Žena iz naroda ali ne i za narod

Tjednik Globus objavio je ovih dana kompromitantnu, trpku istinu o tome kako Kolinda Grabar-Kitarović zamišlja/prakticira obnašanju dužnosti predsjednice RH. „Da, istina je, ona želi promijeniti ovu vlast“, navodno tvrdi njezin bliski suradnik. „To nije nikakva tajna. Nju je za ovu dužnost kandidirao HDZ i zato joj je on bliži nego SDP. Da se ponaša drukčije, to bi bila prijevara birača.“ Istina, to nije tajna, o toj činjenici glasno cvrkuću sve ptice i selice i stanarice već otprije 19. veljače. Međutim, grubo vara birače i ismijava vlastite inauguracijske proklamacije nizom svojih nesuvislih, nedržavničkih i nediplomatskih predsjedničinih performansa na domaćem i vanjskopolitičkom planu.

Ne ponaša se kao predsjednica svih žitelja RH, na što se u predsjedničkoj prisezi s rukom na Ustavu obvezala pred Markovom crkvom. Nije dobila, ionako sporan, mandat – propisanih 50 posto plus jedan glas izašlih na izbore, u drugom krugu – za glumatati zadrtu vojnikinju šefa HDZ-a Tomislava Karamarka. Pred Markovom se crkvom obvezala, s rukom na Ustavu, na stranačku neovisnost i rad u interesu zemlje i svih njezinih građana. Njezin navodno bliski suradnik, dakle, nema alibi za njezino otvoreno nepoštivanje institucije predsjednice države, predizbornim favoriziranjem svoje bivše (sic) stranke, jedne političke opcije, jedne ideologije i jednog svjetonazora.

U vrtu, istina, dozlaboga zakorovljenom, cvjeta 4,3 milijuna različitih cvjetova i savjesna je vrtlarica dužna voditi računa o svakom od njih, ne samo o plavima. Zašto ona to ne želi činiti, a povjerena joj je ta (pre)važna zadaća, morat će odgovoriti. Kad-tad. Ako ne prije, za četiri i pol godine. „Žena iz naroda“ širi oko sebe strah ne samo u to da ni ubuduće neće biti zrela predsjednica sveg naroda, pridonositi zajedništvu, snošljivosti i zatrpavati jazove razdora, nego ni dostojna državnica s koliko-toliko korektnim uplivom u međunarodnoj zajednici. A takva predsjednica Hrvatskoj – ne treba. Ionako je već sada ne želi više od 70 posto žitelja. Ona to ne vidi ili im se osvećuje svojom cirkusantskom samovoljom?

Neučinkovito prakticira samovolju zbog koje ispada smiješnom i neupućenom u abecedu predsjedničkih ustavnih ovlasti. Ne sviđa joj se tepih u uredu, pa ga zamjenjuje o trošku poreznih obveznika, postavlja u predvorju svoj kartonski lik uz gardijskog licitara (iz istog materijala) radi bildanja dvojbene si popularnosti, sa svitom i naručenim tv-kamerama diverzantski upada u SDP-ovo Ministarstvo poljoprivrede, navodno zbog ilegalnih bikova izvjesnog doseljenika iz BiH, arči državni novac na turistička, za RH beskorisna putovanja u SAD, Njemačku, Izrael, Afganistan, Vatikan…, izaziva svađe s premijerom Zoranom Milanovićem i mirnim šefom Hrvatskog sabora Josipom Lekom, izmišlja sva (ne)moguća pokroviteljstva i posjete po RH, naslikavanja po Dalmaciji, gdje je HDZ na vlasti, selidba svog ureda u podstanarstvo HDZ-ovom splitsko-dalmatinskom županu…

Je li dostojna predsjednice RH toliko napadna i nedopuštena upregnutost u HDZ-ovu predizbornu kampanju? Koju Hrvatsku predstavlja „žena iz naroda“, koja zna musti stoku sitnog i krupnog zuba, tući se s dečkima i verati po drveću? Kakvo to narodno zajedništvo, političku i međunacionalnu snošljivost i suživot u bogatstvu svekolikih različitosti sugerira predsjednica RH kad joj ne smeta Thompsonovo „Za dom, spremni“ na kninskom koncertu, nedopušteno HDZ-ovo istjerivanje ćirilice iz Vukovara (prosvjedovalo i Europsko vijeće) te zamjeranje s najvažnijim susjedom, Srbijom? Bez kojeg nema mira i stabilnosti na europskom Jugoistoku.

Jest istina da će predsjednica RH biti važan čimbenik na idućim parlamentarnim izborima – ona i HDZ to itekako dobro znaju i s tim kalkuliraju – ali je pretjerano vjerovati da će baš „žena iz naroda“ biti presudan jezičac na vagi. Kako to već sugeriraju neki medijski analitičari, bliski Karamarkovoj, ali i opciji arhitekata pretpostavljene Karamarkove političke sinergije s Milanom Bandićem, pa i IDS-om koji, trgovački pragmatično, daje naslutiti svoj odmak od navodno gubitničkog SDP-a. Zasad su te mogućnosti još otvorena, a rad nogu ispod površine dade se prepoznati tek po ritmičkim grimasama na licima sudionika igre.

Nisu izostali ni oštri komentari napadne predizborne zauzetosti/uključenosti Kolinde Grabar-Kitarović koji joj, argumentirano, ne opraštaju kompromitaciju institucije predsjednice RH banalnim strančarenjem i malograđanskim osobnim hirovima. Ako nije bila spremna uistinu nepristrano, savjesno i državnički korektno obnašati dužnost predsjednice RH, na zadovoljstvo svih svojih sugrađana, bez obzira na bilo koje njihove razlike, nije se smjela prihvatiti tog posla. Mogla je nastaviti 10-godišnju karijeru u bijelom svijetu i ostati na legitimnoj vezi s HDZ-om. I slaviti rođendan, koju joj proslavu priređuje u svojoj vili jedan Zoran Mamić. Ovako, što kažu obnoćni grafiteri, „džaba je krečila“.

Znajući da saborski zastupnik opće prakse Željko Reiner ne bi imao ni minimalne izglede pobijediti u predsjedničkoj utrci, Karamarko se dosjetio NATO-ove visoke položajem činovnice Kolinde Grabar-Kitarović i, uz pomoć neviđenog stranačkog alkemijanja te izbornog inženjeringa, uspio ju progurati na Pantovčak. No, dobro, sada smo tu, gdje jesno. No, glavni problem ne samo da nije riješen nego se i usložnjava, na štetu RH i svih njezinih žitelja. „Da, istina je, ona želi promijeniti ovu vlast“, navodno tvrdi u Globusu njezin navodno bliski suradnik. To je uistinu nešto dosad nečuveno u parlamentarnoj demokraciji. Nešto čime se, osim Oca Domovine (sic) Franje Tuđmana u odnosu na nepoćudnu mu vlast u Zagrebu, nije bavio nijedan predsjednik RH. Bio bi to čisti kretenizam.

Pazi, „žena iz naroda“ želi promijeniti ovu vlast i to nije nikakva tajna! Međutim, jest neodgonetljiva tajna otkud joj takva ovlast i otkud joj ljudska i politička hrabrost za rabotu bez presedana. Pa, ona jednostavno nema ni elementarnog ustavnog/zakonskog niti moralnog prava mijenjati vlast, koja je legalno i legitimno izabrana neupitnom biračkom većinom na demokratskim izborima. Može ona misliti o SDP-ovoj koaliciji što joj drago – zajedno s HDZ-om, ucrnjenim dijelom ratnih veterana i militantnim katoličkim klerom – ali nema pravo i nije pozvana mijenjati vlast. Ta je njezina zauzetost naprosto tragikomična i remetilačka u odnosu na društveno-politički ustroj Hrvatske.

Kolinda Grabar-Kitarović je samo jedan manje-više ukrasni zavrtanj u vrhu vlasti, kojem inženjeri državnog ustroja RH nisu predvidjeli glavnu/regulativnu funkciju u radu vitalnih dijelova stroja. Ona toga kao nije svjesna. Čemu joj onda porezni obveznici masno plaćaju buljuk kojekakvih savjetnika, ako „ženi iz naroda“ ne znaju savjetovati kako izbjeći osobnu sramotu, blamiranje institucije predsjednice RH i ukazati gdje joj je zapravo mjesto. Ne mogu ona i Karamarkom u klinč s premijerom Milanovićem kad mu nisu dorasli: ni intelektualno, ni retorički niti…

Pogubno je za predsjednikovanje Kolinde Grabar-Kitarović u ostatku mandata što se ne svrstava, kako joj Ustav nalaže, među zagovaratelje općeg interese, „mirotvorce, n
ego dilere napetosti i nesnošljivosti“ (kolumnistica Jelena Lovrić), tvorce incidenata i krijumčare svekolikih nesnošljivosti. „Današnji HDZ ne zagovara zaustavljanje ekstremizma, nego stopiranje manjinskih prava“, tvrdi Lovrić u Jutarnjem listu. Predsjednica RH koja to podržava, a mijenjala bi vlast SDP-a, ne samo da je na sramotu i sebi i samom HDZ-u nego i zemlji kojoj bi morala služiti. Ne cirkusantski solirati. Hrvatskoj ne treba predsjednica, koja si umišlja da je otjelovljenje države i da može mijenjati vlast mimo volje birača.