Ustavni sud se stavio iznad volje više od 700 tisuća hrvatskih građana, jasnog ustavnog okvira, odnosno – prava i pravde. Ne samo da su ustavni suci rekli jednoglasno NE radničkome referendumu, nego su i zapodjenuli političku, prizemnu, plitku čarku. Nakon što su zaključili da nema pretpostavki – mada ih ima! – za raspisivanje referenduma o izmjenama Zakona o radu, predsjednica Jasna Omejec i član ustavnog suda Davor Krapac upustili su se u političku polemiku. Čak i više od toga.
Počeli su docirati i prijetiti poput partijskih sekretara iz vremena jednoumlja. Omejec i Krapac umjesto pravnih daju političke okvire što sindikati smiju a što ne smiju. Čak bi ograničili i pravo govora, i pravo prosjeda, i pravo neposrednog odlučivanja u Ustavu nedvojbeno definiranog.
Jasna Omejec je u jednome trenutku preuzela ulogu ekstremne glasnogovornice stranke na vlasti te se, svjesno ili nesvjesno – tako je svjedno (jer rezultat je isti), odmetnula u kolovođu predizborne kampanje. Poručila je građanima da ne nasjedaju na rušilačke poruke ambicioznih pojedinaca!?
Da, da, gospođa predsjednica Ustavnoga suda, institucije koja bi trebala bježati od svakog a naročito najbanalnijeg politikanstva kao vrag od tamjana, okarakterizirala je vodstvo hrvatskih sindikata rušilačkim!? Ako su sindikati rušilački faktor onda se, jasno, prema njima treba odnositi – neprijateljski. Krapac pak ocjenjuje da je Ozren Matijašević legitimnim i u najrigidnijim, daleko nedemokratskojim sustavima od hrvatskoga, shvatljivim pozivima na sindikalnu borbu počinio (moguće) kazneno djelo prisile prema pravosudnom dužnosniku.
Zašto?
Zato što je zaključio da će – ako Ustavni sud zabrani referendum – sindikati žestoko uzvratiti. A što drugo sindikatima preostaje?! Nasjedati na (prešutne ili dogovorne, svjedno) komplote između politike i pravosudnih institucija?!
Tko će štititi radnike? Suci Ustavnog suda politikanskim izjavama priličnijim sedamdesetima prošloga stoljeća nego vremenu u kojemu živimo?
I zašto su, gospodo suci, prosvjedi prijetnja?! Pa, prosvjedi, ili točnije; demonstracije su dio demokracije koju bi ste vi ukinuli, zabranili ili, barem, etiketirali rušilaštvom. Nikome u zapadnoj europi ne pada na pamet organizatore štrajkova, referenduma ili uličnih demonstracija nazivati rušiteljima. Ustavni sud je doista prešao i onu najdonju granicu tolerancije te još jednim svojim istupom pokazao da nije dorastao funkciji koju obavlja. Donio je političku odluku i politikantski ju je obrazložio. Odlukom a još više komentarima dokazao da i te kako osluškuje što vlast misli. A vlast misli, i priželjkuje, da nikavog talasanja do izbora ne smije biti. Zato i Jasna Omejec pozive na prosvjede smatra rušilaštvom.
Na sreću, građani na politikatstvo predstavnika Ustavnoga suda neće nasjesti.
Uostalom, Ustavni sud je svojom odlukom pogazio Ustav i svoje ovlasti. Sud je trebao i smio jedino ocijeniti ustavnost referendumskog pitanja.
Jasna Omejec bi trebala znati – a žalosno što to ne zna – da Ustavni sud nije nadležan ocjenjivati okolnosti u kojima se referendum ima (ili nema, ako je referendumsko pitanje neustavno) održati.
Koliko je Ustavni sud u službi politike najbolje svjedoči činjenica da su novinari odluku suda – a i to da je jednoglasna – znali jedan dan prije. Pa su već u ponedjeljak predvečer radili anketu s političarima.
Osim što treba u Hrvatskome saboru ozbiljno prodiskutirati o radu Ustavnoga suda, treba mijenjati i neke zakonske akte.
Kakvoga smisla ima davati ocjenu referendusmog pitanja nakon što je, primjerice, skupljeno 700 ili 800 tisuća potpisa? Ima. Nakon što se skupe potpisi, Ustavni sud ocjeni da je referendumsko pitanje neustavno i referenduma nema. Ustavni je sud, zapravo, u ovome slučaju posljednji politički filter.
A što bi trebalo mijenjati?
Prije početka skupljanja potpisa odbor za referndum trebao bi – a ne Sabor – poslti Ustavnome sudu na ocjenu referendumsko pitanje. Ustavni bi sud u roku od sedam dana trebao donijeti odluku je li pitanje ustavno ili protuustavno. Nakon zelenoga svjetla, započeli bi se skupljati potpisi.
Nedvojbeno, Ustavni sud je donio političku odluku te pogazio Ustav, svoj dignitet (kojega već dugo srozava) i na kraju se poput kakve partije obratio građanima proglašavajući sindikate rušilačkim faktorom.
Ranko Vuk
Kako to da se uvaženi zastupnik g.Lesar nije potrudio izjasniti o prošvercanom ubačaju gospođe Jasne Omejec,koja nema onoliko staža u sudstvu koliko je potrebno za funkciju koju obnaša,i najvažnije,na čiji je blagoslov zasjela u fotelju?