Zbog čega vlast toliko laže?

Što može hladna i gola istina protiv blistavih čari laži?!

To pitanje treba postaviti Kukuriku koaliciji na kraju mandata. Hoće li im se isplatiti to predizborno trgovanje blistavim čarima? Sudeći po današnjem gnjevu gađana – neće.

No, nisu hrvatski građani gnjevni zato što žive lošije nego što su živjeli u vrijeme kleptomanske HDZ-ove vlasti već zato što su im Milanović, Čačić, Jakovčić i Hrelja lagali. Bili su radnici spremni – pokazivala su to istraživanja – i na bolnije reforme ali su tražili da im se one najave.

Kada je prije dva tjedna predsjednik Hrvatskih laburista Dragutin Lesar na saborskom Aktualnom satu pitao premijera do kada će padati standard građana, Zoran Milanović je priznao da nema odgovor na to pitanje. A tko ga ima ako ga on nema?!

Mnogi su taj njegov defetistički odgovor na Lesarovo pitanje popratili komentarom: „Nitko ga nije tjerao u posao za koji nije spreman!“

Zašto, pobogu, i ova, Kukuriku vlast toliko laže?!

Govorili su u izbornoj kampanji da je država u stanju koje ne zahtjeva bolne rezove. Govorili su da neće biti povećanja poreza. Govorili su da se Hrvatska neće iz krize izvlačiti preko leđa siromašnih već će najviše tereta uprtiti bogati, oni koji imaju najviše. Govorili su da se niže od provalije u koju nas je doveo HDZ ne može.

Usta su im bila puna radničkih prava. „Ne, nećemo mijenjati Zakon o radu i nećemo ukidati kolektivne ugovore“ – jamčio je Milanović još prije nekoliko tjedana. Uostalom, i on je sam stavio potpis – istina, u vrijeme opozicijskoga statusa – za referendum na kojim bi se reklo ne promijeni Zakona o radu, ne još većem obespravljivanju radnika i rada.

Čim su se Milanović, Čačić, Jakovčić i Hrelja dokopali vlasti, promijenili su retoriku.

Što ih je natjeralo na taj salto morale?

Služenje neoliberalnom kapitalizmu.

Kukuriku vlast nema svoju strategiju već sluša glas krupnoga kapitala, povodi se za interesima banaka i međunarodnih novčarskih institucija te s oba uha sluša naputke moćnika. Drugim riječima; državom ne vlada Milanovićeva Vlada već interesi krupnoga kapitala. A krupnome kapitalu i bankama je u interesu da u Hrvatskoj nema niti jednog jakog, strateškog državnog poduzeća. Ne uklapa se u korporativnu „demokraciju“ mala Hrvatska s jakom državnom bankom koja neće guliti vlastite građane. Ne uklapa se u grabežljivi neoliberalni kapitalistički sustav Hrvatska u kojoj će Croatia osiguranje poput crne ovce remetiti interese privatnih osiguravatelja te im oduzimati veliki dio slasnog kolača. I ceste, i vodovodi, i šume, i poljoprivredna zemljišta u rukama države trn su im u oku. Državu treba razvlastiti. Učiniti ju što slabijom i ovisnijom.

Samo na taj način moderno robovlasništvo može funkcionirati.

Čačić – uz fanatično nemiješanje Milanovića – čini sve kako bi ova Vlada bila najdesnija od kako je kakve-takve hrvatske države.

Iako su znali najmanje godinu ako ne i dvije godine prije izbora da će im vlast pasti u ruke kao zrela kruška nisu su pripremali. Nisu napisali strategije. Nisu na vrijeme posložili kadrovsku križaljku. Nisu našli odgovore na najjednostavnija pitanja.

Jer im do strategije i odgovora nije stalo.

Odlučili su i prije nego što su došli na vlast služiti interesima krupnoga kapitala i banaka. A krupni kapital i banke ne trpe tuđe, naročito ne one strategije koje idu na ruku građanima.

Eto, to vam je najvažniji razlog zbog kojega ova vlast toliko laže.

Laže iz nemoći.

Da, čim je zaposjela Markov trg Kukuriku vlast je pogazila sva obećanja. Povećala je PDV, provela kozmetičku poreznu reformu u kojoj su nagrabusili opet najsiromašniji, povećala cijenu struje, povećala je cijenu plina, povećati će cijenu cestarina… i tako izazvati ne grudi snijega koja se kotrljanjem povećava već – lavinu. Pa što onda, poručuje ne više samo prvi potpredsjednik Vlade već, čini se, prvi predsjednik Vlade Čačić, manje telefonirajte pa ćete imati za struju. Nemojte ove godine kupiti odijelo, kupite ga iduće godine – dovitljiv je ministar svega. Nemojte kupiti dva para cipela već jedan ove godine a drugi iduće – savjetuje poput modnog mačka Čačić. I, dakako, narodu su ti bajni „socijaldemokrati“ podvalili i fiksne naknade za struju i plin, pa su poskupljenja veća za desetak posto od prikazanih. Laž do laži. Obmana do obmane. Ali, pohvalili su se Čačić i Linić kada su povećanjem cijene struje i plina udavili najsiromašnije, to je posljednja loša vijest. Ponovo laž. Ministar Hajdaš Dončić najavljuje poskupljenje cestarine. Jer, kaže, u HAC-u je nevjerojatan nered, dugovi su ogromni.

I?

Nećete poskupljenje, e pa onda ceste moramo prodati ili ako nećete da ih prodamo, dati ćemo ih u najam na 50 ili 100 godina.

Dakle, Hajdaševa je najava poskupljenja cestarina zapravo najava inicijative za rasprodaju cesta.

Zašto to ne kažu jasno i glasno, bez muljanja?

Zato što je u neiskrenim odnosima najteže izreći istinu.

A istina glasi: kukurikači rade ne u interesu građana već u interesu kapitalista!

— Branko Vukšić