Postoji li nada za bolje sutra?

U lijepoj našoj Hrvatskoj svaki dan je sve više i više matematičara. Zbroji režije, dodaj im troškove prehrane i prijevoza, a da, sad i školske knjige, pa tenisice, nešto za zimnicu…

I sve to lijepo odbijemo od jadnog iznosa na svom računu a total je uvijek u minusu.

Da, u minusu, ne na nuli. Sva sreća da postoje i negativni brojevi jer u Hrvatskoj su baš oni hit.

U moru vijesti kojima nas svakodnevno zapljuskuju različiti mediji, ne mogu da se ne zapitam jesu li zaista građani ove zemlje glupi, lijeni i nesposobni?

Premijerka govori kako zna «kako je to kad djetetu nemaš za kruh» dok joj na prsima blista novi broš. U vladu dovodi nesposobne, ali podobne poduzetnike i postavlja ih za ministre koji nas hrane snovima o investicijama koje «samo što nisu».

Gospoda koja su godinama studirala na plećima naših roditelja danas si uzimaju za pravo da se školarinama i udžbenicima prepucavaju preko leđa naše djece dok pred Studenskim centrom žicaju onih pet kuna koje im nedostaju da plate ručak iksicom ili dok skaču na svaki naljepljeni oglas za posao.

A biti bolestan ili tražiti kakvo pomagalo koje smo već sto puta platili…?!

To nikako nemojte! Ako plaćate dopunsko, u bolnici će vas lijepo «obraditi» pa onda poslati doma jer mjesta mora biti za one koji sami mogu platiti liječenje a to je onda i

puno manje posla. U Hrvatskoj se unaprijed zna koliko će djece ima nepravilne zube pa je logično da se zna i koliko ih ortodont može primiti.

A turistička sezona?

– Nikad bolje! Stalno rekordni broj gostiju!

Samo kad opet sve zbrojimo i oduzmemo i nije bila nešto. Dobri pokazatelji-loši rezultati.

Zaista, kad naši penzioneri odgledaju prilog o bogatim Amerima, Rusima i Japancima kako su kruzerom došli vidjeti naš Dubrovnik, zasja im suza u oku. Ne zbog jastoga i škampa s kojim se ti dragi gosti bore u svojim tanjurima već zbog straha da li će skupiti dovoljno PET ambalaže da bi sutra kupili kruh. I dok oni kreću u potragu za ostacima ručka ili večere po kantama za smeće, evo priloga o zdravstvenom stanju bivšeg premijera.

Pa zar zaista mislite, gospodo, da nas zanima da li ga boli malo ili jako, koliko je kila izgubio i kako izgleda?

Hrvatski narod zanima gdje novac od prodaje INA-e, HT-a i ostalih hrvatskih tvrtki.

Prvo su nam uzeli radna mjesta, prodali tvornice, ukrali našoj djeci budućnost a danas nam prijete ovrhama i sudom.

Gospodo, Hrvati nisu ni glup ni lijen narod!

Mi želimo raditi, pošteno živjeti od svog rada i pošteno vraćati svoje kredite.

Vi ste nam puno obećali ali omogućili niste ništa. Samo očaj i strah od svakog novog dana.

Da, sve su to problemi koji nas «male» svaki dan guše.

Ima li izlaza iz paklenog kruga?

– Ima.

Hrvatski Laburisti – Stranka rada želi vratiti dostojanstvo svakom građaninu RH, omogućiti da se školuju i oni siromašni, da treća dob bude dostojanstvena i mirna.

Mi smo opcija za sve potlačene, očajne, nezaposlene, prevarene…

Glas za Hrvatske Laburiste je spašen glas!

(Gordana Stefanovic)