Razrajtana bolja budućnost

„Stalno razmišljam o tome kako Vlada može biti bolja, funkcionalno i kadrovski. To radim i danas, to nema veze sa strankom“, prenosi Jutarnji list izjavu premijera i predsjednika SDP-a Zorana Milanovića nakon debakla na maratonskoj (13 sati!) sjednici Glavnog odbora vladajuće stranke. Vladinu politiku ne podržava 61,6 posto građana, a oko 80 posto ih smatra da državu vodi u pogrešnom smjeru.

Milanovićev sunovrat u ponor, politički i ljudski sramotan, predvidjeli smo još prije godinu dana. Nije bio ni moguć drukčiji ishod arogantnog čovjeka koji ne zna voditi veliku političku stranku, a kamoli odgovorno iz Banskih dvora upravljati državom. Razrajtao je socijaldemokratsku ostavštinu pokojnog Ivice Račana i teško se zamjerio svojim drugovima i prevarenim građanima.

Tragično je, međutim, što je ta promašena momčad slučajnih ministara prokockala Hrvatskoj dvije i pol godine mogućeg oporavka, a više nema dvojbe da će i – sve četiri. Koliko su Milanovićevi ljudi od povjerenja plus koalicijski trgovci srasli stražnjicama za svoje unosne državne apanaže, ni bager više nije u stanju prijevremeno maknuti iz fotelja te napuhane umišljenike, koji pucaju od uživanja u vlastitoj „važnosti“. Hipnotički su uvjereni kako nešto važno rade za opće dobro ili, ako nije riječ o hipnozi, zreli su za specijalističko promatranje.

Vladavina Milanovićeve koalicije otpočetka je elementarna nepogoda: država je bankrotirala, nema ni jednog iole vrijednog rezultata, a građani žive lošije nego ikad! Nakon otvorenog raskola u SDP-u, za koji je kriv upravo Zoran Milanović, stranačka će trulež tek sada opasno zagaditi već rashodovanu Vladu. Više nema nikakvih razloga vjerovati da nam SDP-ova koalicija može išta dobro donijeti, osim da odmah odstupi s vlasti. Ali, ne želi se maknuti do zadnje sekunde debelo kompromitiranog mandata.

Može Mrki Marko iz „novog HDZ-a“ dubiti na glavi ili hodati na trepavicama, ali prijevremene izbore neće dobiti! Može sve katoličke biskupe nagurati u crnu kolonu s vukovarskim stožerašima, Babićevim bijelim kutama, svih 1205 čelnika braniteljskih udruga s članstvom, svoje „nezadovoljne seljake“ i laičke „inicijative“ Željke Markić te im na čelo kolone udariti „domoljupkinje“ Ružu Tomašić i Marijanu Petir, ali – prijevremene izbore neće dobiti! Milanović „stalno razmišlja o tome kako Vlada može biti bolja“, ali već dvije i pol godine nije ništa smislio. Može, ali ne s njim kao premijerom. Kako će u preostalih godinu i pol biti bolje!? Nikako. On nije kadar misliti kako svjestan i savjestan premijer. Niti ima s kim misliti i u Vladi i u stranci. Ostaje sve usamljeniji i depresivniji.

Ostavit će ga uskoro i većina onih koji su ga sada, brinući se za vlastite stražnjice, podržali u srazu s bivšim državnim blagajnikom Slavkom Linićem. Ništa novo u hrvatskoj politici. Već četvrt stoljeća najbolje prolaze kameleoni kojima nije do vlastitog obraza u očima građana, nego do one: veži konja, gdje ti gazda kaže i bog te veseli! Sjetimo se Tuđmanovih ZNA SE, koji su polomili noge pretrčavajući iz jata Oca Domovine (sic!) i Ivića Pašalića u jata Ive Sanadera, pa Jadranke Kosor i sada Tomislava Karamarka. Ili iz stranke u stranku.

Svaki put su odvratno i neljudski okretali leđa bivšim šefovima kojima su, dok je ovima dobro išlo, pokorno lizali neku stvar i pohlepno zobali dobačene mrvice vlasti i moći. Eto ih danas pune saborske klupe! Veća je hrvatska tragedija od samog biblijskog povodnja, debelom Milanovićevom zaslugom, što opet takvi „politički heroji“ imaju najveće izglede uspeti se za državno kormilo. Netko normalniji, a da nije u „novom HDZ-u“ ili SDP-u, odnosno njihovim koalicijama – nije na vidiku još barem dva-tri iduća parlamentarna izborna kruga. Žalosno, ali tako je. Velikima ne pada na pamet mijenjati izborna pravila koja samo dvjema koalicijama jamče cikličko izmjenjivanje na vlasti. Manje i tvrdoglavije političke opcije, ne budu li u kolu s velikima, čeka tiha eutanazija ili vegetiranje.

Ljeto je već upeklo svom žestinom, a na vrućini ni premijer Milanović ne može dugo izdržati – zamišljen. Zato je brzinski smislio rekonstrukciju Vlade. Njegovi podčinjeni i nemaju što misliti kad on (ne) misli za njih. Pokušao je Linić nešto misliti, pa se proveo kao bos po trnju. Što god Milanović smislio, kladimo se, opet nije dobro smislio. Koliko god se trsio ostaviti dojam u javnosti da nije takvo zlopamtilo, pa će na krilima Pirove pobjede na maratonu Glavnog odbora pobacati sve oponente iz svoje blizine. Toliko barem zna znanje!

Ako je nemilosrdno nogirao iz vlasti i iz SDP-a svog najvažnijeg, novčarskog ministra, radoholičara koji je na poslu provodio trostruko više vremena od svog šefa, imao kakve-takve rezultate i bio u javnosti drugi-treći na listi političke popularnosti, to ne znači da će znatno lakše nogirati „manje važne“. Recimo, liječnike sa zavidnim izvanpolitičkim karijerama Miranda Mrsića i Rajka Ostojića, koji su otvoreno stali na Linićevu stranu. Iako obojica nemaju spomena vrijednih rezultata, Ostojić će vjerojatno otfrknuti, a Mrsić neće. Što će mu Branko Grčić koji dnevno proizvodi toliko neutemeljenog optimizma da bi trebalo preispitati njegov ekonomski doktorat. Ali, Milanoviću je mio! „Vi, gospodine ministre“, rekao mu je saborski zastupnik Goran Marić, „danas govorite zašto se jučer nije ostvarilo ono što ste obećali prekjučer!“

Milanku Opačić, jednake larpurlartističke retorike, na analfabetskom tečaju osposobljenu za socijalu, neće mijenjati, jer mu je slijepo pokorna baš zato što je svjesna svoje nesposobnosti za makar korektno obavljanje (pre)odgovornog posla u Vladi. Što je Milanoviću trebao „veliki stručnjak“ za selo i seljake Tvrtko Jakovina? Kako taj lik vodi svoj resor, stanje u agraru ne bi bilo lošije čak i bez ikakvog ministra. Siniša Hajdaš Dončić? Kapacitet neusporedivo skromniji od količine njegove prepotencije. Negdje na razini ministarskih habitusa i učinaka Željka Jovanovića, Orsata Miljenića, Ranka Ostojića i ostatka Vladine regimente. Bez obzira iz koje su stranke.

Na koga god da pokaže prstom u Vladi, a iz SDP-ove je kvote, makar i žmirio – neće pogriješiti. Ali, koga na njihovo mjesto? Nema valjanog odgovora, jer ovakvu vlada nije moguće prizvati pameti.

Bude li se premijer i šef SDP-a odlučio na radikalizam prema svakom drugom esdepeovcu koji ne misli dobro o njemu (a nije baš sklon toj vrsti samoubojstva), politički cirkus u njegovoj stranci dosegnut će kulminaciju. Najvjerojatnije će Pedra pronaći u Rajku Ostojiću, a zamjenu u Siniši Vargi iz HZZO-a. Mirando Mrsić će preživjeti zbog niza bezveznih razloga. Pa i tog, što je prijatelj Ivi Josipoviću. Špekulira se i sa smanjenjem ovlasti Branku Grčiću, Željku Jovanoviću i Tihomiru Jakovini te dovođenjem u Vladu Borisa Vujčića, čelnika HNB-a. Samo, Vujčić nije lud napustiti (pre)ugodnu HNB-ovu hladovinu!

Međutim, građanima se ovako ili onako ne piše dobro! Nikakva rekonstrukcija Vlade, zakašnjela dvije i pol godine, neće im sada donijeti sreću. Vladajućoj momčadi s obiju strana Markovog trga već je jasno da lete s vlasti, najkasnije za godinu i pol, pa je sva ova tektonika na neki način već – zauzimanje čim boljih pozicija za uloge u oporbi. Dopuste li g
rađani „novom HDZ-u“ i šarenoj (ultra)desničarskoj bratiji doći na vlast, piši kući propalo je! Momčad Mrkog Marka, prepuna politički nezrelih i također nesposobnih stranačkih patuljaka gladnih vlasti, niti objektivno može niti zna izvesti zemlju iz krize. Poboljšati životni standard građana? To čak ni ne žele!

Nakon što namire svoje materijalne apetite i vrate dugove logističarima iz sjene, do kraja savinu kičmu pod utegom iz Bruxellesa, pokazat će se kako ni ZNA SE ne zna ništa bolje od isprazne verbalne gimnastike. Zašutjet će o ćirilici, dostojanstvu branitelja, udbašima, partizanima, jugonostalgičarima…, jer se tim opsjenama za glave kamene ne hrane gladna djeca niti plaćaju režije! Je li Bijednoj našoj za dugo vremena razrajtana bolja budućnost!?

Marijan Vogrinec