Što rekao – porekao, pa onda opet rekao ili Izgubljen u svemiru u par lekcija

„Nema novih nameta”, legendarna je rečenica koji često koristi ova Vlada, da bi u sljedećoj rečenici rekla kako će ipak uvesti neke bezvezne poreze, ali koji ne idu na štetu građana ni poduzetnika, nego stanovnika galaksije Andromeda.

U sljedećem koraku i u sljedećoj rečenici ti su porezi samo „na jelovniku” (meniu, naravno, kud bi naš premijer rekao tako grubu i seljačku riječ kao što je – jelovnik). Dakle uvesti ih se može i ne mora, a Vlada o njima tek razmišlja. Kao da ikog živog u ovoj galaksiji zanima što oni misle. Oni su „lost in space”, izgubljeni u svemiru, a na kapetanskom mostu nema niti jednog Vulkanca. Sve čudaci koji još nisu izmislili kompas. No, izbori se približavaju i oni – misle. Dajte nemojte!

Vlada ne samo da nema jasnu poreznu politiku, što bi bio preduvjet razmišljanja o bilo kakvim investicijama, stranim ili domaćim, privatnim ili državnim, Vlada ne može smisliti jasne rečenice koje bi barem dio pučanstva razumio. Vladu ne razumiju ni oni krupnih zuba, a o sitnozubim stanovnicima ove galaksije da se i ne govori. Tako premijer izgovara mudro da neće doći novi nameti dok ne dođu, odnosno dok ih ne vidimo, a kad ih vidimo onda će doći, ili, opet, možda i neće doći kad dođu nego malo prije. Ili kasnije, ili tako nešto slično što jedino on razumije. Ili možda i oni koji su s njim učili latinski.

A stišće ga se sa svih strana Europska komisija, vlastita stranka, koalicijski partneri, sindikati, narod države u kojoj je premijer, šef kabineta, Karamarko, Lesar, Holy i svi ti čudaci, a prije svega Hrvatice i Hrvati, bez kojih bi on bio zaista sjajan premijer.

Tako se uhvatio poreza. Najprije na štednju. Ne zna se još uvijek da li je to porez na štednju ili porez na kamatu od štednje, a dok ne bude crno na bijelo u Narodnim novinama, neće se ni znati. Jer se s ovom Vladom nikad ne zna. Neki misle da će to dovesti do povlačenja štednih uloga, drugi da će banke povećati kamate na kredite, a Vlada ni sama ne zna što bi. Jedino je sigurno da se Bruxellesu treba pokazati da mi ipak nešto radimo. Po nekim čudnim glasinama ispada da je porez na nekretnine ispao iz igre, bar do skorog vremena kad se ponovno vrati. A onda ćemo ga vidjeti i znati da je tu. Ili nećemo. Ne zna se.

Da ne bi bilo zabune, nitko pametan nije protiv oporezivanja kamata na štednju onih koji imaju milijunske iznose na računima, pa će se tako, vjerojatno, porezni propis i formulirati. No, nikad se ne zna. Barem ne s ovom Vladom. Kamate su neka vrsta financijske transakcije između banke i štediše. To će se oporezovati. Ali sve druge financijske transakcije neće. Pa će neki budući XY (ili Luka Raić) opet moći prodati tvrtku, dobivenu u privatizacijskim magluštinama, zaraditi dvije milijarde kuna i odnijeti ih na svoj račun na Azurnoj obali. Bez i kune poreza. Valjda tako i mora biti jer je tako do sada bilo.

Porezi su čudna stvar u ovoj državi. Čim ih se spomene običnim građanima se digne kosa na glavi, no neki ipak veselo trljaju ruke. Posebno ako poznaju šeficu porezne i ako je tvrtka iz Osijeka. Makar ona tvrdi da tog gospodina ne pozna i da za njega nikad nije čula niti je s njim razgovarala. Svi za njega znamo – ona ne. Malo je vjerojatno, ali treba vjerovati. Kako ono kaže jedan genijalac hrvatskog političkog sustava – neka institucije sustava rade svoj posao. Zna on.

Jer je ljestvica visoko podignuta. Kako za koga i kako kada! I Linić i Milanović tvrde da je u državi uspostavljen red. Opće je poznata stvar da je najbolje uspostavljen red na groblju. Svi leže lijepo u redovima, ne krše propise, ne miču se i ne smetaju grobarima. To je red kakvog cijene naši ministri. Možda. A možda i ne. Ne zna se. Jer po tom groblju ipak šeću neki – ministri i njihovi prijatelji i ostali gosti iz drugih galaksija. Ne bi li toga bilo dosta?