Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji!

Sredinom travnja u hitnu saborsku proceduru ulazi novi Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji kojeg je u nacrtu nedavno objavio ministar zdravlja Rajko Ostojić i koji je odmah izazvao negativnu reakciju Crkve (Hrvatska biskupska konferencija), građanske inicijative “I ja sam bio embrij”, te Hrvatskog katoličkog liječničkog društva koji se protive izmjeni postojećeg zakona koji je 2009 g. donijelo sad već bivše ministarstvo Darka Milinovića.

Sukladno svom predizbornom obećanju iz Plana 21, Koalicija je krenula u izmjenu tog zakona koji kod postupka (in vitro!) oplodnje dozvoljava jedino zamrzavanje jajnih stanica, ali ne i zamrzavanje oplođenih embrija.

Postojeći zakon je jedino kod žena s malo jajnih stanica, teško neplodnim muškarcima te onkološkim bolesnicama dozvoljavao mogućnost zamrzavanja embrija.

Zanimljivo da je slična odredba o posebnim okolnostima za zamrzavanje embrija bila i u talijanskom restriktivnom zakonu o medicinski potpomognutoj oplodnji, ali da je nakon presude njihovog Ustavnog suda u travnju 2009., (zbog toga što takve odredbe predstavljaju povredu ustavnih principa jednakosti svih ljudi pred zakonom) izmjenjen i cijeli njihov zakon koji je poput hrvatskog do tada dozvoljavao jedino zamrzavanje jajnih stanica.

Nakon izmjene talijanskog zakona, Hrvatska je danas jedina država u Europi po čijem zakonu o medicinski potpomognutoj oplodnji nije dozvoljeno zamrzavanje embrija, već samo neoplođenih jajnih stanica?

Restriktivniji zakon od nas jedino još ima Kostarika u kojoj je inače potpuno zabranjena medicinski potpomognuta oplodnja.

Talibanizacijom Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji kojim je bivši ministar zdravstva Darko Milinović sveo postupak humane oplodnje na usko područje medicinskog eksperimentiranja, ukidajući tim rigidnim zakonom gotovo svaku šansu da i parovi bez djece putem medicinski potpomognute oplodnje dobiju svoje potomke, mnogi su naši sugrađani svoju šansu potražili u Sloveniji, Češkoj ili Rusiji, plaćajući samo za postupak medicinski indicirane oplodnje (bez ostalih troškova) u rasponu od 3200 (Maribor-Slovenija), 4500 (Prag-Češka), do 7000 eura (Moskva-Rusija), kako bi došli do željenih potomaka.

Restriktivnim i nehumanim postupkom, koji je sramotno podržao i dio medicinske struke, svi ostali parovi koji nisu mogli platiti te skupe postupke u inozemstvu, bili su izloženi (njihove partnerice!) ni malo bezazalenim stimuliranim hormonskim postupcima kojim su u ovulacijskom ciklusu producirale i do 15 jajnih stanica koje bi se nakon toga u bolnim postupcima pod lokalnom anestezijom vadile iz maternice, da bi nakon postupka in vitro oplodnje svega tri bile oplođene i sve tri kao takve, vraćene natrag u maternicu!?

Uprkos tome što je medicinska struka već davno spoznala da je rizik od spontanog pobačaja, zdravlja za novorođenčad i majke kod višestruke trudnoće pet puta veći nego kod jednoplodne trudnoće?

Sve ostale jajne stanice su se neoplođene zamrzavale, bez obzira što medicina također zna da se od 10 jajnih stanica u prosjeku (in vitro) uspješno oplodi svega 8 jajnih stanica, a do petog dana razvoja preživi samo 4-5, (a tek 1.3 će se i roditi), sasvim je jasno da je nakon oplodnje svega tri jajne stanice ( po postojećem zakonu) i njihovog ad hoc vraćanja u maternicu, šansa za trudnoću minimalna (gotovo nikakva), a od zamrznutih jajnih stanica (koje su u postotku samo 65% upotrebljive nakon odmrzavanja) nema nikakve šanse da se ostvari novi pokušaj oplodnje bez da se žena podvrgne novom, po zdravlje opasnom, hormonskom postupku stvaranja jajnih stanica.

Kad svemu ovome dodamo podatak da je hrvatski prosjek hormonski producirane ovulacije svega 6 jajnih stanica po ciklusu ( za razliku od svjetskog prosjeka od 10, ili američkog od 15), sasvim je jasno da smo sa našim postojećim Zakonom o medicinski potpomognutoj oplodnji bliži Kostarici, nego li onome što moderna medicina može napraviti sa postupkom zamrzavanja embrija u kojem bi 18% parova u Hrvatskoj koji imaju probleme sa reprodukcijom, ipak mogli doći do svojih željenih potomaka!?

U Zagrebu je taj postotak parova još veći( 28%)!?

Bez obzira što će se Crkva protiv novog zakona sigurno pobuniti, a i udruga “I ja sam bio embrio”, te “Hrvatsko katoličko liječničko društvo” kojemu bi svakako trebalo preispitati njegovu Hipokratovu licencu, do promjene zakona po pitanju zamrzavanja embrija će sigurno doći.

Ono što mene osobno u svemu ovome muči je to..

-Zašto Ministarstvo zdravlja nije javno objavilo nacrt izmjene tog zakona, već se samo fragmentalno njegova izmjena čita kroz medijske natpise?

-Zašto je u Nacionalnom povjerenstvu za stvaranje novog Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji Rajko Ostojić uključio i dvoje ginekologa koji su aktivno sudjelovali u stvaranju Milinovićevog retrogradnog zakona, od kojih se jedan izrazito kompromitirao, jer je najprije bio protiv tog zakona, da bi odjednom pristao na njega?

Možda zbog toga što je kasnijim Milinovićevim pravilnikom jedino njegovoj privatnoj poliklinici omogućeno da zadovoljava sve uvjete iz tog pravilnika?

-Zašto u stvaranje tog zakona nisu uključene udruge pacijanata, ili udruge pacijenata koje boluju od neplodnosti?

-Čemu sad odluka da se oplođuje samo 12 jajnih stanica?

Što sa jajnim stanicama onih pacijantica koje imaju mogućnost u jednom ciklusu producirati više jajnih stanica od tih 12?

-Zašto se u nacrtu novog zakona predviđa svega 6 (4+2) besplatnih postupaka koje plaća HZZO, što je restriktivnija odredba nego li u dosadašnjem zakonu?

-Što se događa sa embrijima nakon 5 + 5 godina (prvih pet plaća HZZO, a drugih pet godina financiranje tog čuvanja snose pacijenti)!?

-Hoće li se ukinuti mogućnost da dijete nakon punoljetnosti ima pravo znati tko je donator jajne stanice ili spermija kod heterologne medicinski potpomognute oplodnje, što je uzrokovalo to da gotovo nema takvih donatora u Hrvatskoj!?

Uprkos Konvenciji o pravima djeteta, u europskoj pravnoj legislativi garantira se anonimnost takvih donatora!

I na kraju, ne i manje bitno, tko to i u ime koga svu ovu predstojeću promjenu zakona svodi samo na to da izazazove javnu histeriju i paranoju o tome dali će ovim novim zakonom i lezbijke dobiti djecu?

— Eduard Bajlo