Sudac nema hrabrosti svirati zaleđe

Na području Gradske četvrti Trešnjevka – jug planira se izgradnja Doma crvenog križa, točnije na Knežiji. Ima li svrhe i potrebe gradnja takve građevine kada na Jarunu postoji Dom crvenog križa napravljen nedugo sa svim sadržajima koji su potrebiti tomu? Možda i ima potrebe ali i neki drugi imaju svoje “potrebe”, rođaci, kumovi i sl.

Na što želimo upozoriti.. podaci su malo stariji, ali poznavajući naše “pravosuđe” vjerovatno aktualni. Po javno iznesenim činjenicama koje smo doznali Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić umiješan je, čini se, u još jednu aferu sa gradskim nekretninama. Bivša vijećnica Gradske četvrti Trešnjevka jug, u Zagrebu, Vida Belina, obnašajući svoju dužnost u gradskoj četvrti, kao vijećnik SDP-a, otkrila je sumnjive okolnosti oko nezakonitog preknjižavanja vlasništva nad zgradom Doma Crvenog križa Jarun, a potom i okolnosti pod kojima su Grad Zagreb i Crveni križ Zagreb nezakonito zgradu Doma Crvenog križa Jarun prodali za smiješnih 500 eura po kvadratu.

Dokumentacija dokazuje kriminal u Gradskom poglavarstvu, gruntovnici i Crvenom križu Zagreb

Dokumentacija kojom raspolaže bivša SDP-ova vijećnica u Vijeću Gradske četvrti Trešnjevka jug, ukazuje na kriminalne poslove zagrebačke gradske uprave i čelništva Crvenog križa Zagreb, koji su, prema dostupnim dokumentima, prvo nezakonito razvlastitli stvarne suvlasnike zgrade Doma Crvenog križa Jarun, da bi potom nezakonito vlasništvo zgrade uknjižili na jednog vlasnika, i to Crveni križ Zagreb, uz očitu prešutnu suglasnost Gradskog poglavarstva, nakon čega je uz suglasnost gradske uprave Crveni križ Zagreb vrijednu zgradu, na elitnoj lokaciji na zagrebačkom Jarunu, prodao za cijenu od 500 eura po kvadratu poslovnog prostora.

Predstavka iz ožujka 2005. godine

Predstavka koju je bivša vijećnica Vida Belina uputila nadležnim institucijama 4. ožujka 2005. godine, a kojom je tražila „postupanje po Članku 56. točka 11. Statuta Grada Zagreba“, otkriva detalje sumnjivih poslova oko prodaje zgrade Doma Crvenog križa Jarun.

„Molim Vas da, sukladno Vašim ovlaštenjima iz Članka 56. točka 11 Statuta Grada Zagreba koja se odnose na nadzor nad zakonitošću rada gradskih upravnih tijela koja obavljaju poslove iz samoupravnog djelokruga Grada Zagreba, utvrdite činjenično stanje i pokrenete poništenje svih spornih ugovora i odluka sklopljenih na štetu građana Trešnjevke, a vezanih za utvrđivanje suvlasničkih odnosa, uknjižbu prava vlasništva te prodaju Doma Crvenog križa Jarun, Park prijateljstva 1“, navodi u uvodnom dijelu svoje predstavke nadležnim državnim i tijelima gradske uprave bivša vijećnica SDP-a u Vijeću Gradske četvrti Trešnjevka jug Vida Belina.

Tko je opljačkao sredstva samodoprinosa za izgradnju Doma?

„Ono na što bih Vam naročito htjela skrenuti pozornost je sljedeće:

Dom Crvenog križa Jarun je građen, između ostaloga, i samodoprinosom građana Trešnjevke (sada: GČ Trešnjevka sjever i GČ Trešnjevka jug).

Neću se upuštati u kalkulacije koliko je prikupljeno, koliko utrošeno i sl.

Ono što je bitno i što dokazujem i kopijama dokumenata u privitku (originali u posjedu Grada) je sljedeće:

– sredstva samodoprinosa u iznosu od 8.234.643.-HRD su oročena 1992. godine, uz kamatnu stopu od 28,80% mjesečno;

– dana 31.10.1997. godine tadašnja gradonačelnica Marina Matulović Dropulić potpisuje sporni Dogovor o suinvesticijskim udjelima u izgradnji poslovne zgrade Park prijateljstva 1 (Doma Crvenog križa Jarun), prema kojemu Grad Zagreb postaje, uskladno svojim ulaganjima suvlasnik na 25,226%;

– nepuna tri mjeseca kasnije, 20.1.1998. godine, tadašnja gradonačelnica Marina Matulović Dropulić, dopisom Urbroj 251-01-01-98-1 od Zagrebačke banke traži prijenos oročenih sredstava samodoprinosa u Proračun Grada Zagreba;

– iz navedenog je očito da sredstva samodoprinosa nisu usmjerena sukladno njihovoj namjeni, da su građani koji su uplaćivali samodoprinos oštećeni te da je suvlasnički udio građana (kojim upravlja Grad Zagreb) sklopljenim Dogovorom sa znanjem Grada umanjen.

Molim Vas da ustanovite kako se tako nešto moglo uopće dogoditi, tko je za to odgovoran i da poduzmete odgovarajuće radnje kako bi se zaštitili interesi i imovina građana Trešnjevke koja je povjerena Gradu na čuvanje i upravljanje“, stoji u predstavci vijećnice SDP-a Vide Beline.

Gradsko poglavarstvo 2002. godine „otpisalo“ svoje nekretnine

U nastavku predstavke, bivša SDP-ova vijećnica ukazuje i na sumnjive manipulacije navedenim nekretninama od strane Gradskog poglavarstva 2002. godine.

Prodaji nekretnine, kako navodi Vida Belina, prethodila je čudna procedura u Gradskom poglavarstvu koje je svoju nekretninu jednostavno „otpisalo“ u korist trećih osoba, čime su Grad Zagreb i samouprava Trešnjevka oštećeni za svoj suvlasnički udio u nekretnini.

„Nije mi poznato zašto Grad nije postupio sukladno preuzetim obvezama iz Članka 3. i 4. Dogovora o suinvesticijskim udjelima u izgradnji poslovne zgrade Park prijateljstva 1, Jarun iz 1997. godine, kao ni što se događalo oko diobenog elaborata zgrade.

Također mi nije poznato zašto Grad nije zatražio građevinsku i uporabnu dozvolu koja je sukladno Članku 5. spornog Dogovora trebala glasiti na Grad Zagreb.

Još manje mi je poznato kako je moguće da netko na temelju dokumenta izdanog 20.11.2002. godine ostvaruje svoja prava dana 13.9.2002. godine!

Zato Vas molim da bolje pogledate datume izdavanja, sadržaj i svrhu izdavanja čak 25 dokumenata temeljem kojih je istog sretnog datuma, 13.9.2002. godine, ista oranica zkč 1865/20 ko Vrapče Staro, postala vlasništvom i Grada Zagreba i Gradskog društva Crvenog križa Zagreb.

Pokušajte utvrditi na koji je način sporna oranica „narasla“ sa 197 čhv na 1383 čhv, te u kojem ju je satu navedenog datuma i kojom odlukom Grad Zagreb besteretno otpisao, a u koliko sati Gradsko društvo Crvenog križa Zagreb upisalo, pretvorilo čhv oranice u m2 zgrade i temeljem pravomoćne građevinske dozvole iz 1985. godine i prijavnim listovima s kopijama pisama izdatima 14.11.2002. (!) dana 13.9.2002. godine postao 100% vlasnikom zgrade i dvorišta u Zagrebu, Park prijateljstva 1“, navodi u svojoj predstavci vijećnica Belina sumnjive radnje oko preknjižavanja i „otpisa“ nekretnina u vlasništvu Grada Zagreba na Jarunu.

Krivotvorenje isprava i „antidatiranje“ u zagrebačkoj gruntovnici

„Na ono što se događalo između 13.9.2002. godine i dana prodaje 20.2.2004. godine ne želim se osvrtati, iako je svakako vrijedno spomena.

Osvrnuti ću se samo na činjenicu da su dokumenti izdani 11.3.2004. i 30.8.2004. godine zaprimljeni u gruntovnicu 20.2.2004. godine!

I na kraju, Dom Crvenog križa je prodan Sunce osiguranju d.d., koje se istog dana 20.2.2004. godine upisuje kao vlasnik.

O tome su nekada spominjani suvlasnici kao i razni podstanari u zgradi, službenim dopisom od strane Gradskog društva Crvenog križa Zagreb, obaviješteni tek 15.12.2004. godine, samo dan nakon mojeg vijećnićkog pitanja“, navodi Vida Belina.

Sporna SDP-ova viječnićka pitanja bez Bandićevog odgovora

Vida Belina je, inače, upravo zbog nezakonitosti oko Doma Crvenog križa na Jarunu i njegove sumnjive prodaje Sunce osiguranju napustila redove SDP-a, nakon što se uvjerila u umiješanost gradskih čelnika SDP-a u nezakonitosti oko prodaje ove vrijedne
nekretnine.

Pitanja koja je kao SDP-ova vijećnica godinama postavljala gradskim čelnicima SDP-a na čelu sa Milanom Bandićem do danas su ostala bez odgovora.

Tko je, kada i zašto mijenjao suvlasničke odnose nad Domom Crvenog križa Jarun?

Gdje se, kada i kako „izgubio“ Dom invalida, ako je utvrđen i realiziran u smislu financiranja i izvođenja omjer 1:3 (1/2 Dom invalida, 2/3 Crveni križ)?

Kada se, gdje i zašto izgubilo utvrđeno vlasništvo DVD Jarun?

Gdje su se „zagubile“ ljekarne Trešnjevka čiji su pravni sljednik Ljekarne Zagreb?

Da li znate da je odluka o prodaji Doma Crvenog križa Jarun donesena u Samoboru, na proslavi samoborskog fašnika?

Kako je odluka o prodaji Doma Crvenog križa Jarun donesena i potpisana kada Gradsko društvo Crvenog križa Zagreb nije jedini vlasnik?

Na temelju čijih odluka, ugovora i sl. Je Gradsko društvo Crvenog križa Zagreb upisano kao jedini vlasnik Doma Crvenog križa Jarun?

Kada je i u kojim glasilima objavljen natječaj o prodaji Doma Crvenog križa Jarun?

Kako se Sunce osiguranje d.d. gruntovno uknjižilo kao vlasnik s istim datumom kada je donesena i odluka o prodaji istog?

Kako se Sunce osiguranje d.d. kao vlasnik Doma Crvenog križa Jarun upisalo već 20.2.2004. godine, a Gradsko društvo Crvenog križa Zagreb tek 14.4.2004. godine pokušava tužbom osporiti vlasništvo drugih sudionika nad istim?

Tko ima i kako glasi Dogovor o suinvesticijskim udjelima u izgradnji poslovne zgrade Park prijateljstva 1, Jarun, od 31.10.1997. godine?

Gdje su nestali vatrogasci, DVD Jarun?

Zašto se po gore spomenutom dogovoru nije postupilo i uknjižili se suvlasnici od 1997. godine do danas?

Znajući način “rada”, do sad x puta viđen kako se u Zagrebu gradi i radi tj. dela imamo pravo na sumnju u transparentni i pošteni način pokušaja građenja novog Doma crvenog križa.

Natječaj još nije raspisan pa ima dovoljno vremena da se o izgledu, namjeni i svrsi ovog zahvata povede rasprava u koju su uključeni i građani. Tj. trebali bi biti zato i objavljujemo ove informacije da laburisti a i drugi koji posjećuju naše stranice na vrijeme imaju uvid da oni koji možda i mogu spriječiti manipulacije ove i one vrste obrate pažnju na buduće i prošle događaje u Zagrebu.

Kako stvari stoje sa radnim zakonodavstvom nakon odrađenog staža komotno možemo odmah u starački dom, i bilo potrebnije izgradnja takvih objekata umjesto još jednog doma crvenog križa, jer uz namete koje izdvajamo iz naših plaća za dobrobit našeg grada, države i nas samih a ako gradnja i sumnjivo poslovanje s objektom nakon izgradnje na način gore naveden se primjeni i u ovom slučaju slobodno ga možemo nazvati Domom za vješanje, jer omče oko vrata već imamo..od kud nam.. ZNA SE

…i nikom ništa jer svi imaju u zaleđu političke moćnike a “sudac nema hrabrosti svirati zaleđe”!!.

Mišel Majetić