Trojanski konji i njihove žrtve

I politika je danas – naročito u Hrvatskoj – dio celebrity kulture. Pseudodogađanja odavno su nadmašila stvarnost. Pojavom profesionalnih lažova, kojima tepamo s obmanjivačkom kovanicom; spin doktori, istina više nije bitna. I u hrvatskoj politici uspijevaju, uglavnom, oni koji stvaraju najuvjerljivije opsjene. Stara, pa čak i ona bivša, socijalistička kultura bila je okrenutija radu, čestitosti i hrabrosti od ove današnje koja slavi šarm, opčinjavanje i dopadljivost. Jadranka Kosor se ne nadmeće s, primjerice, Angelom Merkel već sa Severinom. U čemu? Trivijalnostima.

Premijerkina politika svedena je na bedž poruku, narodnu poslovicu i veličanje vlastitog ega. Prati je, s – istina – mnogo manje energije, Zoran Milanović, koji kukuriku opsjene pokušava začiniti tek s pokojim zrnom narodu teško razumljive knjiškosti. Ali ni on nije spreman na stvarnost, jer da jest, tada bi analizirao, definirao te, primjerice zauzeo stav prema Trojanskome konju Ivana Jakovčića zvanom Brijuni rivijera. A možda je i sam Jakovčić Trojanski konj kukuriku koalicije?!

Ili je, naprosto, čitava kukuriku koalicija Trojanski konj tobožnje socijaldemokracije, iza čijih kulisa zapeti kao puške žrtvovanom narodu spremaju nove stupice – kao i dvijetisućitih – nepošteni tajkuni, osuđivani prevaranti, promotori krupnoga kapitala i šuplji teoretičari.

I oko Milanovića okupljena vlasti gladna opozicija shvatila je da u hrvatskom političkom teatru presudnu ulogu igra – lukavština. Na primjeru do sada najgore hrvatske Vlade, s najgorim premijerom i premijerkom na ovim prostorima, (vječni) pretendenti na vlast shvatili su da – poput J. Kosor – ne moraju biti dorasli zadatku, da ne moraju biti iskreni, a još manje pošteni već jedino što moraju je ostavljati dojam da su sposobni, dorasli vlasti, iskreni i pošteni.

Je li ikoga iz vlasti ili pretendentske opozicije zaboljela glava zbog predatorskih kreditnih aranžmana u povlaštenim, izvansustavnim bankama?

Je li itko iz vlasti i pretendentske opozicije okom trepnuo zbog nepoštenih ovrha?

Koga uopće u vlasti ili u pretendentskoj opoziciji briga kako živi radnik?!

Nikoga, jer su i vlastodršci i pretendenti na vlastodrštvo majstori u zaobilaženju stvarnosti. Važno je ništa ne mijenjati, osim, naravno, likova koji se poput tepiha podastiru pod noge liberalnog, pljačkaškog kapitalizma. I, naravno, kapitalista koji su za prilježničko služenje voljni odriješiti kesu. Bez obzira služi li se njima u politici ili u medijima koji sve vještije – a u interesu gazda – manipuliraju sadržajem informacija. I u hrvatskim medijima – koji su u svjetskome „trendu“ – promidžba zamjenjuje sadržaj i ideje.

Što se dogodilo kada smo mi, Hrvatski laburisti, zatražili od Željka Rohatinskog da inicira ukidanje devizne klauzule? S jedne strane prijezir, s druge muk, blokada. Je li na stranu po ne znam koji put do gaća opljačkanih građana stala vlast? Nije, naravno, jer ona služi bankama. A je li na stranu građana stala pretendentska opozicija? Nije, naravno, jer ona služi ideji kako iz opozicije doći u poziciju. I ne talasati.

Pa, ipak, danas su se u koštac s bankama uhvatili i lideri pretendentske opozicije. Jesu, jer je previše onih koji posrću pod teretom lihvarskih kredita. Trebaju njihove glasove. I Jadranka Kosor se suprotstavila bankama!? Ma, vraga se ona suprotstavila. Iz nje sikće taština. Bankama prijeti diletantsko-vatrogasnim te, prije svega, predizbornim, dakle – promidžbenim, dakle – teatarskim potezima. Nema u tome sadržaja, nema sustava, nema ideja, jer Vladi nedostaje i znanja i ozbiljne namjere da išta promijeni.

Iako je danas baš svima jasno da Rohatinski nije štitio interes Hrvatske i njenih građana, netko nevidljiv i moćan i dalje trenutnog guvernera tretira kao jedinog spasitelja ponirajuće Hrvatske. A kao partnera, koji će štititi interes već poput ličkih medvjeda zaštićenih tajkuna i menadžera, nameće Karamarka. Rohatinski i Karamarko skupa, na istoj listi?! Opsjena? A što u Hrvatskoj – osim lošega života većine građana – nije opsjena?!

Jesu li reakcije vlasti i pretendentske opozicije za rješenje životnih problema zakašnjele? Uobičajene su. Koprena satkana od bolesne ambicije i služenja zastrla im je vidike. I zato vam se čini da Hrvatska u svemu kasni. Pa, sjetite se, vlast – Sanaderova i Kosoričina – nije godinama priznavala krizu, kao što, uostalom, ni danas ne priznaje da je kriza u Hrvatskoj posljedica vlastita neznanja, upropaštavanja vlastite industrije te služenja interesu stranog kapitala. Vlast tretira krizu kao elementarnu nepogodu koja je sama došla pa će sama i otići.

„Suočen s najvećom gospodarskom krizom, najvećom razinom ekonomske nejednakosti i najvećom razinom korporativnog utjecaja na politiku još od Velike depresije, Barack Obama gledao je u oči povijesti i odlučio skrenuti pogled. Umjesto da je osudio ljude čiji je nemar uništio ekonomiju, on im je prepustio volan“ – prije nekoliko je dana napisano u New York Timesu. Što vrijedi za Obamu, lažnog spasitelja potlačenih, vrijedi još i više za Jadranku Kosor. Jer i ona se, kao i njezin prethodnik, okružila ljudima koji godinama uspješno upropaštavaju Hrvatsku. No, ne iskačite s broda već promijenite kormilare, ali ne s onima koji glume da znaju kormilariti.