Zahtjevnica natjerala Vladu na promjenu zakona o mirovinama

Komentirajući treće mjesto najmlađe stranke, Hrvatskih laburista, nekoliko je političkih analitičara istaknulo da ih taj uspjeh ne iznenađuje. Iz dva razloga. Prvi je što Laburisti komuniciraju s građanima, a drugi što Laburisti otvaraju prave, životne teme. Da, zato što uistinu vodimo brigu o biračkome tijelu kojemu se obraćamo, a to su svi oni koji žive od svojega rada, birači su nas počeli uvažavati. Postali smo nezaobilazna politička činjenica zato što nismo salonska već terenska, s narodom stopljena stranka. Zato što nismo demagozi poput većine političara koji se radnika sjete samo u godini izbora.

I u ovoj posljednjoj akciji pod nazivom „Zahtjevnica“ otvorili smo tri goruće, životne teme. Gotovo da nema obitelji u Hrvatskoj koja ne bije teški boj protiv švicaraca, odnosno, famozne devizne klauzule koja iz dana u dan poskupljuje kredite za stan, pozajmice ili bilo kakvu drugu vrstu zaduživanja vezanu uz stranu valutu. Čak je 600 tisuća obitelji pogođeno ovrhama; bilo plaća, bilo mirovina. No, ne ovršuje se samo zakonski predviđena trećina mjesečnih primanja nego vlast dopušta da se radnicima i umirovljenicima oduzme sav novac, pa čak i svi oblici socijalne pomoći. Ovršuje se bez reda, bez prava pa i onda kada je dug vraćen.

Laburisti traže da se strogo primjenjuje zakon.

Treći jednako važan segment „Zahtjevnice“ je omogućavanje povratka u fond međugeneracijske solidarnosti ili prvi mirovinski stup. Ako se sjećate, u prvoj polovici dvijetisućitih u Saboru je prihvaćena mirovinska reforma, kojoj je ondašnja vlast najavila suštinsko poboljšanje statusa umirovljenika. Naročito onih koji će se odlučiti da u drugi stup izdvoje pet posto svojih primanja. Oni će, propagirali su vlastodršci, dobivati veće mirovine jer će se prvome stupu pribrajati njihova oplođena „ušteđevina“ od pet posto. Niti je bilo što oplođeno, niti je bilo što – naročito radnicima koji su u drugome stupu proveli tek nekoliko godina – ušteđeno. Tako su radnici koji odlaze u mirovinu iz prvog i drugog stupa zakinuti za čak tisuću kuna, jer iz drugog stupa dobivaju crkavicu od nekoliko kuna ili od – u najboljim slučajevima – nekoliko desetak kuna. Pripremajući „reformu“ nitko radnicima nije pojasnio da se drugi mirovinski stup, ako nije riječ o još jednoj pljački, isplati tek nakon dvadesetak godina štednje.

Laburisti su zatražili da se oni koji su u vrijeme prihvaćanja mirovinske reforme imali 40 do 50 godina života mogu vratiti u prvi stup, odnosno, u fond međugeneracijske solidarnosti. Posljednjih dana su se u medijima pojavila nagađanja da će Vlada u jesen poslati u saborsku proceduru, po hitnom postupku, izmjene i dopune Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima, koje bi omogućile svim dobrovoljcima povratak u (samo) obavezni fond (međugeneracijske) solidarnosti.

Iako se na problem upozorava već godinama, Vlada reagira tek sada. Zašto? Je li postala svjesna pogreške? Je li napokon shvatila probleme radnika, odnosno budućih umirovljenika? Brus. Postala je svjesna da će uskoro izbori te da i na ovim izborima treba potkupljivati glasače. I potpisivanje „Zahtjevnice“, akcije Laburista koja će trajati do 10. srpnja, potaknulo je Vladu na taj potez. Naravno da Jadranka Kosor neće priznati da je to i naša zasluga, ali građani hoće. Da je tako pokazuju ankete koje nisu teror, kako to ističe šef SDP-a Zoran Milanović, već pokazatelj promašenih politika dviju za sada najvećih hrvatskih stranaka koje počinju sve više sličiti jedna drugoj.

No, nama je najvažnije da svima onima koji žive od svojega rada bude makar malo bolje. I zato nam nije žao što Vlada našu inicijativu kani pretočiti u izmijenjeni zakon. To i jest bio naš cilj.