Šutnja je zlato???

U zadnje četiri godine u Hrvatskoj kao da nije ni prestajala predizborna kampanja jer u višestranačju hrvatske politike vladalo je jednostranačje, kojeg sam prozvao hadezerizam, asociran metodom i stilom rada i donošenja odluka u Vladi i Saboru kao u komunizmu.

Tito i KPJ-u = Jugoslavija.
HDZ i Sanader & Kosor = Hrvatska.

Nije bilo tako davno kada se u vrijeme preizbornih kampanja za izbor predsjednika Republike Hrvatske oglasio „tiskovni glasnogovornik“ Kaptola te priopćio stav da Predsjednik države Hrvatske mora „iskočiti“ iz “hrvatske šutljive većine“.

Ovim je poručeno „svom“ biračkom tijelu ali i ostalim građanima da je „dobar Hrvat“ kao stil i primjer moralne vrijednosti onaj građanin koji politički apstinira četiri godine i onda glasuje za onog na koga autoritet upre prstom.

A to je poruka da se trpi vlast, sve podnosi, ne uznemiruje vlast dok kroji politiku, da se ne uznemiruju uspavani građani ili po onoj narodnoj “Ne čačkaj mečku pod plečku“…

Htjelo se utjecati, s pozicija moći, na kolektivnu svijest naroda, na ljude s kim se to trebaju poistovijetiti i kome dati svoj glas. Bilo je u ovoj kampanji i konkretnih imena s prezimenom.

Rezultate izbora svi znamo. Desnica je poražena.

Pokazalo se, a što je jako dobro za civilizacijski napredak hrvatskog društva i razvoj demokratskih odnosa unutar hrvatske državne zajednice, da su modeli demokratskih izbora otporni na moć i utjecaj tradicionalnih institucija moći, bilo koje vrste.

Pokazalo se i da je teza o „šutljivoj većini Hrvata“ netočna, da je ta dijagnoza pogrešna a kakva je tek politička terapija uslijedila vidjelo se odmah na inauguraciji predsjednika Republike Hrvatske.

Pokazala se snaga nove svijesti građana, shvaćanje i razumijevanje političkih događanja i očitovala se nova politička stvarnost, očitovala se i otvorila nova perspektiva građanskog društva.

Izvrsno bi bilo da se na istim principima biraju i članovi Hrvatskog Sabora i uvjeren sam da je i to jedan od pravaca razvoja neposredne demokratije u Hrvatskoj zajednici.

Građansko društvo se oslobađa robovanja tradicionalnim institucijama i „političkim dušebrižnicima“, što govori i o tome da se sve veći broj građana uključuje u politička zbivanja i da se bar u predsjedničkim demokratskim izborima maksimalno očituje sekularizacija društvene zajednice i stvarni glas većine građana.

U nekim drugim političkim procesima nije tako i sigurno je da će biti izrazito teško mijenjati okamenjene stvari.

No, ovo je dobro i poradi činjenice daljnjeg razvoja društvene zajednice u svojoj raznolikosti po inim osnovama, priznavanja i uvažavanja različitih interesa na političkoj sceni i ozbiljne nužnosti međusobnog priznavanja i uvažavanja čovjeka po čovjeku.

To je i znak za otrežnjenje nekih koji su računali na bjanko podršku. Toga će biti sve manje.

Šta je ispravno djelovanje građana, naroda?

Šutjeti ili javno govoriti.

Javno govoriti i zato ću reči da u hrvatskoj zajednici postoji ozbiljna naslijeđena kriza morala.

Ali kao hrvatski laburista govorim o krizi morala potlačenih radnika, poniženih umirovljenika, opljačkanog naroda.

Krizi morala, jer radnici, građani, umirovljenici, studenti, narod su u ove četiri godine previše šutjeli, nisu se bunili, nisu ozbiljno i smisleno izlazili na ulice na mirne prosvjede kao svoje temeljno građansko-demokratsko pravo, apstinirali su na prethodnim izborima, dozvolili su da vlada političko jednoumlje, agresivna, bezobzirna, bezosjećajna i otuđena vlast.

Parlamentarni izbori su prigoda da se probude, dignu glas i otvore si vrata nove nade u demokratsko sutra.

Poziv svima je da hrabro i javno misle, javno govore, slobodno izlaze na ulice, izlaze na lokalne, županijske i nacionalne izbore i hrabro utječu na cjelinu društveno-političkog života na svim političkim razinama zajednice jer se samo tako može vratiti nada i vjera u poštenu i pravednu politiku i političare.

Mnogi će mahnuti rukom, mnogi će se smijati, ali primjer demokratskih izbora Predsjednika Republike Hrvatske pokazuje da u Hrvatskoj desnica gubi a s ovim izborima treba je definitivno smjestiti na marginu društva. To su i zaslužili.

O posljedicama dosadašnje vladavine desnice u Hrvata na svojoj koži iskusili su prije svega radnici i umirovljenici a tek ćemo biti svjedoci posljedica za zdravstvo, školstvo, socijalnu skrb i druga područja kojima bi se trebali štititi interesi i sigurnost građana.

Neće biti novaca.

Već smo robovi bankarskih dinosaura svijeta a podjela na bogate i siromašne Hrvate biti će sve dramatičnija.

Zalažem se da se Hrvatske laburiste prepozna kao i do sada, još prodornijom kriitikom vladajućih garnitura pa ma tko to bio na vlasti uključujući i vlastitu samokritiku, da Hrvatski laburisti budu prepoznatljiva politička snaga koja neće šutjeti, koja će stati na stranu radnika i građanina, buditi radničku i građansku, civiliziranu demokratsku i političku svijest i tražiti ostvarenje ljudskog dostojanstva u svim odnosima u zajednici, uključujući i EU i biti sluga svima onima koji su spremni odupirati se svakoj bahatoj i drskoj vlasti koja ne vodi brigu o poštenju i pravednosti za cjelinu društvene zajednice.

Stanislav Nusbaum