Stavovi prosvjednika itekako artikulirani – ostavka vlade!

Prvo su političkoj ekipi prosvjednici bili huligani, a nakon što su prosvjedi postali mirni sada desetak i više tisuća ljudi ne doživljavaju jer im nisu – jasno artikulirani ciljevi, nemaju vodstvo, ne znaš s kim možeš razgovarati… Ovakav stav po svojoj tragikomičnosti i jadu ne zaostaje ništa za onim da jedna po ničemu demokratska vlast i vladavina (osim što se takvom naziva) traži da se problemi u zemlji rješavaju demokratskim putem.

Ulica zato i jest ulica, a prosvjedi i jesu prosvjedi, jer se drukčije ne može izraziti nezadovoljstvo. Ako je deset tisuća ljudi izašlo na ulice, znači da ih nešto opako muči, to ne možeš zanemariti jer ciljevi nisu „artikulirani“. To je identično kao da ti liječnik kaže da mu drugi put ne dolaziš ako si samo bolestan, a ne znaš mu i predložiti načine liječenja. Uostalom, cilj prosvjednika vrlo je jasan – neka vlada da ostavku. Druga je stvar što vladajući takav stav ne smatraju relevatnim i artikuliranim ciljem, premda on to itekako jest.

U zemlji u kojoj prosvejdnici opravdano spaljuju i skidaju zastave svih stranaka, pljuju po svim nositeljima sistema koji nam iz dana u dan sve više skučuje životni prostor, postavlja im se možda pitanje treba li inzistirati na prijevremenim izborima kad ionako nemaš za koga glasovati? No, dilema je eventualno samo na prvi pogled. Nećeš ostaviti lopove na slobodi samo zato što nova ekipa koja bi mogla doži na vlast nije ništa sposobnija; to je pitanje pravde, morala, dobrog ukusa…

I tko se jučer kod Ace Stankovića našao osobito pozvan govoriti o tome da prosvjednike ne može komentirati jer nisu „artikulirani“? Josip Friščić, predsjednik HSS-a, stranke koja je prešla preko svih svojih „artikuliranih“ predizbornih obećanja i ciljeva da bi natopila brkove HDZ-ovom masti. A HDZ je posebna priča. To je stranka koja od dobre organizacije i artikulacije ciljeva sve – puca po šavovima.

Arsen Oremović