Samo oboljeli od kroničnog hlebinitisa, stoljećima neiskorjenjive boleštine u Hrvata, zla koje udara na sposobnost rasuđivanja svojom glavom, a ne srcem ili guzicom, mogu se iščuđavati jednoglasnoj odluci Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa da je predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović zabrazdila u tom glibu kad je državnih 1,160 milijuna kuna iz svoje kampanje uplatila na račun HDZ-a i potom dijelila naputke kome donirati novac. Ona je ispisivala adrese, a HDZ lifrao „njezine“ kune. Politikantski humanizam kao ZNA SE dar. Nitko od doniranih nije mario što iz HDZ-plavog omota zaudara užeženo politikantstvo. Grabar-Kitarović je hinjenim samaritanstvom – službeno: sukobom interesa – uoči važnih parlamentarnih izbora zapravo nakanila među naivnijim dijelom birača priskrbiti šaku Judinih glasova više HDZ-u i Tomislavu Karamarku.
Zašto „Samaritanka“ nije izravno podijelila novac potrebitima, što bi tu operaciju učinilo legalnom i transparentnom, nego se poslužila posrednikom? I vidi vraga, baš HDZ-om. Zato, jer je željela izbjeći porez na donaciju, i to državi kojoj je prva hrvatska predsjednica! Da čovjek ne povjeruje. Zakinuti vlastitu državu ne bi li se njezino „samaritanstvo“ 25 posto ljepše vidjelo na HDZ-ovom računu! Uskratiti poreznim obveznicima svotu koja im je zakonski oduzeta za platili predsjedničku kampanju, a kandidatkinja ju nije namjenski potrošila niti ju je željela staviti u svoj džep. Što je, također zakonski – imala pravo. Da je platila porez na predsjedničin dar, kapa do poda. Ovako… Muljaža. I sukob interesa. Ružno.
„Djelovala je suprotno obvezi očuvanja vlastite vjerodostojnosti i nepristranosti, čime je narušila načela obnašanja dužnosti“, zaključilo je Povjerenstvo. Kao što uobičajeno čini kad joj što nije po volji, Grabar-Kitarović je osorno poručila da je Povjerenstvo „prekoračilo svoje ovlasti“, da su „sredstva donirana zakonito“ i da bi „opet učinila isto“. Predstavljati donacije kao svoje, davati naputke HDZ-u i plaćati ih s računa navodno bivše stranke te se u javnosti naslikavati kao plava darodavka? Je li to moralno i zrelo ponašanje osobe koja se drži predsjednicom svih žitelja RH i nije stranački pristrana? Da je predsjednicom samo „Domoljubne Države HDZ“, koja postoji tek u sljepačkoj fikciji nekih psihijatrijskih slučajeva, to bi ponašanje valjda bilo normalno.
Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa nepristrano je ustanovilo isto što su dokučili medijski analitičari: Grabar-Kitarović je „demonstrirala odnos povezanosti s jednom političkom strankom koji ne slijedi iz obveza i dužnosti predsjednice Republike, a takav odnos nije sukladan nestranačkom i neovisnom obavljanju dužnosti“. Prema tome, očito ne stoji njezino obrazloženje da je samo ispunila svoje predizborno obećanje. Ispunjenje obećanja nije podrazumijevalo neplaćanje poreza na darove i novčano petljanje sa strankom koja ju je progurala na dužnost predsjednice RH. I gdje je tu pamet: predsjednica države daje upute političkoj stranci, a ova ih bespogovorno provodi u djelo!?
To što je Grabar-Kitarović uhvaćena u sukobu interesa samo je najnoviji u nizu krimena, kojima lakomisleno gazi i obećanje i ustavnu obvezu ponašati se – „tako joj bog pomogao!“ – kao predsjednica države, maknuti se miljama daleko od bilo kakvog strančarenja. A ona se od prvog dana mandata ponaša kao predsjednica „Domoljubne Države HDZ“, odnosno manjinskog dijela građana koji su interesno povezani s političkom opcijom iz koje je progurana na Pantovčak.
Odmah je po inauguraciji na Markovom trgu prkosno okrenula ćurak i zgroženoj javnosti pokazala čija će i kakva biti predsjednica. Iz uzvaničkog se VIP društva, dostojnog lepoglavskog dvorišta za dnevne šetnje, kako je zapazio jedan ugledni kolumnist, uputila zahvaliti logističarima u HDZ-ovoj šatri ratnih veterana. Prvi predsjednički intervju dala je ne državnoj/javnoj kući HRT-u, što bi bilo očekivati od predsjednice koja drži do svog dostojanstva i digniteta dužnosti na koju je izabrana, nego nacifašističkom manekenu, osuđenom dileru kokaina Velimiru Bujancu u fuuuj formatu „Bujici“. Na lokalnoj televiziji Z1. Inače, HDZ-ovoj ZDS streljani, koja s novinarstvom ima veze koliko Bujanec s otkrićem Amerike.
Grabar-Kitarović je uhvaćena u predsjedničkoj nevjerodostojnosti i državničkoj nezrelosti, čime je dala uvjerljiv doprinos ne samo rastućem uvjerenju građana da je dorasla samo obnašati dužnost predsjednice „Domoljubne Države HDZ“ nego je i prodonijela produbljivanju podjela i razdora u zemlji, bujanju mržnje i netrpeljivosti… Svemu lošem, što je obećala popeglati, što je dužna činiti i što joj je stalno na jeziku. Nažalost, samo na jeziku. Nikako ne uspijeva zatomiti svoju političku pristranost niti olabaviti baršunastom retorikom za opću uporabu. Tipa: ako pada kiša, moramo otvoriti kišobrane, jer ćemo inače pokisnuti i možda se prehladiti. Da ona to ne kaže, „Hrvatice i Hrvati i sve hrvatske građanke i građani“ bi popul Kalemberove Ane jurcali po kiši i bez kabanice i bez kišobrana. A to što jurcaju oko kontejnera za plastičnim bocama i po pučkim kuhinjama, a moj bože, život je takav, težak, čupav i dlakav…
Građani se očito nisu usrećili s predsjednicom kojoj je više do samopromocije i nebrojenih turističkih putovanja po globusu – svako malo u SAD – te do javnih performansa beskorisnim/populističkim selidbama Ureda predsjednice RH po Bijednoj Našoj, gdje je pompozno dočekuju organizirane skupine djece i HDZ-ovih volontera u tradicionalnom ruhu, a tv-kamere prenose „spektakl“ u kojem glavnu rolu igra HDZ-ova „žena iz naroda“. Prošla joj je prva godina mandata, a učinak, što bi Sinjani kazali – uništa. Niz neprilične svađe s bivšim premijerom Zoranom Milanovićem, koji je uopće nije doživljavao, pa je pucala od nemoćnog bijesa, te (pre)česta nepotrebna izbivanja iz zemlje od kojih Hrvatska nije imala nikakve opipljivije koristi. Ima ona pučka o skakanju iz opanka u cipelu, a na tom je tragu i genij satire Branislav Nušić uzeo na zub ženu iz naroda Živku Popović.
Sjeća li se još tko zažarenih tirada na koje se ironično smješkalo više od polovice građana RH, nepogrešivo predosjećajući da će od njih ubrzo ostati samo prazna ljuska? I bi tako. „Ja sam Kolinda Grabar-Kitarović! Ja sam vaša! Ja sam žena iz naroda! Bit ću vaša predsjednica!“ – salijetala je birače nakon desetgodišnjeg izbivanja iz opće hrvatske bijede i jada. No, ostala je disciplinirana, poslušna vojnikinja HDZ-ovih i interesa Tomislava Karamarka, kojima građani ni po koju cijenu nisu dopustili samostalno formirati vlast. Grabar-Kitarović i HDZ-plavim odijevanjem (npr. kostim na biralištu za parlamentarnih izbora te u politički jačim prigodama), sljubljenim s bojom Karamarkove kravate, šalje poruku: budite uz HDZ, to je i predsjedničina stranačka/omiljena boja.
Sada se opet zaobilaženjem istine oglasila iz New Yorka, gdje se samopozvala na zasjedanje Opće skupštine UN-a o klimi, u kojoj planetarno kataklizmičnoj igri Hrvatska ima ulogu slučajne statistice. „U unutarstranačke i unutarkoalicijske procese
neću se miješati“, kazala je o rusvaju u HDZ&“domoljubi“&Mostovoj vlasti. „Mogu apsolutno jamčiti da ću kao predsjednica RH uvijek biti čimbenik stabilnosti u Hrvatskoj koji će osiguravati ustavnopravni poredak, a naravno, i napredak zemlje.“ Ništa od izrečenog nije istina. U međustranačke odnose umiješala se, na strani HDZ-a, od prvog dana mandata i aktivno sudjelovala u svim desničarskim cirkusima radi rušenja SDP-ove koalicijske vlasti.
Sada to čini nešto rafiniranije, jer Most Bože Petrova i premijer Tihomir Orešković drže HDZ i Karamarka na kratkom lancu, a time posredno i HDZ-ovu „ženu iz naroda“. Koja, sudeći po pretpostavci da ni ubuduće neće biti u stanju kontrolirati svoj karakter i političku pristranost, ne može računati i na drugi predsjednički mandat. Što je to društvo tražilo, to je dobilo: raspašoj reforme i nemoć vladanja državom. SDP-ova koalicijska vlast, istina, bila je u mnogo čemu loša, ali je ipak nasljednicima predala zemlju u rastućem stanju. Živnuo je optimizam. Nova se „reformska“ momčad sve više razotkriva kao skupina neiskusnih i nesposobnih, koji postaju sve teži mlinski kameno državnom vratu.
Vlast još nije ni konstituirana u svim ključnim segmentima i razinama, a ljetni raspust samo što nije. Pa ljetna stanka, komad jeseni za namiještanje rogova u vreći i nove svađe/nesloge i – prođe godina 2016. Gdje smo bili? Nigdje. Što smo radili? Ništa. Umjesto da reformiraju zemlju, kako su tvrdili da hoće, mogu i znaju – bijedno se svađaju, podmeću si noge, opanjkavaju se i drugi dan to poriču… Sve u svemu: građani, drž’te gaće u „Domoljubnoj Državi HDZ“ i s predsjednicom koja svako jutro najprije staje pred zrcalo u badecimeru i tepa mu: „Ogledalce, ogledalce, reci meni tko je najvažniji u RH, na uspravnici (sic) i šire…“.
Naši Predsjednici Države “slučajno” nastale kao pla-neti u sunčevom sistemu uvrnuti su svaki na svoj način. Njihov utjecaj je očito samo na verbalnim i estetskim osnovama.Kako smo turistička zemlja gospodine Vogrinec nemojte si sve te stvari previše uzimati k srcu.
Vaš trud cijenim ali izgleda da vas narod doživljava kao Tanju Torbarinu.Želim Vam svako dobro za naš PRAZNIK RADA i nadam se kako će naša predsjednica polučiti dobre turističke rezultate kao maskota što nije mala stvar za našu situaciju.
Tona sa Jaruna