Zagor na posljednjoj liniji obrane

Nakon inspekcije ministarstava i vizite samoj premijerki, Zagor i Čiko su skužili da Hrvatska nema vladu i da je hitno potrebno poduzeti nekaj za spas nacije. Budući da su obojica demokratski orijentirani nisu htjeli ništ na silu poduzimati nego su se okrenuli alternativnim rješenjima.

-Treba ljudima iz gradova osigurati prostor gde se mogu skloniti kada propadnu poduzeća i javne službe – razmišljao je brižni Čiko.

-Znam samo jedno područje koje je dovoljno veliko i plodno da primi toliko puno ljudi – reče Zagor.

-Je, i ja znam – Lika!- veselo će Čiko, ljubitelj čistoga zraka i janjetine.

-Lička prašuma me podsjeća na naš Darkwood! Haj’mo tamo pripremiti teren za masovni eksodus Hrvata – odluči Zagor.

I tak su naša dva prijatelja zašla duboko u džunglu u namjeri da se pospominaju s plemenskim poglavicama. Iznenadi ih jedan čudan lik, gol do pojasa, dlakavih prsa koji je skakal po šumi s injekcijom u ruci. Kad ugleda Zagora i Čika odmah ih zapita jesu li cijepljeni protiv svinjske gripe.

-Ne bi se ja cjepil. Čul sam da u toj vakcini svakaj ima – reče sumnjičavi Čiko.

-Ma to je lažna propaganda. Evo, i ja sam se cjepio i mogu opet ako treba.

-Bolje nemoj Darkec, tak lepo ime imaš. Budeš još divljiji nego kaj jesi – savjetova ga Čiko.

-Zašto se ljudi uvijek bune na moje odluke? Ako se tako nastavi iz protesta ću se zavezat lancima za bukvu pa da vidimo ko će duže izdržat: ona ili ja!

Nakon što su ohrabrili ministra da to doista učini, Zagor i Čiko krenuše dublje u šumu. Vidjeli su kako je Bechtel zagadio i uneredio izvore i rječice dok je izvodio radove pri gradnji autoputa.

-Voda je ono kaj je preostalo od nacionalnoga blaga i to moramo sačuvati pod svaku cijenu – bio je odlučan Zagor.

Kak su sve dublje ulazili u šumu, tak su jasnije čuli bubnjanje plemenskih doboša.
Čiko se prepao da su lička plemena već iskopala ratnu sjekiru, ali Zagor koji je poznavao jezik doboša, utješi ga.

-Vele samo da je jedna četa hajduka na magistrali zaskočila Konzumov transporter, opljačkala ga i hranu razdijelila penzićima.

Kada su izbili na čistinu ugledaju dugokosog i u bradu zaraslog čovjeka koji je skakutao oko vatre i usput pijuckao neke svoje biljne aperitive. Bio je to glavom i bradom šaman Hodak. Kada ugleda Zagora padne na koljena i ruke uzdigne k nebu.

-Stigao je spasitelj! Oduvijek sam govorio – Hrvatsku može spasiti samo Duh sa sjekirom!