Tako to rade laburisti

Kada kreirate odnose s javnošću nove političke stranke, uvijek ste pred velikim iskušenjem: zadovoljiti ono što društvo od nas traži u smislu forme i sadržaja, pa tu stati, ili ipak biti i pomalo svoj na neki prepoznatljiv način. Ako ste još k tome suradnica Dragutina Lesara, onda nemate previše prostora za mudrovanje. Prespavaj, predloži i primi se posla! Tako je započeo i moj rad, mene kao glasnogovornice Stranke koja puno obećava, barem nas tako mediji prikazuju od prvog dana.

Od samog javnog predstavljanja Stranke stvari su se jednostavno počele događati, mediji su grabili svoj dio kolača, svatko je na svoj način pokušao dograbiti taj dio Lesarove originalnosti, koju je teško definirati. Čak i meni, osobi iz struke. Apsolutno poznavanje medijskog prostora kojim suvereno vlada je svima poznato, no manje je poznato da naš Predsjednik ima istančan smisao za trenutak, koji se može usporediti sa slikarovim osjećajem za boje i oblike ili kompozitorovim osjećajem za atmosferu. Tako Dragutin Lesar doživljava svakog pojedinca. Tako doživljava i suradnike.

Zato nemamo prostora za prevelike greške, za teoretiziranja i smišljanja izgovora kako bismo odluku odgodili za neka bolja vremena. Ili jesmo ili nismo, za ono što smo započeli! Tako je krenula zajednička suradnja, nas, ljudi iz stranke, svakog sa svojim iskustvom, svakog sa svojim očekivanjima.

Prateći medijske napise, što je na kraju i jedan od mojih zadataka, primijetila sam nevjerojatnu pozitivnu atmosferu u objavljenim člancima i intervjuima. Autoritet i vjerodostojnost koja se godinama gradila, ostavila je dubokog traga, čak i na novinare, koji ponekad ne prežu od niskih udaraca, pogotovo ako je meta «laka». Jedan prešutni -fair play- ostao je kao već naslijeđeni oblik odnosa s javnošću, s kojim je stranka jednostavno krenula dalje, i nije ga za iznevjeriti, niti se sa njim olako poigrati.

Tako smo odlučili da ćemo javnosti jednostavno dati šansu. Uvijek se to dobrim vrati, u situacijama kada ti ne cvatu ruže, ali si stekao kredit iz prošlosti, i ako ga pametno i zahvalno trošiš, nikako ne možeš pogriješiti. Svi smo mi jednostavno ljudi. I radnici, i intelektualci, i nezaposleni, i državni službenici, i branitelji i umirovljenici. Svi smo mi ljudi. Jedino politika diktira svoja pravila. Politika je nemilosrdna, no ako je instrument u rukama ljudi pozitivnih namjera, može biti izuzetno krotka i podatna.

Pogledavši u jednom trenutku suradnike oko sebe, učinila mi se politika upravo takvom. Krotkom i podatnom u rukama pravih ljudi.

Andrea Štalcar Furač