Poštovani gospodine ministre Jovanović!

Vama je, za sada, dosta kokošinjca. Ne znam što ste Vi u ovom sastavu Sabora percipirali kao kokošinjac, a još manje tko su tu kokoši, ali bih mogao pretpostaviti tko je bio jedan od najglasnijih pijetlova i tko je (sad se pokazuje) isprazno kukurikao s kraja bunjišta. No, dobro, ako ste vi vidjeli Sabor kao kokošinjac (a to je jednom prilikom izjavio i čelnik vašeg najvažnijeg koalicijskog partnera), onda je to valjda tako. Ministar zna. Gotovo sve.

S druge strane, ako si pogledate Ustav ove naše jadne zemlje (a jadna je, pored ostalog i prije svega, po svojim ministrima i vlastima) vidjet ćete da Vlada, pa i ova kojoj ste Vi član, vjeruje bez šale, odgovara Saboru. U Vašem Ustavu to je valjda obrnuto. Sabor odgovara Vladi, ministri prozivaju Sabor za nerad, za isprazno kokodakanje, a dva dana prije najavljenog zasjedanja nismo još primili niti jedan dokumenat od te iste Vlade o kojem bismo razgovarali, dok oporbeni prijedlozi, koji su zaprimljeni u proceduru, nisu na dnevnom redu jer se nisu ispunili proceduralni uvjeti. Ti uvjeti, naravno, ne vrijede isto za vlast i opoziciju. Prijedlozi opozicije mogu čekati mjesecima, ponekad i godinama, a prijedlozi vlade dolaze na dnevni red i u raspravu u jednom danu.

Kažete da saborski zastupnici trebaju raditi svaki dan u tjednu, pet dana uzastopce. Slažem se u potpunosti. Čak i u ovim tjednima kad nema zasjedanja radim svaki dan. Ne u Saboru jer tamo nemam svoju sobu i jer na dnevnom redu nema ničega. Ne znam kako ste vi provodili svoje dane kao saborski zastupnik, ali ako tvrdite da zastupnici malo rade, valjda to znate iz vlastitog iskustva. Laburisti imaju drugačija iskustva.

Na stranačkom ste skupu utvrdili da treba mijenjati Poslovnik o radu sabora. Slažem se s prijedlogom, ali sam uvijek mislio da prijedlog promjena Poslovnika daje Predsjedništvo Sabora, a ne centralni komitet, središnji odbor, ili kako se to već kod vas zove. Čarobni zov partitokracije i neprikosnovene vlasti partijskih tijela očito Vam je neodoljiv, ministre. A ne bi trebao biti.

Pa kad već govorite o promjeni Poslovnika, zaista bi zloporabu ispravka krivog navoda trebalo ukinuti i omogućiti da ljudi međusobno u parlamentu izmjenjuju stavove. A to se postiže diskusijama i replikama. Ima još dosta stvari koje bi u poslovniku trebalo promijeniti. Kad znamo tko ga je radio, dobro je i ispao.

Ali jednu stvar bih svakako htio naglasiti i predložit ću ju kao svoj osobni skromni prilog promjenama Poslovnika. Mislim da bi se trebalo javno objaviti, na stranicama Sabora i u medijima, kako je tko glasao o pojedinom prijedlogu akta Sabora. Pa da se vidi da li je ikad itko iz vlasti glasao za neki prijedlog oporbe, bez obzira koliko koristan bio. Ili je baš svaki puta pretegnula stranačka stega (koja se nekad zvala partijskom disciplinom), pa i ugledni pravnici glasaju za zakon koji samo što na naslovnoj stranici nema ime ministra na kojeg se odnosi. I zastupnici vlasti brane neobranjivo, čak i onda kad na hodnicima govore sasvim drugačije.

Gospodine ministre, svoju hrabrost i kompetenciju dokazivat ćete u Saboru. A na partijskim sastancima pričajte o Vašim partijskim poslovima. Mudrije je.

— Nikola Vuljanić, saborski zastupnik Hrvatskih laburista – Stranke rada