Vlast je velika jedino u kukavičluku

U što se to pretvorila Hrvatska, kakvim je sve bolestima sklona i koliko je današnja situacija, zapravo, beznadna – s ovom vlašću i ovakvom, kukuriku alternativom – dokazuju i dva tri posljednja događaja, izrežirana u institucijama vlasti.

Primjer prvi.

Nakon što čitava Hrvatska više od pola godine bruji o još jednoj legaliziranoj pljački građana, i ovaj put u režiji banaka te u asistenciji HDZ-ove vlasti, Jadranka Kosor se probudila iz zimskoga sna i poručila (otprilike): „Preko vikenda ćemo već nešto osmisliti!“ Da, Vlada radi, uglavnom, preko vikenda, jer radnim danima J. Kosor i njezina svita jezdi Hrvatskom i reže vrpce, otvara liftove, polaže kamenje (temeljce) na svakome kilometru ničega i gradi kulise za Potemkinova sela. Koja će, u izbornoj kampanji, proglasiti stvarnošću.

I čime su se to geniji poput premijerke, ministrice Dalić i zemlja-zrak ministara Miloševića i Popijača, suprotstavili podivljalom „švicarcu“ i pljačkaški gramzivim bankama? Još jednom su, naravno, zaigrali u bankarsku frulu. Prvo su, sjećate se, „ishodili“ da građani Hrvatske stambene kredite u švicarskim francima mogu otplaćivati generacijama. Uz, naravno, kamate. Pa će, tako, banke nakon legalizirane pljačke dodatno, ozakonjeno, opljačkati građane. Ovaj put su se proždrljivi bankari dosjetili da zamrznu tečaj švicarca na, primjerice, 5,8 kuna. Što time dobivaju klijenti? Veći račun. Kada otplate kredit po tečaju od 5,8 kuna za jedan švicarski franak, otplaćivati će, uz – vjerojatno – novi kredit, ukamaćen za sve godine počeka, razliku tečaja od 5,8 do, recimo, 6,8 ili 6,3 kune. A što ako tečaj švicarca padne na 4,6 kuna, hoće li onda banke isplatiti razliku, s kamatama, građanima? Neće. Za njih vrijedi, naravno, tečaj od 5,8 kuna za 1 franak.

Vlada je, ponovo, natjerala vodu na mlin profitera. Kao što se i očekivalo, nije se pozvala na Zakon o obveznim odnosima koji banke obilato gaze. Vlada je dalje u otvorenom ratu s građanima, koji bi joj trebali dati – kojeg li nonsensa – povjerenje na još četiri godine. Dok ne ispustimo dušu.

Primjer drugi.

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja ovih je dana ustvrdila da Tvornica duhana Rovinj najmanje šest godina krši Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja. Čime? Klasičnom ucjenom. Kupce cigareta iz maloprodajnih lanaca ugovorima su vezali da smiju, pod povoljnijim uvjetima, samo od njih nabavljati cigarete. Ako nabavljaju od drugih proizvođača ili prodavača, TDR-ove će cigarete biti skuplje. To je, pojednostavljeno rečeno, reketarenje. Koje se, uz sve državne institucije, događalo najmanje šest godina!? Pa, što je svih tih godina radila Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja?! Zašto reagira tek sada? Ili, koliko je i tko dobio da bi se tek danas sa „službenoga mjesta“ reagiralo? Kakva kazna čeka TDR? Smiješna. Zbog nezakonitog monopola platiti će stotinjak milijuna kuna. Puno!? Naspram zarade prava sitnica. I što je najgore, za koji dan će se u novinama, na portalima, na tv i radio postajama pojavljivati intervjui s neprikosnovenom šeficom Agencije. I ovaj put će je mediji prikazati u iskrivljenom ogledalu; umjesto da je pokažu kao zaštitnicu krupnoga kapitala i monopola, predstavit će je kao hrabrog borca protiv moćnog TDR ili – puknuti ću od smijeha – Todorića. A što na sve to kaže vlast? Šuti. A šuti jer je i ona u službi kapitala a protiv građana koji su je izabrali.

Primjer treći.

Pohvatali su se za vratove hrvatski biskupi s – zamislite – Vatikanom. Ne, naravno, zbog vjere već radi – love. Papa Benedikt XVI stavio se iznad zakona Republike Hrvatske, pogazio ugovor Hrvatske i Vatikana te stavio, svojevoljno, izvan snage Osimski sporazum. Papa je suspendirao svjetovno i primijenio u sporu o vlasništvu zemljišta i samostana Dajla u Istri kanonsko pravo. Čime je, naravno, narušio suverenitet Republike Hrvatske. Naime, Papa je porečko-pulskog biskupa Milovana suspendirao te ovlastio vatikanskog biskupa Santosa Abrila y Castella da u ime Biskupije i Župe Dajla potpiše ugovor kojim se talijanskim benediktincima vraća samostan i zemljište, usprkos tomu što su talijanski benediktinci već obeštećeni u sklopu s obje strane priznatog Osimskom sporazuma. Papa je, negirajući zakone Republike Hrvatske, odlučio da se nepokretna imovina u vlasništvu jedne pravne osobe, u Hrvatskoj, preda drugoj pravnoj osobi, u Italiji. Time se stavio iznad zakona te pokazao da Hrvatsku tretira kao vatikansku koloniju. Što čini vlast? Šuti. Kukavički. Premijerka kaže da će osobno pisati Benediktu, kao da je riječ o njihovim privatnim odnosima i njihovoj osobnoj imovini. I ovaj slučaj pokazuje da vlast nema karakter te da joj je do zaštite nacionalnog suvereniteta kao do lanjskoga snijega. Što pak poručuje vrh hrvatske katoličke crkve? Da se nije dobro miješati u unutarcrkvene stvari!? A zbog čega se onda crkva miješa u svjetovne stvari; u zakone koji reguliraju pobačaj i umjetnu oplodnju, u radno vrijeme trgovina, u prezervative, odgoj u svjetovnim školama?! Zato što im svjetovna, uglavnom sluganska vlast dopušta dva kriterija i dva metra.