RAD je svjesna djelatnost koja ima za svrhu da se nešto proizvede, da se stvori neka nova vrijednost, usluga i slično.
U RH rad je, na žalost, postao nešto kao privilegija. Više od 300 000 ljudi ne radi. A svi su oni radno sposobni. No vratimo se na trenutak na one zaposlene. Neke statistike kažu da skoro 70 000 ljudi ne prima (redovito) plaću ili prima u obliku nekih sredstava kompenzacije. Prije par godina sam radio za jednu tvrtku (honorarno) i dio zarade sam redovito primao kroz kompenziranu robu. Kroz taj posao sam upoznao nekoliko poslodavaca koji su svojim primjerom ponašanja i poslovne politike obezvrijedili rad. Nazvao sam taj sloj „Balkan Menadžment“. Ne želim vrijeđati balkance ( i sam sam balkanac) ali mi je taj termin nekako došao sam od sebe. Plaća isplaćivana neredovito, dio plaće se davao kroz neku robu, radnicima se govorilo : „ ako vam se ne sviđa, na zavodu ima na tisuće zamjena“. Pa radite vi pod uvjetima da vam netko stalno spominje zamjene?! O plaćanju dobavljačima neću niti govoriti. Trebam li spominjati da su neki od tih „menadžera“ na račun tvrtki kupovali brodice i vozila visoke klase? Naravno da ne trebam.
Vrlo često čujemo kako ljudi govore: „pa dobro je da uopće imam posao, bilo što je dobro“. Na žalost sustav je doveo do toga da je to postala normalna rečenica. Izgleda da smo došli do toga da je dovoljno imati posao, pa makar i fiktivno. Plaća-pa ako Bog da –doći će i ona. Je li to normalno? Na žalost, jeste. Ili smo mi dozvolili da je to normalno.
Kad sam skupljao potpise za referendum za promjenu zakona o radu(štand H.Laburista u Splitu), prišao jedan gospodin i objasnio da je ZA, ali ne smije potpisati i ostaviti podatke jer se boji da bi njegov poslodavac mogao saznati. Mlađi čovjek, ne vjerujem da je osjetio „teror komunizma i floskule tipai „i zidovi imaju uši“, ali se bojao potpisati. Kad sam to prepričavao drugima-ljudi su rekli da ga razumiju. Eto do čega smo došli. Zapitajmo se…
U jednom dućanu poznatog lanca sam čuo radnice kako međusobno razgovaraju o tome kako nema plaće već 45 dana a novac za prijevoz i marendu posuđuju. I to je normalno?? Takve radnice nemaju motiv za prodaju i kupci odoše. Nadam se da taj detalj nije promakao onome tko im isplaćuje plaću. Koliko samo radnika nije dobilo božićni bonus ?
Pitamo takve poslodavce :jesu li kršćani? Jesu li vjernici (vrlo često upravo ti likovi sjede u prvim redovima vjerskih bogomolja)? Pa riječ rad se u Bibliji spominje 30-ak puta. Zbog takvih loših poslodavaca počinjemo biti „alergični“ na sve poduzetnike. A , vjerujte, ima pozitivnih poduzetnika, koji cijene radnika i vrednuju rad.Prepoznajmo takve poduzetnike i neka svima budu za primjer. Hrvatski Laburisti podržavaju takve poduzetnike.
Hrvatski Laburisti pozivaju sve radnike (i ostale građane) da nam se pridruže u našoj borbi za – DOBRE POSLOVE, u našoj borbi za DOBRU PLAĆU, u našoj borbi za KVALITETAN I DOSTOJANSTVEN ŽIVOT. Mi, radnici, samo želimo POŠTENO RADITI I ZARADITI SVOJU PLAĆU.
Jadran Periša, Hrvatski Laburisti-Stranka Rada ogranak Kaštela
Kapitalist plaća vrijednost radne snage radnika, ali radnik tijekom dana u robu uloži više rada nego što ga je za to platio kapitalist.
To je kao da je radnik jedan dio dana radio, a da ga kapitalist nije platio.
Odatle potječe profit, odnosno dobit koju kapitalist ostvaruje.
To znači da kapitalist u stvari izrabljuje ili pljačka radnika i na tome principu se zasniva postojeći ekonomski sustav.