Doista; tako smo mladi a već – treći. Odmah iza SDP-a i HDZ-a. Pa, je li to moguće? – pita me skeptik Mario, koji je, kada smo osnivali stranku – poznajući aktere – konstatirao: „Znam da na političkoj sceni postoji prostor za zastupnike prevarenih, izigranih, omalovažavanih, siromašnih, gladnih… ali se plašim činjenice da niti jedna stranka nakon ’90. nije uspjela.“
Istraživanje Nove TV i Ipsos Pulsa razuvjerilo je i najveće skeptike; Hrvatski laburisti – Stranka rada uspjeli su pobijediti čak i crnu tradiciju.
Kako?
Jesmo li znali što hrvatskim građanima treba?
Osjetili smo što treba građanima koji žive od svojega rada. Kako da to nisu osjetile druge, već etablirane stranke?
Odalečile su se, iznarodile, ufoteljile, ulojile. Koprena moći im je zastrla vidike. Kada je većina političara osjetila blagodati sabornice; bogovsku plaću i veliku penziju za malo rada, zaboravila je pošto ju je narod poslao na Markov trg.
A narod možeš varati čak i duže vrijeme, ali ne i u nedogled. Dio je naroda napokon širom otvorio oči te ugledao one koji nisu isti. Dragutin Lesar jest reprezent poštenja, skromnosti, solidarnosti, požrtvovanja i borbenosti. Iako drugi mandat u saborskim klupama, nije se udaljio od radnika, penzionera, studenata, profesora, liječnika…
Sve više hrvatskih građana shvaća da mi doista nismo isti, da nismo poput onih kojima su obećanja tek mamac za naivne glasače.
Uostalom, PAMETNI sada već ZNAJU ČEMU SLUŽE LABURISTI. Mi smo im najsigurnija dionica, njihov glas. Glasan, jasan i iskren.
Dakle; nismo slučajno treći. Uz SDP i HDZ samo Hrvatski laburisti trenutno prelaze izborni prag i dobivaju od građana 5,2 posto glasova. I to u varijanti kada bi sve stranke pristupile izborima samostalno. U natjecanju s koalicijama, desnom i lijevom, dobivamo 6,5 posto glasova. I to za samo nešto više od godinu dana izvan ilegale!
I što je najvažnije, glas za Laburiste je glas ZA a ne protiv nekoga. Tih šest posto, i to treće mjesto (za koje se u pravilu dobiva kolajna), zasluga su najsnažnijega glasa u Saboru, zasluga podružnica i ogranaka, zasluga svih stranačkih aktivista koji već treći put, u novoj akciji zvanoj Zahtjevnica, komuniciraju s građanima, tumače im program te im se predstavljaju neposredno, kao što ćemo, uostalom, činiti i u izbornoj kampanji.
Obilazeći u ovih mjesec dana Hrvatsku i susrečući se sa stranačkim kolegama, i za štandovima, i na sajmovima, i u vatrogasnim salama, shvatio sam da laburizam u Hrvatskoj ima smisla.
Shvatili su to i građani.
Šteta što su morali postati gladni da bi shvatili da zlo nije dobro, ali nikad nije kasno.
Samo naprijed, Živjeli!!
pozdrav, Baba