Zašto analiza izbornih rezultata?

Svi znaju sve brojke oko izbora, zna se da smo ostvarili planirano, potvrdili se kao treća stranka u državi, uspjeli i organizacijski i financijski (valjda smo jedini koji su na izborima još i „zaradili“). Sve su brojke dostupne na stranicama Državnog izbornog povjerenstva u svim detaljima, sve do razine svakog biračkog mjesta.

No, same brojke ne znače mnogo i ne mogu rezultirati ničim osim trenutačnim likovanjem (odnosno tugovanjem, ovisno o rezultatima), ako ih se ne posloži u stvarni kontekst zbivanja u izborima, prije i poslije njih, i ako se iz njih ne izrode neki zaključci koji će uputiti na bolje ponašanje na sljedećim izborima. A sljedeći izbori (lokalni i regionalni, dakle za općinske, županijske i gradske skupštine, načelnike, gradonačelnike i župane) blizu su – za manje od godinu i pol dana – drugu nedjelju u svibnju 2013. godine. Upravo zbog toga se rade analize.

Stranke najčešće rade analize izbornih rezultata na način kao što to danas radi glavni odbor SDP-a. Sastane se neko središnje tijelo, pred sebe stavi tablice i grafikone koje su priredili dobro plaćeni stručni timovi i ocijene kako su gdje prošli. Iz toga slijede i konzekvence – nagrade za one koji su bili posebno dobri i sankcije za one koji su bili lošiji.

Mi smo se odlučili analizirati izborne rezultate na drugačiji način i iskoristiti ih za druge namjene. Predsjedništvo stranke je od ogranaka, podružnica i povjerenika zatražilo da po unaprijed priređenoj metodologiji (pitanjima) sačine analizu izbornih rezultata na vlastitom terenu. Ogranci i podružnice trebali su u kratkoj analizi (mada opseg nije zadan) utvrditi koliko su uspješni bili (prema vlastitim planovima i očekivanjima), kako ocjenjuju organizaciju i provođenje kampanje, ima li koga za pokuditi (odnosno onih iz rukovodstava koji uopće nisu sudjelovali u kampanji), koga bi trebalo posebno pohvaliti i da li na temelju svega toga smatraju da treba organizirati izvanredne skupštine. Nakana svega ovog definitivno nije bila bilo koga pozivati na red. Naime, prvi smo puta bili na izborima i nemamo referentne točke, nemamo iskustava u izborima i svaki rezultat iza kojeg stoji rad ne samo da je dobar nego je i odličan. Bez obzira na brojke. Ideja je bila prije priprema za lokalne izbore sagledati vlastite slabosti i popraviti ih koliko god je to i kad god je to moguće, uočiti mjesta u općinama i županijama gdje imamo kakvu-takvu organizaciju a izbori nam nisu prošli kako smo si zamislili i isto tako uočiti mjesta gdje smo prošli iznad očekivanja a nema nas ni organizacijski ni drugačije. Ovo je potrebno upravo zbog lokalnih izbora da bismo znali usmjeriti napore na popravljanje stvari s jedne strane i na pronalaženje već postojećih simpatizera i njihovo organiziranje s druge. U svakom slučaju bitno je bilo suočiti se s problemima, prepoznati pogreške i oblikovati želju i metode kako ih ispraviti.

Četiri vrste reakcija došlo je od ogranaka i podružnica u predsjedništvo i sve četiri su korisne i govore nam o stanju u stranci i upućuju što treba uraditi.

Prva je reakcija onih koji su se oglušili i nisu se uopće javili. Od 87 ogranaka u stranci 21 se nije uopće javio, a dva su izvješća poslala sa zakašnjenjem. Svih 11 podružnica poslalo je izvješća, a od 6 županijskih povjerenika 3 je sačinilo izvješća. Naravno, oni koji nisu poslali izvješća nisu ni objasnili zašto ih ne šalju, osim sporadičnih i pomalo čudnih pojašnjenja da nitko iz ogranka nije bio na listi, nisu imali izborni stožer u ogranku pa nisu smatrali da trebaju slati izvješće, kako nam je na Nacionalnom vijeću rečeno za jedan zagrebački ogranak. Kao da se radi o unutarstranačkim a ne parlamentarnim izborima. U svakom slučaju, činjenica da neki ogranak nije uopće poslao svoje mišljenje što i kako su radili za izbore i oko izbora govori o odnosu rukovodstva ogranka prema ovom poslu, prema političkom radu u stranci i prema stranci kao takvoj. Ljudi moji, ako vam se ne da, pa nemojte! To vrijedi i za one ogranke koji su postigli dobre rezultate. Ne mogu vjerovati da su rezultati rezultat njihovog sustavnog i napornog rada, a onda im se nije dalo napisati jednu stranicu teksta. Uvjeren sam da im se rezultat dogodio ni krivima ni dužnima i ničim izazvanima. I nikakva nesuvisla obrazloženja ni arogantne isprike na stranačkim tijelima ne mogu opravdati takav postupak. Radi se o nemaru i nepoštivanju svih drugih članova stranke.

Druga reakcija je ona u kojoj su se izvješća ispunila u par rečenica, toliko da se udovolji forma, ali se iz njih ne vidi ništa osim da su se ljudi sastali. Moguće je da su neki od tih i konstruktivno razgovarali par sati i došli do dobrih zaključaka, ali to u izvješće nisu stavili. Poruka je jasna – potrebno je pojasniti funkcioniranje stranačke hijerarhije ne kao prisilu (kako ju sad vide) neko kao moguću korist za vlastito političko djelovanje. Otaljigati posao nije nikome od koristi. S druge strane, ljudi su se barem sastali i nešto si rekli. I to ima svojih ćari i sigurno je korisno.

Treća skupina izvješća su ona u kojima je sprovedena dobra analiza stanja, ali je izveden zaključak da smo mi napravili sve što smo mogli (često i više od toga), ali, eto, SDP i HDZ su tako jaki da mi tu ništa ne možemo. To su njihove tvrđave. Kao da drugdje nema tvrđava. Ogranci koji tako misle moraju poći još jedan važan korak prema uspjehu – shvatiti da se uspjeti može ako se iskreno pogledamo u ogledalo i priznamo sami sebi gdje griješimo. To ne znači da će sutra osvojiti vlast u svom gradu ili općini, ali da će dobiti optimalne rezultate – to jamčim.

I na kraju, četvrta skupina izvješća, u pravilu ona u čijim su sredinama postignuti najbolji rezultati. U njima je sve urađeno kako treba, analizirane su loše i dobre strane kampanje i sveukupnog političkog rada, analiziran je teren kojeg se izvješće tiče i uočene crne i svjetle točke i smišljeni i napisani načini kako da sljedeći puta bude bolje.

Sve ove četiri skupine reakcija (uključujući i odbijanje pisanja izvješća) poslužit će nam u kampanji edukacije za lokalne izbore koju ćemo provesti ove godine i do izbora u proljeće iduće. Ako uspijemo dobiti one koji nisu pisali da im oni koji su pisali odlično objasne zašto je to važno (jer to ne prihvaćaju kad im kažu članovi predsjedništva, čak ni na Nacionalnom vijeću) postigli smo puno.

I još jedna važna stvar – nitko neće, ne smije i ne treba snositi nikakve stranačke ni bilo kakve posljedice zato što se sortirao u jednu od gornjih skupina. To je tek proces učenja i samoučenja u kojem čovjek upoznaje sebe. Ali ga upoznaju i drugi. I dobre i zločeste strane. Kad je sujeta u pitanju (a svi smo pomalo sujetni, zar ne?) onda sve ispliva na površinu.

— Nikola Vuljanić