja je primjer za svijet, gdje je maksima „obliti privatorum publica curate“ bila pokretač stvaralački, duhovni, moralni. Situacija loša, tamna, koja karakterizira hrvatsko društvo, prenosi se na Grad.

Građanin, intelektualac koji samo malo više razmišlja, ima samo dvije alternative: ostati u tom stanju, trpjet, šutjet, pratit kontakt programe na televiziji i nervirat se, s kolegama komentirat i rezignirano pratiti propadanje i odumiranje, ili se može izložiti, angažirati, ponuditi svoje iskustvo i znanje. Zamjeram kolegama i ostalim građanima koji prihvaćaju ovu prvu alternativu, skloni su kritizirat, komentirat, biti nezadovoljni, a nespremni izložit sebe. Što god čovjek na političkoj sceni dobro napravio, jasno je da će biti kritika i svjestan sam da ulazim u arenu gdje najčešće neće biti ugodno, ali vraćam se na onaj prvi poriv i želju da se pokuša napraviti nešto za javno dobro. Na kraju krajeva, dvadeset godina sam sindikalni aktivist, što je dosta sukladno ovoj aktivnosti jer kao sindikat pokušavamo pomagati i štititi druge osobe, ne samo sebe. To su moji motivi.

Zašto ste se odlučili za laburističku stranku?

– Bio sam 1989. jedan od četvorice potpisnika osnivačke deklaracije HDZ-a u Dubrovniku. I danas bih isto postupio kao tada, obzirom da je to bilo doba nagovještaja novih odnosa, novog vremena, stoga sam bez razmišljanja na poziv gospara Iva Jelića pošao 11.11.1989. prvo u društvo pomoraca, pa u Karaku gdje smo osnovali HDZ. Bio sam u prvom sazivu skupštine općine, ali vrlo brzo, krajem 93. sam istupio iz te stranke, shvaćajući da je stvar krenula lošim putem što je apsolutno i dokazano.

Kroz ovo vrijeme sam bio pasivni promatrač i nisam vidio na političkoj sceni stranku koja bi artikulirala interese i moje i onih koji razmišljaju poput mene, dok se nije pojavila laburistička stranka na čelu s kolegom sindikalcem Lesarom koji je jasno iskazao stavove obespravljene većine hrvatskih građana.

Pokradenih, onih kojima treba zaštita, a ne dobijaju je ni od jedne strukture. Izbor laburista za mene nije bio dvojben. Stranku smo u Dubrovniku formirali 6.3.2011., nemamo puno članova, ali imamo jako, jako puno podupiratelja i simpatizera, ljudi koji su u raznim strukturama, dobro pozicionirani, i koji nisu u prilici izjasniti ono što misle, što je također velika tragedija nakog 20 godina samostalne hrvatske države, nego se moraju skrivat pod krinkom nekakvog članstva u drugim strankama, ali su nam jako, jako, dobronamjerni, spremni pomoći i pomažu nam. Nismo ni zamislili da budemo pokret i nekakva masovna stranka, pa nam ni brojnost članstva nije toliko bitna. Uvjet za upis u našu stranku je i da osoba „nije osuđena niti se protiv nje vodi kazneni postupak za kaznena djela korupcije, gospodarskog kriminala, organiziranog kriminala, djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina RH, i vrijednosti zaštićene međunarodnim pravom“.

Laburistička, stranka rada pozicionirana je lijevo, koliko joj pripadate svojim svjetonazorom?

– Ja zapravo nisam niti izučavao niti držim do politoloških kategorizacija. Što je u Hrvatskoj lijevo, a što desno, kada jedna desna stranka poput HDZ-a hapsi svoje generale, a lijeva, poput SDP-a, umanjuje prava zaposlenima? Kao praktični vjernik ne nalazim nikakav problem u tom, rekao bih, gotovo umjetnom pozicioniranju stranke rada u lijevo, jer držim da smo mi krajnja ljevica u slučaju zaštite socijalnih prava, a krajnja desnica kada je u pitanju zaštita nacionalnih i svakih drugih interesa građana i zaposlenika.

Otac ste četvoro djece, ovih dana svjedočimo vrlo teškim i ružnim optužbama koje lete od Crkve prema Vladi i obrnuto. Kakav je Vaš stav o uvođenju zdravstvenog odgoja u škole?

– Moj stav je jasan. Ova vlast nema kapaciteta za onu primarnu funkciju, da gospodarski zemlju povuku u pozitivnom smjeru, jer sve te njihove mjere štednje, i monetarni fond je nazvao krivom strategijom, a moj predsjednik Vilim Ribič i Lesar to govore odavno. No, osim toga što je ova Vlada nesposobna napravit ikakve pozitivne mjere na gospodarskom planu, još je žalosnije sve ovo što rade u ideološkom smislu.

Ministar Jovanović – znam da se većina neće složiti, ali neću nikome podilaziti nego govoriti što mislim – zaboravlja da je škola i odgojna, ne samo obrazovna institucija, a upravo izbor i pristup zdravstvenom odgoju spada u kategoriju, ne samo obrazovanja nego i odgoja. Ta odgojna komponentna je potisnuta na račun znanstvenosti, a ja znam kao što znate i vi, kako smo svojedobno izučavali marksizam i samouopravni socijalizam kao velike znanosti koje su se kasnije pokazale kao kvaziznanosti. Sve kad bi to i bio znanstveni pristup, roditelji imaju pravo odabrati model odgoja za svoje dijete, što im je ovog momenta zapriječeno. Stoga, na strani sam onih roditelja koji traže slobodu izbora ovog predmeta.

Vaš dolazak na skupove na kojima se rasprav
ljalo o projektu golfa na Srđu neki su bili skloni protumačiti skupljanjem izbornih poena, a Vaše protivljenje tom projektu kao stopiranju investicija, na čemu biste u interesu radnika tebali baš suprotno, inzistirati. Kako Vi gledate na referendum?

– Kao što je donedavno glavna politička tema koja je svrstavala stranke na jednu ili drugu stranu, bila izgradnja Pelješkog mosta, tako je sada postalo i to pitanje o golfu. Tu vidim tri kategorije građana – one koji su protiv i znaju zašto su protiv, one koji su za jer su motivirani nagradama da tako govore, i one koji iz neznanja kažu da su za, jer su riječi investirati i graditi moderne, a što i kako, nije bitno.

Kad bi se mene pitalo i kad bih ja bio tako moćan kao što nisam niti ću ikad biti, Bogu hvala, bio bih najsretniji da se projekt golfa anulira, zaboravi, da ga nema, kao da nikad nije postojao, jer držim da je vrlo štetan, a i uvredljiv za zdravi razum svakoga onoga tko se pokuša informirati o čemu se tu radi. Ako bi referendum bio način da se stvari ponište, dvije bih ruke digao za referendum, međutim, informirajući se malo detaljnije, nisam siguran da je referendum način da se projekt zaustavi. Jer su, objektivno, odrađene neke stvari i doneseni su dokumenti, zakonski, protiv koji se teško referendumom može išta učiniti.

Stoga sam pristalica nastojanja da se investitora prisili da se svede u granice propisanoga. Jer ako se od 310 ha površine, predviđa 1,7 ha za sportski centar i to periferno, to je uvreda građanima Dubrovnika jer se želi s tim vilama i 2 000 postelja, zaraditi novac koristeći brend Grada, a nama stopirati daljnji razvitak na tom raspoloživom prostoru. Ako se želi s time planiranim projektom iz Omble uzimat 30% količine vode od količine koju koristi grad, to držim atakom na našu slobodu i mogućnost novog razvoja.

Na sva pitanja stručne javnosti, dubrovačkih arhitekata, nije bilo suvislih odgovora, izrađivači plana su se ponijeli šarlatanski, investitor također nije ima suvislih odgovora, stoga me sve to navodi na to kako je riječ o velikoj manipulaciji na račun nas građana koji volimo Grad i želimo da se ulaže u projekte po mjeri Grada, a ne u ovakve projekte gdje je isljučivi interes profit, a javni interes se uopće ne prepoznaje. Želio bih da se projekt zaustavi ili vrati u granice zakonom planiranih parametara.

Kako biste radili selekciju investicija prema Dubrovniku, imate li viziju kako bi se Grad trebao razvijati?

– Dubrovnik je više nego grad, jedini u kojemu opća imenica postaje vlastita i piše se velikim slovom G, stoga se njime ne može upravljati kao s drugim gradom. Dubrovnik je brend, za nas ovdje rođene je svetinja i trebat će puno mudrosti za pronaći primjerene mu projekte. Ne mislim da sve znam i da sam najpametniji, u svim svojim razmišljanjima sklon sam dvosmjernoj komunikaciji, konzultaciji s ljudima koji više znaju po pojedinom pitanju i s građanima.

Aktualna HE Ombla koja ima mali kapacitet, a veliki je rizik, neprimjeren je projekt kojim bi se eksperimentiralo na ovako vrijednom području. A s golfom i nešto više. U ovo vrijeme su se pojavili projekti izazovni za investitore, a rizični za nas, trebat će puno mudrosti, tolerancije i konzultancija i suradnje da se ocijeni što je dobro i prikladno za Dubrovnik, a što nije, jer, ponavljam, Dubrovnik nije običan grad.

Tko će biti kandidati za Vaše zamjenike?

– Dolores Lujić, diplomirana pravnica i Srđan Vrtikapa, tajnik Županijskog nogometnog saveza.

Kako ocjenjujete rad vladajućih u Gradu, s nekim ćete poslijeizborno morat u koaliciju. Tko su Vam potencijalni partneri?

– Postupci gradske vlasti, od ponašanja gradonačelnika do ponašanja vijećnika u Gradskom vijeću, bili su snažan motiv za ulazak u politiku, jer držim da onakvo ponašanje nije primjereno ovome gradu. Baš ni kao način na koji se vodi i na koji se upravlja. Nastojat ćemo i možemo drugačije!

Prije nego što odgovorim na pitanje o koaliciji, osvrnuo bih se na izborni sustav kao na jedan od ponajvećih uzročnika problema vlasti u Hrvatskoj. Prvi su izbori bili po većinskom izbornom sustavu ili kombinaciji, a proporcionalni od drugih izbora, postoji da bi stranke mogle manipulirat imenima ljudi koje će stavljat na liste i koji će ulazit u vijeća, skupštine, pa i Sabor. Dok se taj problem ne riješi, teško ćemo moći razmišljat o sigurnijem izlasku iz ovog stanja, a taj problem istodobno neće se skoro riješit, jer je teško povjerovat da će stranački čelnici pristat izgubit tu privilegiju da manipuliraju imenima na listama i raspoređuju snage.

Bilo bi optimalno u izbornom većinskom sustavu da svaki kvart bira ljude po imenu i prezimenu, te da se u Gradskom vijeću može odlučivat po vlastitoj savjesti, jer sve druge forme stranačkih stega koje su posljedica koalicija, ne daju kvalitetu kod donošenja pravih odluka. Ali, tu smo gdje jesmo.

Neću vam sada moći odgovorit s kime ćemo koalirat i hoćemo li i u kakvoj ćemo poziciji biti. Ali, ono što je izjavila naša predsjednica stranke i dalje stoji. Na izbore izlazimo samostalno i znamo da nećemo koalirati sa strankom koja ima hipoteku kriminalnih poslova i s nekim nezavisim vijećnicima. Koalirat ćemo s onima koji budu jamčili provedbu naših programa i ideja, i nećemo pristajati ni na kakvu trgovinu da dođemo ili zadržimo svoju funkciju.

Ne ulazimo u politiku da bismo bili kopija postojećeg stanja. Imam posao kojega volim i u politiku ne ulazim zbog vlastitog nezadovoljstva niti zbog toga da bih bio sličan onima koji su sada na vlasti. To isto važi za cijelu stranku.

Kakav je stav stranke o zaštiti javnog prostora unutar zidina, te površina u zakupu ugostiteljskih objekata?

– Pogrešan je pristup da je najveća vrijednost u životu profit, i ako je to jedini cilj, onda se grad vodi kao trgovačko društvo, budući profit jest test uspješnosti poslovanja. Međutim, grad Dubrovnik nije trgovačko društvo i ne može se reći da se uspješno vodi ako je u mogućnosti naplatit veliki profit od stolica i stolova, jer je to ujedno oduzimanje kvalitete života u njemu.

Profit se ne treba smatrati lošim, dapače, ali ne treba biti primarnim ciljem upravljanja gradom. U tom smislu treba sagledavati sve, od broja stolica i stolova, do broja ulazaka gostiju s kruzera i uopće razmišljati o zaštiti prostora, a on se pokušava ugroziti, vidimo, i na platou Srđa. Zaštita prostora svakako će biti jedan od bitnijih predmeta bavljenja poslom na kojega se pripremamo. Izborni program vrlo skoro će se naći pred građanima, prva kapitalna, najvažnija, stožerna, točka jest upravo briga za gradsku jezgru, da bismo pokušali sriječiti ovo što grad nezaustavljivo postaje, prazna kulisa, muzej.

Svjesni smo da ne može biti ono što je bio prije 30 ili 50 godina, ali ako ovako nastavimo, izgubit ćemo ono najvažnije, grad, prostor, a evo i vodu bi nam htjeli uzet.

Kako ćete uvjerit birače da ćete ispuniti sve ovo što kažete, naslušali smo se milozvučnih riječi koje se zaborave čim se prođe kroz vrata Gradske vijećnice?

– Oni koji me poznaju, znaju da sam vjerodostojan i da ne lažem. Volim svoj posao, „smiješe“ mi se rukovodeća mjesta na Sveučilištu, ne moram “pribjegavati” nikakvim obmanjivanjima javnosti kako bih postao gradonačelnikom po svaku cijenu.
Nudim svoje sposobnosti, znanja i iskustvo s namjerom da bude bolje. Kako ću ih uvjeriti? Ako sam ušao u ovo, normalno je da bih želio pobijediti, ali ne po svaku cijenu – volio bih da moj dosadašnji način života bude potvrda onoga što ću raditi ubuduće, iako ne znam kako će to provjeriti oni koji me ne poznaju.

Ja sam čovjek poslušnik jedino vlastite savjesti i takav ću ostati. Sve ovo što govorim ne govorim iz populističkih želja da pridobijemo birače, govorim najiskrenije, stojim iza svake riječi, neću ništa obećat što neću moći napraviti, a nastavljam živjet kako sam živio i dosad. Koliko sam bio iskren bit ću i dalje, tko me poznaje, to će znat, nisam lagao niti ću to činiti ubuduće. Tko me ne poznaje, neka sluša što govorim, moći će me tako upoznati, jer govorim ono što mislim.

Kakvu ćete kampanju voditi?

– Na način kao što bi i politika trebala biti – časna i čestita. Upozoravat ćemo na probleme bez dlake na jeziku, nećemo vrijeđat, ali nećemo ni zaobilazit istinu o svim lošim stvarima oko nas i rješenjima koje imamo da bismo postali zdravije društvo.

OSOBNA KARTA MATKA BUPIĆA

Rođen je 14. kolovoza 1959. u Dubrovniku. Po struci je diplomirani inž.strojarstva i dr. tehničkih znanosti u polju strojarstva – procesnog energetskog strojarstva.
Od 1985. – 1987. je radio u TUP-u, od 1995.-1998. je bio direktor tvrtke „Auto Dubrovnik“. Na Pomorskom fakultetu, Veleučilištu, danas Sveučilištu neprekidno radi od 1986.

Izvodi nastavu iz nekoliko kolegija, voditelj je Centra za izobrazbu pomoraca i voditelj preddiplomskog studija brodostrojarstva. Član je niza međunarodnih strukovnih udruga, Matice hrvatske, HKD Napredak i Hrvatske Mense, te je povjerenik i zastupnik sindikalne podružnice Sveučilišta u Dubrovniku.

Jedan je od osnivača HDZ-a u Dubrovniku 1989., stranke koju napušta 1993. Od 2. ožujka 2011. član je Hrvatskih laburista. Oženjen, otac četvoro djece, katolik i praktični vjernik.

Lidija Crnčević (http://www.dubrovniknet.hr/novost.php?id=21980#.UPLvUPJa0as)